Nakon poduže stanke, u Bjelovar je ponovno stigao poznati hrvatski književnik, filmski i televizijski scenarist Goran Tribuson. Omiljen i rado viđen u rodnom Bjelovaru, Tribuson je u sklopu programa Bjelovarskog kulturnog ljeta predstavio svoju posljednju knjigu “Vilinska priča”, a bilo je vremena i za prisjećanje na neke njegove ranije književne uspješnice.
Max Linder, glavni junak “Vilinske priče”, tipičan je lik kakve smo zavoljeli u brojnim romanima Gorana Tribusona. On je simpatični gubitnik kojeg ponekad život, ponekad i sam sebe, baca na dno, a onda ponovno pronalazi način kako se vratiti. Iako ga se bogata obitelj rano odrekla, on baš i neće žaliti i neće zazirati ni od kakva posla, bit će policajac, istražitelj, švercer, vojnik, ali i trgovac nekretninama. No Max Linder samo je katalizator burne njemačke i europske povijesti prve polovine 20. stoljeća koja će se prelomiti preko njegovih leđa, dva rata, političke promjene, nesretne ljubavi i avanture kao iz kakva najuzbudljivijeg filma.
– U Bjelovaru mi je uvijek lijepo i rado ga posjećujem, čak i sada kada se susrećemo s jako visokim temperaturama. Nikada mi nije problem doći, tu sam rođen i za Bjelovar me vežu mnoge lijepe uspomene. U biti, u druge gradove više ni ne odlazim. “Vilinska priča” nije bjelovarska, ne sadrži prepoznatljive vizure grada, već je roman koji pripada žanru fantastične proze i ima geografski i povijesni odmak. Govori o nacizmu, ljubavi, prošlim vremenima, dakle nekim potpuno drugim temama. Priča zapravo počinje u realističnom okviru, a završava s fantastičnom poantom. Okidač za pisanje romana bio je posjet jednom austrijskom groblju za bezimene prije skoro desetak godina. Kada sam bio tamo, znao sam da ću se tome jednom morati vratiti. Tijekom tog razmišljanja pisao sam druge knjige, bavio se drugim temama, no eto, sve što se duže vremena motalo po mojoj glavi, oblikovano je u romanu “Vilinska priča”. Moj urednik Zoran Marković tražio je da ponovimo moju staru knjigu “Zvijezda cabareta” za koju sam dobio Krležinu nagradu. Ta knjiga je imala tri velike i tri male priče. Rekao sam da je bolje to ne ponavljati, već napisati još jednu veliku i jednu malu priču, pa ćemo ukupno imati četiri velike i isto toliko malih. Međutim, pisanje se otelo kontroli i napravio sam roman od 330 stranica te je knjiga izašla kao poseban roman, poručio je Goran Tribuson.
“Vilinska priča” koliko je bildungsroman toliko je i bajka, neobična i na trenutke nevjerojatna priča o trima ženama i trima ljubavima koje su bile osuđene na propast. Iako je ovo roman o nesretnom životu nesretnih ljudi, on je istodobno i vrlo zabavan, napet i pisan neodoljivim tribusonovskim stilom.
