U knjižnici Medicinske te Ekonomske i birotehničke škola postavljena je izložba Otrgnuti zaboravu: baština doseljenika s područja oko Buškog jezera.
Izložba je nastala u želji da obilježimo obljetnicu doseljavanja stanovništva iz područja oko Buškog jezera u bjelovarski kraj. Naime prije 50-ak godina, točnije od 1960. do 1970. bilježi se intenzivna migracija stanovništva. Povod ove migracije bio je ekonomski, moguće i politički, a glavni razlog je bio formiranje jednog od najvećih akumulacijskih jezera u Europi. Buško jezero nastalo je na području plodnih njiva koje su bile glavni izvor prihoda stanovništva okolnih sela.
Buško jezero je prirodni nastavak Livanjskog polja te se jedna trećina površine jezera nalazi u općini Livno, a dvije trećine u općini Tomislavgrad. Jezero se nalazi na 716 m n/v, a ima površinu od 55,8 km².
Velik dio stanovnika iz područja oko Buškog jezera (Grabovica, Prisoje, Dobrići, Zidine, Renići, Bukova Gora…) doselio se u Bjelovar. Većina se nastanila u prigradska naselja – Plavnice, Novoseljani, Prokljuvani, Ždralovi, Velike Sredice, Veliko i Malo Korenovo, Markovac, Rovišće…
Bjelovar je oduvijek bio sjecište putova različitih naroda i religija, a time i običaja i jezičnih posebnosti. Koliko je ova migracija utjecaja na Bjelovar? Gotovo da nije napisan niti jedan stručni, a niti znanstveni rad koji bi se bavio temom migracije stanovnika Buško jezero- Bjelovar. Malo je o toj temi pisao ugledni gimnazijski profesor Dragutin Grganić u Bjelovarskom zborniku davnih 90-ih godina 20. stoljeća. Migracije se mogu promatrati s različitih aspekata, od kulturnih, jezičnih, političkih do gospodarskih, i vjerujemo da će i ova obljetnica biti poticaj da se sustavno pozabavimo temom. U školama se tema može razmotriti sa stajališta predmeta poput Hrvatskog jezika, Povijesti, Geografije… , a moguće je i povezati različite nastavne sadržaje.
Izložbu je postavio i pripremio Ivan Vinković, maturant Ekonomske i birotehničke škole Bjelovar. Ivan je u prostoru knjižnice tijekom svog školovanja postavio tri izložbe vezane uz baštinu Bilogore i pokazao zavidno znanje iz područja etnografije. Ivanovi korijeni nisu samo bilogorski nego je dio obitelji upravo vezan za spomenuto doseljavanje, pa je stoga zavirio u bakinu baulu i izvukao rute, torbe, šudare s ružama, lanetice, biljac, pas (tkanica)… Na izložbi se mogu pročitati sada zapisani stihovi prenošeni usmenom predajom- poznatiji kao dvostih usmeni. To je naziv za rimovane deseteračke pjesmice od dva stiha (tek rijetko tri do četiri) – gange, rere. Teme su im ljubavne, često su vesele i podrugljive.
Pa evo ih nekoliko:
Mili Bože, da je meni znati
Kako će se moja lola zvati.
Daleko smo i daleko dosta,
Preko rijeke koja nema mosta.
Dođi, dragi, nitko znati neće,
sakrit’ ću te u šareno cvijeće.
Dođi, dragi, okolo i priko.
Minjaj staze da te ne opaze.
Ivan je započeo prikupljati narodno blago svojih predaka i vjerujemo da će dio biti sačuvan i za iduća pokoljenja. Ova izložba ujedno je poticaj i poziv novim generacijama ili svima koji posjeduju dio ove baštine da ju sačuvaju od zaborava.
Na kraju treba zahvaliti obiteljima Ćurić koje su nesebično ustupile samo djelić svoje prošlosti, prošlosti svojih predaka, djelić svojih korijena.
Izložba je otvorena do 1. svibnja – dobro došli!
