18. prosinca 2018

Obilježen Svjetski dan pripovijedanja u knjižnici IV. OŠ Bjelovar

U školskoj knjižnici IV. OŠ Bjelovar u utorak, 24. ožujka 2015. od 12h do 14h prigodno je obilježen Svjetski dan pripovijedanja (koji pada na 20.03.) s dvjema gošćama, knjižničarkama i tetama pričalicama Tinom i Rajnom Gatalica. Njih dvije su učenicima razredne nastave predstavile usmenu predaju priča i dočarale usmeno prepričavanje priči i bajki.

Dan pripovijedanja su organizirali knjižničarka Dejana Kurtović, ravnatelj Milijan Bojanović i učitelji razredne nastave. Na susretu je sudjelovalo ukupno 85 djece iz svih prvih četiri razreda škole, u dva termina (3. i 4. razredi u 12.15h, a učenici 1. i 2. razreda u 13.10h).
Svjetski dan pripovijedanja se simbolično obilježava svake godine na prvi dan proljeća 20.03.
Riječ je o svjetskoj proslavi umijeća usmenoga pripovijedanja bajki i priči. Toga dana ljudi diljem svijeta pripovijedaju i slušaju priče na brojnim jezicima i na brojnim mjestima, tijekom dana i noći. Sudionici dijele svoje priče i nadahnuća, učeći jedni od drugih i stvarajući međusobne kontakte.
Svjetski dan pripovijedanja (World Storytelling Day – WSD) u svijetu se obilježava od 1991.godine na prvi dan proljeća na sjevernoj zemljinoj polutki, odnosno prvi dan jeseni na južnoj polutki. Na isti dan, diljem svijeta, pripovjedači se povezuju u proslavi, pripovijedajući priče i bajke s istom temom. Ovogodišnja tema je „Želje“.
Za svako dijete pripovijedanje je početak književnosti, izgradnja rječnika, te prenošenje i usvajanje moralnih i etičkih vrijednosti.
Projiciranjem mentalnih i emocionalnih slika pripovjedač postaje sredstvo kojim se djetetu otvaraju vrata u bezbrojne imaginarne svjetove.
Koliko je važno djeci u ranoj dobi pripovijedati i gestikulirati priče, pokazale su nam naše gošće, koje su našim učenicima ispripovijedale četiri priče iz porodice pričobudnica: Sunce i vjetar, Djed i repa, Mrav dobrog srca (ili Tri milijuna i 1 mrav) i Mala vila.
Djeca su sa zanimanjem slušala priče, u tišini i miru, s velikom znatiželjom, a učenici 1. I 2. razreda su se čak i priključili našim gošćama u interpretaciji priče Djed i repa, i zajedno uživali u bliskosti usmene predaje.
Nakon susreta, učenici 3. I 4. r. su nahrlili svojim gošćama po autograme jer je za njih to bio velik događaj, ali iznimna zahvalnost prema dragim knjižničarkama koje su pridobila njihova srca jednostavno samo PRIČOM, i to pravim dječjim pričama, što je dokaz da i dan danas djeca trebaju i vole slušati priče.
Bogatstvo rječnika malog djeteta usko je povezano s kasnijim uspjehom u čitanju. Kako bi razumjelo smisao riječi i priča, dijete treba “natapati” jezikom pričanjem o svijetu koji ga okružuje, pjevati mu dječje pjesmice i brojalice, čitati mu da osjeti toplinu i nježnost glasa dok čitamo, promatrati kako okreće stranice, osjeća čaroliju jezika i ugodno mu je s osobom koja čita. Na taj način shvaća da je čitanje svojevrsna avantura. “Zalijevanjem i njegovanjem” ljubavi prema čitanju u obitelji svaki dan, tjedan za tjednom, godinu za godinom dajemo mu čvrst temelj za jezik i čitanje. Njegovo “korijenje” je duboko i snažno. Postaje vješt čitatelj i učenik. Ali, za sve to treba vremena. Kako bi dijete postalo vješt čitatelj, njegovom umu je potrebno “zalijevanje” riječima pričanjem i čitanjem. Za to nije potrebno puno vremena. Dovoljno je pet minuta dnevno, ali mora biti redovito da bi “urodilo plodom”. Optimalno bi bilo da svaki dan roditelj pronađe 15-tak minuta vremena da čita svome djetetu, da priča o pročitanom, dijele misli o pročitanom… To dragocjeno vrijeme je potrebno da bi se stvorio temelj za vrsnog čitatelja.

Stoga, čitajmo našoj djeci danas i sada tako da postanu vrsni čitatelji u budućnosti!

Autor teksta: Dejana Kurtović, školska knjižničarka

Povezani članci