Zdenko Trnka, član Upravnog odbora Češke obeci Bjelovar i voditelj kazališne skupine Lucerna nedavno nam je predstavio svoju skupinu te otkrio da im se bliži okrugla obljetnica.
– Kazališna skupina radi od 2003. godine, upravo nagodinu slavimo 20. godišnjicu od osnutka, ali samo kazalište je prve kazališne predstave odigralo prije sto godina, 1923. Skupina je s prekidima radila je do rata, onda je u ratu zabranjen svim manjinskim društvima rad tako da do 1945. nije djelovalo, a tad se ponovno oformilo i do 1963. godine se ponovno ugasilo jer nije bilo interesenata koji bi to vodili. 2003. godine Upravni odjel donio odluku da se ide ponovno u osnivanje pošto smo našli određeni broj ljudi koji bi htjeli sudjelovati u tom programu tako da smo onda osnovali tu kazališnu skupinu koja radi do danas, govori Trnka.
Skupina danas broji 12 aktivnih članova, a predstave uglavnom piše sam voditelj.
– Predstave pišem pretežno ja, svega dvije ili tri predstave koje smo odigrali nisu bile mojih ruku djelo, a motivira me život, nekad dobijem ideju od nekog događaja, ali normalno to se onda mora uveličati jer pretežno pišem komedije, to je publici najinteresantnije, neka ozbiljna djela za našu publiku ne bi bila interesantna, smatra.
Treba naglasiti kako kazališna skupina Lucerna predstave izvodi isključivo na češkom jeziku.
– Dosad nismo odigrali nijednu predstavu na hrvatskom jeziku iako sam o tome razmišljao da počnemo nešto malo kombinirati češki i hrvatski, ali zasad još imamo dovoljno glumaca koji govore češki, to je osnovni uvjet, inače ne možete glumiti. Naša skupina je jedina skupina gdje se može govoriti češki jer plesati može bilo tko na muziku, pjevati se nauči dvije-tri pjesme, ali ovo se svako godine mijenja tekst. Osobito traže od nas da govorimo pravilno jer ovaj naš češki tu u Hrvatskoj, riječi su dosta izobličene, dosta ima i germanizacije i hrvatskog je došlo u taj jezik, ali oni traže da to bude čisto češki jezik tako da nastojimo pravilno govoriti, ističe.
Dobna struktura članova nešto je starija.
– Prosjek godina je negdje od 50 do 73, pretežno je to starije članstvo jer Česi rođeni u Bjelovaru su nestali, asimilirali su se, a mi smo svi pridošlice iz drugih mjesta poput Daruvara, Končanice, Zdenaca, Hercegovca i tako, navodi Trnka koji nam je otkrio kad se zaljubio u kazalište.
– Ja sam kazalište volio od mladih dana, još od osnovne škole, međutim poslije toga jedno duže vrijeme nisam imao prilike i tu u Češkoj obeci nije bilo kazališta, tu sam se preselio u Bjelovar tako da nisam imao prilike predstave organizirati i igrati. To je hobi, nije zanimanje, ali morate imati ljubav prema tome kazalištu. Ja sam inače po zanimanju vodoinstalater u mirovini – otkriva te dodaje kako će u kazalištu raditi dokle god bude mogao. Trnka potječe iz čisto češke obitelji, njegovi su pradjed i prabaka doselili iz Češke 1882. godine, a premda se prije više gledalo da Česi žene Čehinje, on je oženio Hrvaticu. Ipak, njegova djeca i unuci deklarirali su se kao Česi.
Prisjetio se i svog školovanja.
– Češki jezik sam od malena naučio, išao sam prva četiri razreda jer je u Zdencima onda bila češka osnovna škola u koju sam išao, a nakon toga sam nastavio u Grubišnom Polju, kaže.
Biti voditeljem kazališta veseli ga, što je vidljivo i po čestim probama.
– Sad kad je sezona, kad počne sezona početkom studenog, imamo dvije probe tjedno, a prije nastupa znamo i više puta, ovisi o potrebi, ovisi kako naš režiser ocijeni je li dobro ili nije. Svi smo mi prijatelji, ispravlja nas, dođe i do neke ljutnje, ali to je normalno, navodi.
Kazališna skupina Lucerna uvijek se posebno veseli Večeri kazališta koja se održava sredinom ožujka.
– Tada pozivamo još dva, tri il četiri društva jer to su predstave koje traju po pola sata tako da se mogu u jednoj večeri tri-četiri predstave odraditi. Onda oni dolaze k nama, mi gostujemo kod njih i tako, pojašnjava Trnka.
Dozvoljeno prenošenje sadržaja uz objavu izvora i autorice. Tekst je objavljen u sklopu projekta poticanja novinarske izvrsnosti Agencije za elektroničke medije
