Na Dječjem odjelu Narodne knjižnice “Petar Preradović” u Bjelovaru danas je održana promocija prve slikovnice Mile Elegović “Zašto ptice pjevaju” te obilježen Svjetski dan čitanja naglas 1. veljače.
Razgovarali smo s Milom koja nam je otkrila kako ovo nije njezina zadnja slikovnica.
– To je ciklus od tri slikovnice. Prva, Zašto ptice pjevaju, govori o radosti. Poruka je da su ptice sretne jer sviće novi dan, a poruka je da djeca nauče da su sretna zato što je svanuo novi dan i što smo živi, da je to dovoljno. Prije dva dana sam predala rukopis druge koja se zove Vrabica Hrabrica i vrtuljak od četiri vjetra koja govori o gladi, o tome da jedan vrabac svim pticama uzme hranu i određuje tko će koliko jesti. Treća koja će biti objavljena iduće godine zove se Skejterica hejterica, ona govori o vršnjačkom nasilju, o maloj djevojčici koja umisli da je bolja od ostalih i onda počne ‘hejtati’ druge ljude, a ptica kos ju nauči da to ne smije biti tako – otkrila je.
Razlog zbog kojeg je počela pisati ne zna.
– Mislim da je to odozgora došlo jer ta velika sila života koja nas sve tu drži ustvari odlučuje što ćemo mi kreativno raditi i to je jedan poticaj koji je došao i ja to samo slijedim. Mislim da sve priče žele biti ispričane same i onda sam napravila ovaj mali book show zašto je važno da djeca sama glasno čitaju, da ne čitam ja. Ja njih izvučem pa oni glume i govore sa mnom jer dijete mora čuti svoj glas. Primijetila sam da u cijeloj Hrvatskoj djeca strašno slabo čitaju naglas, nemaju identitet, a vi kad glasno govorite postajete svjesni sebe i ovo sam napravila kao jedan dug životu zato što ja imam toliko talenata i darova i želim ih pobuditi u drugoj djeci jer kad dijete dobije tu neku pažnju osjeća se u tom trenutku dobro – pojasnila je Mila.
Kada piše, ne razmišlja o tome što će pisati nego samo piše pa ju rezultati rada znaju iznenaditi.
– I ja sam se sama začudila moram priznati ovo s gladi i nasiljem jer ja nemam djecu pa nisam toliko upućena u tu dječju problematiku, ali sad sam ušla malo više u to pa me to potaknulo da što brže radim. Radim s Profilom, a kćerka Anje Šovagović Despot i Dragana Despota, Ana mi je ilustratorica. Nju sam našla na Instagramu, to je jedna mlada djevojka i volim što u svom radu mogu otvoriti vrata nekom drugom što je najvažnije od svega, to je isto moj dug da kad vidite mladu osobu da joj date sve što joj možete dati tako da smo se dobro sklopile nas dvije i surađivat ćemo zajedno na sve tri slikovnice. Ana je inače animator i možda jednom napravimo i crtić – rekla je.
Bjelovar je samo jedna od stanica na kojima će promovirati svoju slikovnicu.
– Počela sam s Rijekom, onda sam bila u Makarskoj, Vrgorcu, Tučepima, Korčuli, Kolanu na Pagu, jučer u Slavonskom Brodu, danas u Bjelovaru, sutra sam u Vrbovcu, onda idem u Primošten… U svakom slučaju, ovo je moja solo turneja, sama vozim, sama se šminkam. Jedan dio mog života gdje je ta neka ženska snaga, sama sam, a dobro sam sama u tome. Bjelovar mi je divno mjesto jer je to grad, osim Zagreba, gdje sam možda najviše radila, gdje sam dobila možda najviše prostora i medijskog i svakojakog zbog Gorana koji je napravio Bok fest i nekako sad stalno mislim na Vondru koji mi je bio dragi prijatelj.
Bjelovar ima i dosta značajnu ulogu u mojoj pjevačkoj karijeri jer sam tu uvijek pjevala, uvijek sam imala nastupe – navela je svestrana Mila koja trenutno igra u jednoj od najpopularniji predstava.
– Igram u Ljepotici i zvijeri, to je prekrasan spektakl. Nadam se da ćemo doći i ovdje u veliku dvoranu. To je ogromna predstava, Disneyjev spektakl za sve generacije. Rasprodani smo, dvije tisuće ljudi je na svakoj predstavi i to je baš čudesno. Počela sam raditi i jednu malu predstavu s Goranom Kulenovićem koja se zove Moj obračun s Irenom Grobnik, to će biti zgodna predstava i imam nekih tajnih projekata o kojima ne smijem govoriti – istaknula je. Na pitanje očekuje li možda da će jednog dana njezine slikovnice zbog važnih tema o kojima govore biti uvrštene na popis lektire, skromno odgovara.
– To je jedno očekivanje koje ne smijem imati jer se ne smatram spisateljicom, ja sam samo žena koja priča kroz pjevanje, glumu i zapiše to što priča. Hoće li te poruke naći put ne znam – kaže.
Slikovnice piše u rimi i starinskim jezikom.
– Čuvam stari hrvatski jezik jer mislim da bajke moraju imati nešto staro u sebi od našeg iskona. Likove sam neke preuzela, recimo Zora djevojka je mitološko slavensko biće koje je Ivana Brlić-Mažuranić upisala. Mi smo svi jako orijentirani na Harryja Pottera, na ta neka anglosaksonska bića, a imamo tu našu mitologiju koje kao da se bojimo, kao da je ne želimo, a ona je čudesna i zato sam već u drugoj slikovnici neka lica uzela iz slavenskog panteona jer mi se čini da je to isto tako dug narodu u kojem jesam, dug zemlji u kojem jesam, dug ovom tlu u kojem sam upisana, iz kojeg sam došla – zaključuje Mila.
