Bjelovarsko-bilogorski kraj poznat je po bogatstvu nacionalnih manjina koje u njemu žive. Svojom kulturom, običajima i jezikom tom bogatstvu doprinose i ovdašnji Nijemci i Austrijanci. Josip Krajcer iz Sirača jedan je od njih. Njegovi preci na ove su prostore doselili 1876. godine iz Moravske i kao većina tadašnjeg stanovništva započinjala život u divljini. Golim rukama prvo su morali čupati panjeve, isušivati močvaru kako bi stvorili plodne njive i prehranili svoje obitelji. Kako su sa sobom donijeli i mnoge zanatske vještine kraj u kojem su se nastanili brzo je napredovao.
– Moj pradjed Franz došao je ovdje sa sestrom kada je imao 12 godina. Oženio je Čehinju Mariju, djevojački Sedlaček, s kojom je imao 16 djece, a 11 je preživjelo. Djed Josip jedan je od njih – priča mlađi Krajcer, danas 70-godišnjak koji je s još nekolicinom sunarodnjaka u rodnom Siraču 2015. godine uspio osnovati Udrugu Nijemaca i Austrijanaca.
Danas su ponos svoga naroda i sve ih je više. Za razliku od drugih manjina na bjelovarsko-bilogorskom prostoru kojima broj deklariranih pripadnika opada, njihovoj manjini raste. Zahvaljujući činjenici da ih se Nijemcima, odnosno Austrijancima na posljednjem popisu stanovništva u Bjelovarsko-bilogorskoj županiji deklariralo preko stotinu, prvi put nakon ovogodišnjih manjinskih izbora imaju i svoga predstavnika na županijskoj razini. Od ukupno 68 birača, na izbore je izašlo njih 19, točnije 27, 94 posto. Svih 19 glasova dobio je Josip Krajcer, kojeg će mijenjati Josip Hamp.
– Ponosni smo na dosadašnje uspjehe. Sada i u Općini Sirač imamo i svoje Vijeće. Uvijek mi je bila želja osnovati udrugu koja će čuvati kulturu, tradiciju, običaje i jezik moga naroda i svojim postojanjem obogatiti život u ovom kraju i to mi je uspjelo. Sretan sam što smo počeli i s gradnjom Spomen-kuće Nijemaca i Austrijanaca u Siraču, na mjestu gdje je bila posljednja kuća građena u njemačkom stilu. Nažalost bila je u ruševnom stanju pa smo ju morali ukloniti, ali ćemo sagraditi sličnu. Već imamo mnoštvo ideja što će sve u njoj biti i čemu će služiti, a prikupili smo i zavidnu brojku knjiga za buduću knjižnicu – sretan je Josip Krajcer.
Inače, njegovo, kao i mnoga druga njemačka prezimena danas nisu u izvornom obliku. Zatiranje svega što ima veze s Nijemcima nakon Drugog svjetskog rata dovelo je do apsurdnih situacija. Tako i Josipov rođeni brat nosi prezime Kreuzer u izvornom obliku, a njemu su ga oduzeli i preveli na Krajcer. No, ni njega ni mnoge druge njegove siračke sunarodnjake to ne priječi da za svojih života ostave traga u povijesti i buduće naraštaje nauče da voljeti i poštivati svoje nije grijeh.
– Svoje voli, tuđe poštivaj. Kakav bih ja bio čovjek kada ne bih poštivao svoju kulturu, tradiciju i jezik i ono što su naši donijeli na ova područja. A došli su kao majstori, zanatlije i podigli ovaj Sirač i zbog čega ne bismo održali ono što su oni stvarali. Svoje korijene neću zaboraviti i ponosim se njima. Imam dva sina i četvero unučadi i svi su na dobrom putu. Danas nastavljaju obiteljski posao, zapošljavaju ljude i mislim da se mnogi mogu na njih ugledati. Jednom sinu sam dao njemačko ime, a kako je supruga Talijanka ona je izabrala drugom talijansko. Imena nisu važna koliko je važno kakav si čovjek – zaključuje Josip.
U Udruzi kojoj je na čelu danas ima oko 200 članova i kroz godinu nastoje svome kraju prirediti nekoliko manifestacija. Najveća je ona u svibnju, kada u svom Siraču uz Dan općine, Župe i škole ugoste brojne druge manjinske udruge koje zajedno s njima prirede bogat kulturno-umjetnički program i gastronomsku ponudu na Danu njemačke i austrijske kulture. Imaju pjevački zbor i muzički sastav koji i 4. listopada na prigodan način doprinese proslavi Dana jedinstva, na dan kada je pao Berlinski zid, a krajem istog mjeseca prirede i svečanost uz Dan Republike Austrije. Nažalost njemački jezik ne govore onako kako bi se možda očekivalo s obzirom na porijeklo.
– U školi smo učili ruski, dakle njemački nismo učili adekvatno pa i pjesme učimo fonetski, ali izvorni govornici nas razumiju. No, svaku priliku koristimo da naučimo kako treba koju riječ. Zbog toga organiziramo i tečajeve – objašnjava naš sugovornik i ističe kako je sretan što njihova manjina ima odličnu suradnju i sa svim drugim manjinskim društvima i što ih sve češće zovu da svojim nastupom uveličaju manifestacije diljem Hrvatske, poput Lipovljanskih susreta.
– Godinama smo tamo poznati s našom gastro ponudom. Naše kobasice po njemačkoj recepturi koje nam priprema jedan mesar iz Pakraca planu za tren, gdje god dođemo – sretan je ovaj sirački Nijemac.
Dozvoljeno prenošenje sadržaja uz objavu izvora i autorice. Tekst je objavljen u sklopu programa 01/23 sufinanciranog sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.
Tekst: Sanja Klinac, novinarka i vanjska suradnica portala bjelovar.info i Branka Sobodić, novinarka i urednica portala bjelovar.info
