Po treći puta Općina Rovišće uključila se u Noć muzeja koja je jučer održana u cijeloj Hrvatskoj.
Načelnik Slavko Prišćan ponosan je što je program bogatiji nego ranijih godina, ali i zadovoljan velikim odazivom građana.
– Ja sam iznimno zadovoljan s onim što smo postavili ovdje, a siguran sam da ću nakon predavanja biti još zadovoljniji. Imamo dva eminentna stručnjaka i veseli me da se ovaj put u obilježavanje Noći muzeja uključilo jako puno domaćeg stanovništva. Donijeli su jako puno stvari i slika iz prošlosti i pomogli su nam u organizaciji tako da sam iznimno sretan i siguran sam da ćemo na kraju svi biti zadovoljni – istaknuo je načelnik.
Nadam se da će program u budućnosti još više rasti.
– Tražimo primjereni objekt, stariju kuću koju ćemo preurediti u muzej. Ima puno toga za izložiti, ima puno predmeta, slika, pisanih tragova ljudi koji su ovdje živjeli, ali i onih koji su doselili. Te različite kulture življenja je jako zanimljivo vidjeti – naglasio je Prišćan.
Jedan od predavača bio je jučer i Zdravko Birovljević iz Valpova, umirovljeni profesor pravne struke, a jedan od njegovih mnogih interesa je izučavanje zavičajne, odnosno lokalne povijesti.
– Zadnjih 15-ak godina aktivno se bavim proučavanjem rodoslovlja. Danas smo svjedoci da sve više ljudi žele saznati neke svoje korijene, pretke i možemo reći da danas s modernim tehnologijama možemo dosta toga i saznati i upotpuniti naše rodoslovne tablice. Osobno najviše vremena provodim izučavajući rodoslovne tablice svoga kraja, glavni izvori su mi uz Arhiv valpovačke župne crkve Državni arhiv u Osijeku, a ponekad i Državni arhiv u Zagrebu gdje postoje gotovo sve matične knjige u zadnjih 300-tinjak godina, a neke od njih sada su dostupne i na internetu – naglašava Birovljević.
U Rovišću je održao predavanje, odnosno radionicu sa svojim prijateljem Vladom Karagićem.
– U prvom dijelu reći ću nešto o samom Valpovu, zatim o metodologiji izrade rodoslovlja i rodoslovnih stabala, a u trećem dijelu ću pokušati kroz neke konkretne stare stranice pokazati ljudima rodoslovne stranice otprije sto i više godina iz Rovišća i okolnih mjesta – kazao je Birovljević koji je prije dolaska proučio dostupne matične knjige rođenih, umrlih i vjenčanih s područja općine Rovišće.
U programu je sudjelovao i znanstvenik, povjesničar Ivan Botica sa Staroslavenskog instituta Zagreb koji je naveo da se ni Zagreb ne može pohvaliti Kulturnim centrom kakav ima Rovišće.
– Bavim se starim pismima, glagoljicom i ćirilicom i na poziv gospodina Vlade Karagića sam došao u Rovišće u sklopu Noći muzeja i da održim jedno predavanje. Ideja je bila da održim predavanje o glagoljici, no razmišljajući što bih o njoj mogao reći i bacivši pogled na povijest Rovišća odustao sam od te teme i odlučio sam se za susret kultura na hrvatskom prostoru, na ćirilicu. Govorit ću o ćirilici na hrvatskom prostoru i to kroz tri aspekta, ćirilica kao hrvatska baština, kroz prizmu politike i kroz prizmu traume – naveo je autor koji je izrazio nadu kako posjetitelji s predavanja neće otići ravnodušni.
Otkrio je nešto više o svom predavanju.
– Hrvati su narod koji se nalazi na rubu zapadne civilizacije i on je kroz pisma vrlo bogat. Na hrvatskom prostoru se kroz čitavu povijest hrvatski jezik bilježio na tri različita pisma, između ostalog i na ćirilici nekih 700 godina, ne svuda. To je prestalo početkom 19. stoljeća, a to opet oživljava od druge polovice 19. stoljeća pričom o sveslavenskom jedinstvu i tada već ćirilica prestaje biti baština, ona postaje više politička stvar i kroz tu prizmu se ulazi u 20. stoljeće i ide sve do Domovinskog rata kad ćirilica prelazi u traumu barem što se tiče Hrvatske – pojasnio je Botica.
Kako je već navedeno, izloške za Noć muzeja Općini su posudili brojni mještani.
Jedan od njih je i umirovljenik Dragan Borovac koji je izložio većinom svoje stvari, ali je skupio nešto i od kolega umirovljenika.
– Imamo iz 1838. godine stvari, iz 1867. neke rekvizite, spomenice vatrogasne starije od 50 godina. Imamo jedan stalak koji se koristio u hotelu nekad za žlice, vilice, escajg je bio na tome, higijenski da se ne stavlja na stol. Tu je i zemljani pehar star više od sto godina, to je bilo u klijeti kad su još bile peći one zidane s pločama. Kad smo došli u klijeti bilo je hladno vino i onda smo u to natočili vino, stavili na ploču i kad se zagrijalo onda smo si pili, ali bez vode. Bilo je to čisto, zdravo vino. Ja to čuvam, imam unučad, možda će to zavoljeti, možda će im trebati pa neka imaju jer to bude danas-sutra neka vrijednost pa neka izlažu kao i mi sada od naših roditelja – ispričao nam je te podijelio s nama kako je njegovoj unučadi teško shvatljivo da se prije glačalo na žar.
Željko Matula nosi jedno od najstarijih prezimena u Rovišću, uz Šostariće, Jandriće, Petriće i druge. I on je sa svojom ženom izložio mnoge predmete.
– Tu je od oca svjedodžba iz vremena NDH, lovačka puška iz 1850. godine, lovački radovi, djedova osobna iskaznica, sat iz Prvog svjetskog rata, krsni listovi, ručni radovi, slike, harmonika i slično – nabrojao je Matula. Te predmete doma čuva u škrinji, u ormarima i na tavanu. Osim navedenog, izložene su bile i tace za tortu, kolovrat te prigorska narodna nošnja stara više od 40 godina. Našla se u Matulinoj bogatoj zbirci i stara pasirka za paradajz, vretena, preslica, vaga, utezi za vagu, drvena svatovska kola iz 1955. godine, dok najstariji papiri koje imaju potječu iz 1833. godine.
– Naši su stari to čuvali pa smo mi nastavili čuvati – govori Matula koji se rado uključio u Noć muzeja jer voli starine, a u čuvanju ima i podršku obitelji.
Svoje je sumještane na prošlost podsjetio i Stjepan Šimunović iz Kovačevca.
– Izložio sam povijest Vatrogasnog društva Kovačevac, 50 godina. Ima zanimljivo kako se gradila kapelica 1936. godine pa sve do danas slike, dokumenti, pa čak i zastava s posvete kapelice iz 1937. godine. Ima i starih eksponata koji se koriste, tu je naprimjer kolovrat za predenje vune i konca, ima raznih starina – naveo je Šimunović te dodao kako kolovrat još radi. Kod kuće čuva i više od sto godina stare stvari koje služe za dobivanje platna od konoplje ili lana, a trenutno dogovara da izloži i tkalački stan. Problem predstavlja što je danas teško naći nekoga tko zna kako se radi na tkalačkom stanu i da postavi osnovu.
No, za svoje stvari koje vrijedno čuva ima plan.
– Ja ću većinu tih stvari donirati Općini ili KUD-u da ostane njima u trajnom vlasništvu. Imam puno toga, planirao sam i doma napraviti jednu prostoriju koju bih mogao napuniti, a sad sam izložio uglavnom povijest vatrogastva i gradnju kapelice, to su slike iz 1936. godine, malo tko i ima tako starih slika – ističe Šimunović koji je lani neke od svojih stvari, premda u manjem opsegu, izložio na Noći muzeja po prvi puta.