Bliži nam se najradosniji dan u godini. Božić je blagdan kad kršćani slave rođenje Isusa Krista, nakon kojega slijede blagdani Svetoga Stjepana, Svetog Ivana, Nevina dječica ili Mladenci te Stara godina. U duhu svoje vjere i u svojim domovima i mnogi pripadnici manjinskih naroda u našoj multikulturalnoj županijskoj zajednici slave blagdan Božića. Provjerili smo u čemu su osnovne razlike i koji običaji uz Božić na djetinjstvo podsjećaju danas odrasle pripadnike češkog, srpskog i mađarskog naroda koji složno žive u Bjelovarsko-bilogorskoj županiji.
Češke božićne običaje već tradicionalno u dane pred Božić oživljuju u Češkoj obeci Bjelovar.
– U dane posta prije blagdana jela su se bezmesna jela, a mastilo se uljem od bundevinih koštica. Običaji vezani uz Badnjak su značili da će se Božić proslaviti u međusobnom poštovanju, ljubavi i prijateljstvu. Bilo je to vrijeme kada se cijela obitelj susrela zajedno za svečanim stolom. Prije nego što svi mogu sjesti zajedno zajedan stol, kuća je bila čista, očišćena i pospremljena. Na Badnjak su se pekli vdolky i žemle, a božićna jela su se pripremala od jutra. Kolači koji su se pekli za Božić su bili najčešće s orasima poput štruce s orasima i makom. Čistila se riba, većinom šaran čije su se ljuske stavljale ispod svakog tanjura za Badnju večer. Potom bi se ljuske spremale u novčanik, kao zaštita od financijskih problema. Financijske probleme ne bi trebao imati ni onaj, koji je za Badnjak. pronašao kovanicu u božićnom pecivu. Prije večere svi su molili zajedno i prisjetili se svih dobrih i loših događaja prošle godine. Poslije večere su se mrvice sa stola pokupile, uzela se jabuka i to se sve nosilo domaćim životinjama da bi iduću godinu bile zdrave. Vjerovalo se da će krave onda davati dosta mlijeka, a kokoši nositi puno jaja. Jabuka se bacala u bunar da bi cijele godine bilo dosta vode – prepričala je Snježana Srdić tek dio bogatih običaja Čeha za Božić.
Djevojke su, kaže, na Badnjak navečer izašle van i govorile: ať zaštěká pes, kde můj milý večeří dnes ili u prijevodu Neka zalaje pas, gdje moj dragi večera danas.
Na tanjur su se stavili vdolky, orasi, jabuke i lješnjaci, a potom se to postavljalo pod bor. Isto tako se, priča Srdić, u košaricu stavljala pšenica, kukuruz, luk, komadić jabuke, lješnjaci, orasi, malo slame, sijena, tako da i iduću godinu bude dobar urod. Stariji Česi dobro pamte svaki detalj blagdanskog stola u kući svojih roditelja.
Radmila Malek sa sjetom se prisjeća rodne kuće u Končanici, izrađene od blata koja je još uvijek prilično očuvana.
– Većinom je sve bilo skromno i jednostavno. Na stolu je morao biti kuglof, medenjaci, salenjaci, vanilin kiflice, šapice. Iako je do Božića još par dana ja sam već napravila sve suhe kolačiće jer moraju malo odstajati. Sve što je radila moja mama i ja sada radim. Želim da djeca i unuci nauče kako je nekada bilo. Ispod bora smo stavljali jabuku i ona se rezala za večeru da se vidi kakva je zvjezdica, ako je puna bit će života i nikada se nisu mladi mogli dići od stola dok god večera nije završila, uvijek su prvi ustajali stariji. Ispod stola je bila slama i djeca su se mogla igrati na njoj, jesti jabuke i orahe koje su morali sami čistiti. Na bor smo vješali sušene jabuke, orahe i šećerne bombončiće umotane u papir – ispričala je Malek.
Pravoslavni vjernici počinju duhovnu pripremu za Božić četrdeset dana prije toga blagdana. Riječ je o božićnom postu. Prema starim običajima, pravoslavni vjernici u ranim jutarnjim satima na Badnjak odlaze u šumu po badnjak, hrastovu granu, koja se postavlja pred ulaz u dom. Na Badnjak se posti, a predvečer se u dvorištima crkava, uz molitvu, pali badnjak. Srpski vjernici u bjelovarsko-bilogorskom kraju svjedoče kako su se mnogi običaji vezani za Božić izgubili.
Đorđe Jokić jedan je od boljih poznavatelja srpskih običaja vezanih uz taj blagdan.
– Paljenje badnjaka naš je simbol umjesto bora. To je sve krenulo od Nijemaca. Kako su krenule migracije tako su i ti običaji nastajali. Proslavljanje praznika rođenja Isusovog u srpskom narodu počinje na Tucindan, kada se kolju prasci – priča Jokić o pravoslavnim običajima uz Božić.
Kaže da se polije večere na Badnji dan u kuću unosi slama i da djeca, ako ih ima u kući, pijuću.
– No, taj se običaj uglavnom izgubio. Za Božić idem uvijek na jutrenje i liturgiji, kada dođem kući slijedi ručak. Znalo se da prvi dan Božića nitko nikome ne ide, ali je sada udomaćeno da i gosti i prvi dan dolaze na ručak. Drugi dan obično dolaze članovi šire porodice, a na svetog Stefana iznosi se slama iz kuće, mada je i to običaj koji se održava samo još ponegdje u selima – istaknuo je Jokić.
Kako se priprema za Božić i badnji dan te kako je trpeza izgledala nekad, a kako danas ispričali su nam neki Bjelovarčani pravoslavne vjere. Prisjećaju se djetinjstva i očeva koji bi čim bi pao mrak slamu vezali užadima i kucali tri puta na vrata. Ukućani bi sjedili uz upaljenu svijeću, a glava kuće bi ulazio i govorio donosim vam Božić i sretna vam Badnja večer. Badnji dan se danas nešto drugačije proslavlja u pravoslavnim domovima. Stariji vjernici svu hranu i danas pripremaju na vodi i jedu suho voće i ne piju alkohol. No, rijetko tko još pravi cicvaru ili česnicu koja se lomi za božićnim ručkom. Osoba koja u svom komadu česnice pronađe novčić smatra se od Boga blagoslovljenom.
Kakve su pak običaje vezane uz najradosniji blagdan u godini u bjelovarsko-bilogorskom kraju od zaborava uspjeli otrgnuti Mađari ispričala nam je Snježana Sabo.
– Pamtim da smo ukrašavali samo borovu granu i ukrašavali smo ju svilenim šećernim bombonima i lancima izrađenim od kokica. U Mađarskoj i danas njeguju ukrašavanje bora bombonima, iako su bomboni naravno danas mekši i drugačiji okusom. U tim danima uoči Božića jako je bio prisutan magijski utjecaj pojedinih datuma u životu obitelji. Tako primjerice za svetu Luciju, osim što se sijala pšenica, djevojke su pisale imena momaka za koje bi se mogle udati i onda bi svaki dan do Božića jedno ime izvlačile i ono koje bi ostalo na Božić bi se vjerovalo da će joj on biti partner. Još jedan običaj koji se njeguje u starim mađarskim obiteljima vezanim pak uz svetu Barbaru je da taj dan žene nisu smjele ništa raditi, jedino su smjele raditi fine poslove s rukama, poput čihanja perja ili čišćenja plodva iz mahunarki. Vjerovalo se da bi sveta Barbara u suprotnom uskratila ženama moć rada. Što se tiče blagdanskog stola zanimljivo je da kod nas Mađara slično kao i u slavenskih naroda imamo post do ponoći na Badnjak, a kod nekih obitelji se moglo jesti čim padne mrak. Jela se prazna juha. Sjećam se da smo mi jeli grahovu juhu i kolač od maka ili rezance s makom, što i danas njegujem u svom domu. To je isto bilo povezano s magijskim vjerovanjima da su grah i mak simbol izobilja. Vrlo cijenjen je bio i češnjak jer se vjerovalo da on štiti zdravlje, kao i orah. Dobro je bilo da bude i meda jer je on simbol slatkog života. Žao nam je što mlade generacije baš i ne poznaju te običaje. Znaju oni koji su živjeli s bakama i djedovima. Unošenje slame ima veliku simboliku i kod Mađara, a podsjećalo je na jaslice u Betlehemu. Slama pomiješana sa žitaricama bila je simbol bogatstva obitelji za sljedeću godinu, a u nju su se stavljali i alati. Moja pokojna baka je obavezno njegovala taj običaj kada sam ja bila mala. Sjećam se da smo uvijek i jednu porciju jela morali ostaviti za malog Isusa – ispričala nema je Sabo dio mađarske božićne tradicije.
Dozvoljeno prenošenje sadržaja uz objavu izvora i autorice. Tekst je objavljen u sklopu programa 01/23 sufinanciranog sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.
Tekst: Sanja Klinac, novinarka i vanjska suradnica portala bjelovar.info i Branka Sobodić, novinarka i urednica portala bjelovar.info
Foto: Predrag Uskoković
