Točno prije 34 godine, 29. rujna 1991. godine, Bjelovar se borio za svoju slobodu. Zahvaljujući svojim bjelovarskim vitezovima, izborio ju je i od tada upravo taj dan nosi posebno značenje – Dan Grada Bjelovara i Dan bjelovarskih branitelja.
No, uz branitelje, jedan dio priče često ostaje u sjeni. To su ratni novinari, a među njima i žene – radijske novinarke čiji je glas tada bio i oružje i istina. U vrijeme kada su mnogi bili na ratištima ili u skloništima, mali tranzistori na baterije bili su veza sa svijetom, a glasovi hrabrih izvjestiteljica donosili su vijesti, nadu i istinu – i prijateljima i neprijatelju.
O tome govori dokumentarni film „Moj glas, moje oružje“, snimljen prema projektu Dubravke Vukoja, u kojem glavne uloge imaju hrabre žene – Dubravka Vukoja, Ruža Orešković, Vesna Orešković i Verica Mađer. Film je financirala HRT, a nagradilo ga je Vijeće za elektroničke medije. Sinoć ga je i bjelovarska publika imala priliku pogledati, povodom Dana grada i Dana branitelja.
Bjelovarski gradonačelnik Dario Hrebak uoči projekcije naglasio je važnost ovakvih filmova.
– Najbolje činjenice su one koje govore ljudi – kroz svoje živote i sudbine. Žene u Domovinskom ratu dale su nemjerljiv doprinos, a njihova uloga nikako ne smije biti podcijenjena. Ovakvi filmovi čuvaju istinu od zaborava.
Glasovi koji su branili Hrvatsku
Verica Mađer, radijska novinarka iz Osijeka, kaže da je Domovinski rat bio vrhunac njezine karijere.
– Nismo znali što je rat, ni što znači biti ratni izvjestitelj. Ali trudili smo se prenijeti istinu. Nisam razmišljala o sebi, ni o opasnosti. Bila sam majka dvoje male djece, ali istina je bila važnija.
Dubravka Vukoja dodaje da su „preko noći postale ratne novinarke“.
– Dragovoljno sam se prijavila. Htjela sam na ratište, ali sam dobila zadatak osnovati ratni radio u Grubišnom Polju. Iz ničega smo napravili sve. Kao mlada majka, djecu sam ostavila na sigurnom i krenula raditi svoj dio za Domovinu. Hvala Bogu, žive smo, ali mnogi naši kolege nisu. Danas imamo slobodnu Hrvatsku i nismo radile uzalud.
Ruža Orešković iz Otočca ističe da su tada živjeli iz dana u dan.
– Sve se događalo munjevito, živjelo se iz dana u dan. Bilo je važno slati vijesti, ne dizati paniku, ali ostaje spoznaja da smo i glasom branili svoje gradove.
Vesna Orešković, tada mlada djevojka iz Vukovara, postala je ratna novinarka gotovo slučajno.
– Nisam znala nositi oružje, ali sam znala pružiti otpor svojim glasom. Od ljeta do pada Vukovara to je bilo moje ratno novinarsko iskustvo. Nikad se nisam vratila toj profesiji, ali to vrijeme ostaje zauvijek u meni.
Film je u bjelovarskom kinu izazvao snažne emocije. Publika je osjetila težinu svake riječi, snagu svake priče i poštovanje prema ženama koje su svojim glasom branile Hrvatsku.
Njihove sudbine podsjećaju nas da Domovinski rat nisu vodili samo oni na prvoj crti, već i liječnici, medicinske sestre, novinari… i žene koje su, bez oružja, postale ratnice.
Ako budete imali priliku – pogledajte „Moj glas, moje oružje“. To je film koji nas podsjeća da se Domovina branila i riječju i glasom, a hrabrost tih žena ostat će zauvijek upisana u povijest.
Najbrže informacije – pratite nas na Facebooku, Instagramu i TikToku!
Foto: Bjelovar.info
