U petak, 13. veljače, uoči Valentinova, Kulturni centar Veliko Trojstvo pretvorio se u mjesto gdje su zidovi progovorili – o ljubavi, obitelji, svakodnevici i nekim jednostavnijim vremenima. Izložba simboličnog naziva „Ljubav na zidu – statusi prije društvenih mreža“ okupila je brojne posjetitelje i podsjetila ih kako su naše bake i prabake iskazivale emocije davno prije lajkova, storyja i emotikona.
Večer je započela pjesmom KUD-a Veliko Trojstvo, čime je događanje dobilo poseban, svečan ton, a potom se okupljenima obratila voditeljica Kulturnog centra Ivanka Vrhovnik, zahvalivši svima koji su pridonijeli realizaciji ove posebne priče.
Jer ovo nije bila samo izložba. Bila je to šetnja kroz prošlost.
Zidnjaci – ručno vezeni ukrasi od bijelog platna, najčešće s kratkim, duhovitim, poučnim ili romantičnim porukama – nekada su krasili kuhinje naših baka. Iako literatura navodi da nisu autohtoni dio naše baštine, već su krajem 19. i početkom 20. stoljeća stigli sa sjevera Europe, vrlo brzo su postali neizostavan dio doma. U početku prisutni u kućama imućnijih obitelji, ubrzo su postali opća moda i simbol topline doma.
Najčešće su se nalazili u kuhinji – središtu društvenog i obiteljskog života. Ondje su, osim estetske, imali i praktičnu ulogu – štitili su zid od prskanja ulja i variva. No ono što ih je činilo posebnima bile su poruke. Kratke, rimovane, duhovite ili poučne, često su nosile skrivene poruke o ljubavi, poštovanju, radu, obitelji i međuljudskim odnosima.
Može se reći da su zidnjaci bili svojevrsni „Facebook statusi“ nekog drugog vremena – svjedočili su o raspoloženju domaćice, njezinim životnim stavovima i vrijednostima, a ponekad i suptilno upozoravali na društvene norme.
Štampar je, primjerice, bio povezan i s promocijom osobne higijene, pa su zidnjaci nerijetko nosili poruke o zdravlju, pravilnoj prehrani i kulturi ponašanja. Promicali su opću kulturu svakodnevice, međusobno poštovanje, sklad u obitelji i toplinu doma. Bilo je i poruka o ljubavnoj čežnji i romantičnim osjećajima – nečemu što u ono vrijeme nije bilo uobičajeno otvoreno iskazivati.
Upravo zato ova izložba ima posebnu vrijednost. Vezene krpe, odnosno zidnjaci, dragocjen su izvor saznanja o svakodnevnom životu i običajima jednog vremena. Ti mali dragulji ručnog rada ukrašavali su zidove radnog prostora domaćice, a sada su, barem na trenutak, ponovno oživjeli pred publikom.
Izložba je nastala zahvaljujući voditeljici Kulturnog centra Ivanki Vrhovnik, a ideja je razvijena u suradnji s mještanima Velikog Trojstva koji su velikodušno posudili svoje zidnjake. Posebna zahvala upućena je Nadi Horvatić, Anici Bajza i Ivanu Gabrijelu Turčiću, kao i Ivanu Vinkoviću iz Bjelovara te Mirjani Galović iz Zagreba, koja je dio svog obiteljskog nasljeđa darovala Općini Veliko Trojstvo.
Veliko hvala upućeno je i Društvu naša djeca Veliko Trojstvo te Heleni Kokan, koja je s učenicima Osnovne škole Veliko Trojstvo izradila moderne prijedloge zidnjaka. Upravo su najmlađi dali poseban pečat cijeloj večeri, pokazujući kako tradicija može živjeti i u suvremenom ruhu.
Zahvale su upućene i ravnateljici škole Sanji Vranješević na podršci, članovima KUD-a Veliko Trojstvo koji su sudjelovali u programu te Općini koja je podržala realizaciju projekta.
Okupljenima se obratio i predsjednik Općinskog vijeća Ivan Trstenjak, istaknuvši kako Veliko Trojstvo ima bogatu tradiciju koja se kontinuirano njeguje kroz rad KUD-a i zajedništvo mještana. Naglasio je kako ta tradicija neće stati, već će se i dalje prenositi na mlađe generacije – kako bi je vidjele, osjetile, doživjele i sačuvale.
Na kraju večeri, prije razgledavanja izložbe, publika je još jednom uživala u pjesmi KUD-a Veliko Trojstvo, a atmosfera je bila upravo onakva kakvu su nosile i poruke sa zidnjaka – topla, iskrena i puna emocija.
U vremenu kada se ljubav izražava jednim klikom, Veliko Trojstvo podsjetilo nas je da su nekada riječi bile pažljivo birane, ručno vežene i s ponosom izložene – na zidu doma.
Foto: Općina Veliko Trojstvo i Željko Smrček




