U organizaciji udruge (R)evolucija u četvrtak je na maloj pozornici kraj Gradskog muzeja Bjelovar održan knjiški četvrtak s mladim hrvatskim piscima Andrijom Škare, Svenom Popovićem i Alenom Brlekom.
Riječ je o mladim piscima čije vrijeme tek dolazi. O svom su radu govorili malobrojnoj znatiželjnoj publici. – Zapravo sam želio pisati poeziju, ali to mi nije išlo. Pokušao sam osnovati bend, ali nisam imao dovoljno prostora. Bio sam zaljubljen u jednu mladu djevojku kojoj nisam to smio priznati, pa sam napisao jednu kratku priču i pokazao joj to. No, i dalje joj se nisam sviđao. Ta mizerija je jednostavno uzrokovala da dalje pišem kratke priče. Pišem po književnim portalima, a zbirka je konačno izašla ove godine. Pišem o onome što znam. Charles Bukowski je rekao da je pisanje dotjerivanje stvarnosti. Kako nisam dovoljno pametan da se bavim nekim visokim temama, pišem o vinjetama nekog mladenačkog života, studentskog zasad, djevojkama, tulumima i slomljenim srcima.
Divno je biti pisac – rekao je Sven Popović, još uvijek student komparativne književnosti i engleskog jezika. – Počeo sam pisati iz jedne vlastite potrebe da se izrazim. Na početku sam. Za mene se sve jako dobro odigralo jer prvi puta sam poslao neki svoj tekst i odmah sam pobijedio. Dalje ćemo vidjeti. Neki autori i u ostalim poljima me inspiriraju – Pogačar od domaćih, a Selna od stranih. Najveći naglasak stavljam na igru jezika. Na otvaranje jezika, značenje unutar riječi i igram se jezikom.
O svom radu Alen Brlek dobitnik nagrade Na vrh jezika za pjesničku zbirku ”Metakmorfoze” rekao je: – Pisanje proizlazi iz mog života i razmišljanja. Ne želim da mi na to utječe novinarstvo. To je prekrasno što nema ograničenja. U mojim pričama je odraz promišljanja tog trenutka. Situacija s mladim piscima je jako loša jer ima jako puno ljudi koji dobro pišu, a situacija u izdavaštvu je grozna. Jako je teško objaviti knjigu čak i renomiranim autorima. Kod mladih književnika je to jako veliki problem jer nitko ne želi objaviti knjigu za koju ne zna hoće li ju moći prodati. Na kraju se ispostavi da oni pisci koji nekako uspiju napraviti ime to bude češće rezultat spleta okolnosti. Može biti izvrstan pisac, a za njega nitko neće znati, a neki prosječan će dospjeti pod svjetlo reflektora.
– Prije pisanja dolazi čitanje. Ja uvijek kažem da svatko tko misli pisati najprije treba puno čitati. Čitam puno i puno je autora koje volim. Izdvajam Salingera koji je ozbiljan i kvalitetan pisac – rekao je o svom radu Andrija Škare, pisac i novinar koji piše o različitim temama.
