Akademski slikar i grafičar Matko Antolčić umjetnik je čiji rad često balansira između gesta i memorije, osobnog i univerzalnog, prošlog i aktualnog. Rođen i vezan uz Čazmu, Antolčić u svom radu često istražuje lokalne motive i tehnike koje nestaju. Njegova najnovija izložba, simbolično nazvana „Valjc“, u suradnji s umjetnicom Antonijom Putić, bit će otvorena 4. srpnja 2025. u njegovu ateljeu u Čazmi.
U središtu izložbe nalazi se gotovo zaboravljena tehnika oslikavanja zidova valjcima – nekoć raširen zanat po kućama Moslavine i Bilogore. Ova izložba nije samo hommage jednoj tehnici, već i tihim, svakodnevnim pričama naših predaka.
Kako je došlo do ideje za „Valjc“?
Počelo je slučajno. Antonija je dokumentirala interijere starih kuća i naišla na zidne uzorke rađene valjcima. Objavila je to na stranici Boje Bilogore, i vrlo brzo bilo je jasno da to nisu samo uzorci – to su tragovi jednog zanata, jedne estetike. Upoznali smo se, prepoznali sličnu senzibilnost i odlučili raditi zajedno. Istraživali smo kuće, priče, boje… Tako je nastao „Valjc“.
Što vas je u toj tehnici dotaknulo kao slikara?
Valjci ostavljaju nesavršen trag – to mi je bilo fascinantno. Ima pogrešaka, odstupanja, nepredvidivosti. To me podsjetilo na moj rad, posebno na gestu i enformel. U likovnom smislu, slojevitost tih zidova je bogat teren – a kao umjetniku, bilo mi je važno da zanatski čin pretvorim u suvremeni umjetnički izraz.
Jeste li na terenu naišli na priče koje su vas osobno dotaknule?
Svaka kuća ima neku tišinu, neku priču. Sjećam se kuhinje s jednom čašom. Kao da je netko samo nakratko otišao. Takvi trenuci me podsjećaju – zidovi pamte.
Kako ste vi i Antonija podijelili rad?
Dolazimo iz različitih svjetova – ona fotografkinja, ja slikar. Ali dijelimo istu temu: nestanak. Ona bilježi, ja interpretiram. Zajedno biramo uzorke, rekonstruiramo valjke, slikamo, razgovaramo. To je ravnopravna, organska suradnja.
Koja je šira poruka izložbe?
Da se stane. Pogleda. Prisjeti. Valjci nisu samo dekor – oni su kulturni trag. Naši su domovi disali uzorcima, rukama koje su stvarale ljepotu bez luksuza. Ova izložba nije nostalgija. To je mali otpor zaboravu.
Što želite da publika ponese s izložbe?
Možda prepozna neki uzorak iz djetinjstva. Možda zastane. I možda se zapita – što danas ostaje kao trag? Ljepota nije privilegija – ona je svakodnevna potreba. „Valjc“ to dokazuje.
📍 Izložba „Valjc“ ostaje otvorena do kraja rujna 2025. u Ateljeu Antolčić, Čazma.
📸 Spoj fotografije, slikarstva i memorije – posveta ornamentima koji još govore.








