Gradski muzej u Bjelovaru, poznat kao „ustanova pamćenja“, ima cilj sakupljati, čuvati, obrađivati, interpretirati i predstavljati javnosti najznačajnije uspomene iz prošlosti Bjelovara i okolnih područja. U muzeju se trude prezentirati najznačajnije i najdragocjenije uspomene iz prošlosti stanovnika našeg grada. To je prvo odredište na koje ćemo se zaputiti želimo li znati nešto više o poznatim bjelovarskim osobama iz bilo koje domene, bilo da se radi o pjesnicima, književnicima ili voditeljima, a sve o njima zna djelatnica i viša kustosica Silvija Sitta s kojom smo ovaj put razgovarali o Željku Sabolu.
Za početak, recite nam tko je bio Željko Sabol, za one manje upućene?
– Željko Sabol bio je hrvatski književnik, slikar, tekstopisac i autor šansona, likovni kritičar, leksikograf i povjesničar umjetnosti. Rođen je u Bjelovaru studenoga 1941., a tragično preminuo 5. rujna 1991. godine – navela je Sitta.
Kako se Željko Sabol razvio kao umjetnik, od djetinjstva do svog angažmana u kulturnim krugovima i našem muzeju?
– Njegova nadarenost za pisanu riječ i likovnu umjetnost došla je do izražaja već u najranijem djetinjstvu. Pisao je pjesme, eseje, crtao je, pomalo fotografirao. Nakon četverogodišnje pučke škole, upisao se u gimnaziju gdje se uključio u rad literarne sekcije „Tin Ujević“. Kao gimnazijalac 1957. godine počinje objavljivati u lokalnim novinama „Bjelovarski list“, a 1958. godine nagrađen je prvom nagradom u kategoriji poezije na natječaju zagrebačkog srednjoškolskog lista „Polet“. Nakon završene gimnazije upisao je studij povijesti umjetnosti i komparativne književnosti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Tijekom studija bio je aktivan kako na likovnom, tako i na književnom području. Već kao student, 1964. godine postao je član Društva hrvatskih književnika, a kasnije i PEN-a. Godine 1967. završio je studij, a nakon odsluženog vojnog roka, zapošljava se 1968. godine u Bjelovaru, u Gradskom muzeju kao voditelj novoutemeljene Galerijske zbirke – otkriva.
Kako je Željko Sabol doprinio kulturnom životu Bjelovara, posebno u pogledu književnosti i umjetnosti?
– Osim muzejskog posla, Sabol se intenzivno uključuje u kulturni život grada. Surađuje s „Bjelovarskim listom“ u kojem je uređivao rubrike „Mladi i najmlađi“ te „Koraci“ pružajući tako mladim pjesnicima priliku da objave svoje literarne prvijence. Godine 1971. jedan je od osnivača Ogranka Matice hrvatske u Bjelovaru, tajnik njenog Izdavačkog odbora te urednik prva dva broja glasila Ogranka „Rusan“ koja su izašla kao prilog u Bjelovarskom listu. Treći broj, za koji su već bili pripremljeni rukopisi, nakon sloma Hrvatskog proljeća je zaplijenjen i uništen – govori Sitta.
Kako su se političke okolnosti i optužbe nacionalizma odrazile na Željka Sabola i njegovu odluku da napusti Bjelovar i preseli se u Zagreb?
– Godine 1971., nezadovoljan zbog položaja kulture u gradu, međusobnim odnosima u muzeju i kao član Matice hrvatske šikaniran zbog svog domoljubnog opredjeljenja, koje će kulminirati podizanjem optužnice zbog nacionalizma, odlazi u Zagreb. Optužba je ipak povučena zbog nedovoljnih dokaza protiv okrivljenog. Prve godine u Zagrebu Sabolu nisu bile lagane – tek se 1975. godine zapošljava kao umjetnički voditelj Galerije Forum u kojoj je radio do 1979. godine, a zatim kao urednik Likovne enciklopedije u Leksikografskom zavodu „Miroslav Krleža“ u Zagrebu, gdje je radio sve do svoje prerane, tragične smrti – ističe Sitta.
Koji su bili Sabolovi ključni doprinosi u radu s bjelovarskim muzejom?
– Željko Sabol počeo je surađivati s bjelovarskim muzejom još kao student. Nakon završetka studija i odsluženja vojnog roka, proveo je kao kustos u Gradskom muzeju Bjelovar samo tri godine, od 1968. do 1971. Etnologinja Višnja Huzjak koja je radila u našem muzeju od 1957. do 1959. godine i Željko Sabol bili su prvi visokoškolovani stručni djelatnici u bjelovarskom muzeju s položenim stručnim ispitom i stečenim zvanjem kustosa. Sabol je utemeljio Galerijski odjel, a za vrijeme rada u muzeju priredio je nekoliko zapaženih likovnih izložbi – Ivana Lackovića, Naste Rojc, Božidara Jakca, Ive Friščića, Marijana Detonija, izložbu povijesnih portreta iz fundusa muzeja te izložbe fotografija Toše Dabca i Zvonimira Goloba – kaže.
Kako se Željko Sabol isticao u svojoj književnoj karijeri i koje su njegove najpoznatije zbirke pjesama?
– Željko Sabol bio je vrlo aktivan na književnom i likovnom području. Priređivao je brojne izložbe, pisao likovne kritike i predgovore u katalozima izložbi. U književnom radu istaknuo se prvenstveno kao pjesnik. Tijekom života objavio je šest zbirki pjesama: “Dio po dio“ (1964.), „Opreke“ (1967.), „Kao krug na vodi“ (1969.), „Krila, teška krila“ (1975.), „Sve je skriveno u tvome imenu“ (1979.), pjesničku mapu s grafikama Zlatka Kesera „U gluho doba“ (1982.) i likovnu monografiju „Dalibor Jelavić“ (1988.). Dobitnik je nekoliko književnih nagrada, a njegove pjesme prevedene su na nekoliko jezika (slovenski, makedonski, engleski, talijanski, francuski, japanski). Ljeto 1991. godine proveo je pripremajući svoju posljednju izložbu koja se trebala održati upravo u Gradskom muzeju Bjelovar. Bila je to izložba „Dvije stotina godina zajedno“, posvećena doseljavanju Čeha u okolicu Bjelovara, za koju je napravio cjelovitu koncepciju i stručno obradio i pripremio dio koji se odnosio na krug hrvatskih likovnih umjetnika češkog podrijetla, a osim toga prvi je povjesničar umjetnosti u Hrvatskoj koji je obradio hrvatsko-češke veze u likovnoj umjetnosti. Priprema izložbe odvijala se u tjeskobnoj atmosferi pod težinom vijesti o ratnim zbivanjima. Prvobitni datum održavanja, kraj kolovoza 1991., odgođen je zbog oružanih sukoba diljem zemlje pa je otvaranje izložbe održano tek 26. studenoga 1991. godine – ali bez Željka Sabola, zbog njegove prerane, tragične smrti – naglašava Sitta.
Kako je Željko Sabol započeo svoju karijeru u svijetu zabavne glazbe i kojim su se poznatim izvođačima uglazbili njegovi tekstovi?
– Karijera tekstopisca zabavnih melodija započela je još u vrijeme kada je Sabol radio u Bjelovaru. Naime, u časopisu „Pop ekspres“ bila je objavljena njegova pjesma „Pusti me da spavam“ koju je zapazio Arsen Dedić, uglazbio je, a otpjevala ju je njegova supruga Gabi Novak. Ulazak u svijet zabavne glazbe bio je sasvim slučajan, a trajao je sve do njegove smrti. Željko Sabol napisao je preko pet stotina pjesama koje su uglazbili najugledniji skladatelji šansona (Arsen Dedić, Hrvoje Hegedušić) i zabavne glazbe (Đorđe Novković, Đelo Jusić), a izvodili najveće zvijezde uglavnom hrvatske zabavne glazbe (Gabi Novak, Ksenija Erker, Tereza Kesovija, Duško Lokin, Mišo Kovač, Darko Domjan, Đurđica Barlović, Jasna Zlokić). Danas, kada je već proteklo više od tri desetljeća nakon njegove smrti, sa sigurnošću možemo reći da je pjesničko umijeće Željka Sabola ostavilo neizbrisiv trag u hrvatskoj zabavnoj glazbi, ali i da je njegovo ime velikim slovima upisano u Zagrebačku školu šansone, zajedno s drugim velikanima – Arsenom Dedićem, Zvonimirom Golobom, Hrvojem Hegedušićem, Zvonkom Špišićem – nabraja Sitta.
Koje su pjesme Željka Sabola postale posebno poznate u kontekstu Domovinskog rata te kako je reagirao na agresiju na Hrvatsku ’91. godine?
– Agresiju na Hrvatsku 1991. godine Sabol je teško proživljavao i svoja razmišljanja i osjećaje pretočio je u nekoliko pjesama. Napisao je tada jednu od najsnažnijih pjesama hrvatske ratne lirike „U ovom strašnom času“, po kojoj su poslije Ante Stamać i Ivo Sanader imenovali cijelu antologiju hrvatskoga pjesništva Domovinskog rata, a u kojoj se nalazi i Sabolova posljednja pjesma „Imala sam kuću, imala sam dom“ – otkriva.
Kako su muzej i Grad Bjelovar čuvali i njegovali naslijeđe Željka Sabola nakon njegove smrti?
– Iako su od Sabolove smrti protekla tri desetljeća, u krugovima u kojima je radio i stvarao nije zaboravljen, što je vidljivo iz različitih aktivnosti i programa priređenih u njegovu čast. Kako u Zagrebu, tako i u Bjelovaru, održavane su književne tribine, skupovi i recitatorsko-glazbene večeri, izdavane su knjige. Nekoliko izložbi, predavanja i književnih večeri pripremio je bivši ravnatelj muzeja Mladen Medar, inače Sabolov dugogodišnji prijatelj. U Gradskom muzeju Bjelovar nalazi se skromna pjesnikova ostavština koja se sastoji od nekoliko memorabilija, objavljenih knjiga i kataloga, te audio-građe s pjesmama čiji je autor stihova Željko Sabol. Multimedijska dvorana u potkrovlju Muzeja, u kojoj se održavaju koncerti, predavanja i prigodne izložbe, nosi od 2021. godine njegovo ime. Muzej je izdao publikaciju pod nazivom Željko Sabol – C’est la vie. U njoj je naglasak na Sabolov rad u bjelovarskom muzeju i na njegovih dvadeset zabavno-glazbenih godina, kako i glasi podnaslov knjige – kaže Silvija Sitta te dodaje.
– Također, šećući Bjelovarom nailazimo na mjesta koja povezuju pjesnika s njegovim gradom. Ogranak Matice hrvatske iz Bjelovara i Grad Bjelovar postavili su 17. rujna 1994. spomen ploču Željku Sabolu na pročelje Gimnazije Bjelovar u povodu obilježavanja 120. godišnjice proglašenja Bjelovara slobodnim kraljevskim gradom, jedna ulica nosi njegovo ime, na Trgu hrvatskih branitelja u Bjelovaru postavljena je 2009. godine skulptura „Pjesnik pjesniku“ posvećena Sabolu, čiji je autor talijanski kipar i pjesnik Simone Mocenni Beck. U Narodnoj knjižnici i čitaonici Petar Preradović mogu se posuditi njegove zbirke pjesama, ali i djela pisana o njemu. I konačno, na groblju Sv. Andrije je njegovo posljednje počivalište – napominje viša kustosica Silvija Sitta.
