S posljednjim manjinskim izborima i albanska zajednica u Bjelovarsko-bilogorskoj županiji pretrpjela je promjene. Zbog nedovoljnog broja deklariranih pripadnika više nemaju pravo na Vijeće. Tako svoje sunarodnjake u budućem razdoblju umjesto više ljudi vodi dvojac, predstavnik albanske nacionalne manjine Jozef Gojani i njegov zamjenik Pjeter Kajtazi. Obojica imaju iskustva u radu, jer su do sada bili članovi Vijeća, no ne kriju razočaranje novonastalom situacijom.
– S obzirom na pad broja stanovnika albanske manjine, zbog iseljavanja i vjerojatno ne deklariranja kao Albanci, ostali smo bez Vijeća. Sada nas na razini županije više nema niti 700 i zbog toga možemo imati samo predstavnika. Žao mi je jer uvjete za rad imamo bolje nego ikada. Prije tri godine svečano je otvoren u Demetrovoj ulici prostor Kulturnog centra Zajednice Albanaca, što je bio naš dugogodišnji san, ali bojim se da ćemo teško pokrenuti naše sunarodnjake da se uključe u aktivnosti kako bi prostor imao smisla – tužan je Gojani.
Tumači kako je sve manje njegovih sunarodnjaka koji se odluče tako deklarirati jer su se jako asimilirali u većinsku zajednicu, ali misli da poneki i ne žele da se zna kojem narodu pripadaju.
– Ja sam ovdje rođen, ali ne sramim se svog albanskoj porijekla. Mislim da ga se srame pogotovo mlađi ljudi. Misle kako im je jednostavnije reći kako su se ovdje rodili i zanijekati svoje korijene, što se ne bi trebalo događati. Trebamo njegovati svoje običaje i održati jezik. I danas mi je ostala urezana rečenica jednog našeg vijećnika kada je ustvrdio da je jadan i bijedan onaj čovjek koji se srami svojih korijena – iskren je Gojani, koji nikada, kaže ne skriva da su njegovi roditelji Albanci i da su doselili s Kosova.
Kao mladi, 30-godišnji predstavnik albanske zajednice u Bjelovarsko-bilogorskoj županiji htio bi, kaže, pokušati što više mladih okupiti oko sebe i pokrenuti za njih mnoge mogućnosti koje su im otvorene pogotovo od kada imaju predivan prostor u Demetrovoj ulici. Podsjetimo, Kulturni centar Zajednice Albanaca otvoren je svečano u veljači 2020. godine.
– Nadam su da ću biti više od jednog mandata županijski predstavnik Albanaca, ali i u ove četiri godine pokušat ću stupiti u kontakt sa što više mladih. Privući ih da ovdje dolaze, da se druže, opet pokrenuti kulturno-umjetnički rad. Sve smo mi to nekada imali, ali sada više nemamo ništa. Nažalost, dosta se ljudi razjedinilo zbog konkurencije u poslu pa se neki i zbog toga ne žele družiti, što me dodatno rastužuje jer privatno nikako ne bi trebalo biti razlog da se dovede u pitanje naše zajedništvo kao naroda – ističe Gojani i poziva mlade Albance da se ujedine i stvore nešto zbog čega će biti ponosni, pogotovo, dodaje, što žive u gradu, županiji, zemlji koja ih na to potiče i omogućuje.
Nešto starijoj generaciji Albanaca u našoj županiji pripada Jozefov zamjenik Pjeter Kajtazi. U Bjelovar je doselio sada već davne 1987. i kaže ni dana nije požalio. Bez obzira na sve što snalazi njegov narod ima elana dati cijelog sebe da pomogne mladim ljudima kako bi održali svoju kulturu i uvide kako se nemaju čega sramiti. Inače, Kajtazi je predstavnik albanske zajednice za gradskoj, bjelovarskoj razini, a Jozef Gojani tu je pak njegov zamjenik.
– U Bjelovaru nas ima oko 190 i također više nemamo pravo na Vijeće, već samo na predstavnika. Nikakvih problema nemamo i družimo se sa svim drugim manjinskim zajednicama, odlazimo na njihove svečanosti i ne osjećamo se ugroženi od ikoga. Sada već više od 27 godina imam obrt i zapošljavam 14 radnika i od prvog sam dana vijećnik u Vijeću gdje je predsjednik bio Jozefov otac Martin. Svojih četvero djece sam odgojio da znaju tko su njihovi predci, da poštuju i vole svoju kulturu, svoj jezik i da se ne srame onoga što jesu – priča Kajtazi.
Obojica priznaju kako je sve teže održati i albanski jezik. Gdje su oba roditelja albanskog porijekla puno je lakše.
– Albanski jedino pričamo kod kuće. Ja sam ovdje rođen, ovdje živim, ali sam oženio Albanku. Tako da kod kuće govorimo albanski i jedino tako našu djecu možemo educirati i koliko toliko pokazati put naše domovine. Imali smo ranije priliku i u školama da se uči naš jezik, u Velikoj Pisanici i u Bjelovaru, ali ljudi nisu slali djecu, a kamoli da onda očekujemo da bi naš jezik poželio naučiti netko druge nacionalnosti – zaključuje Gojani.
Dozvoljeno prenošenje sadržaja uz objavu izvora i autorice. Tekst je objavljen u sklopu programa 01/23 sufinanciranog sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.
Tekst: Sanja Klinac, novinarka i vanjska suradnica portala bjelovar.info i Branka Sobodić, novinarka i urednica portala bjelovar.info
