16. prosinca 2018

Saša Tkalčević, pobjednik prve sezone Big Brother showa, sedam godina poslije

Piše: Senka Budimir

Poslije nesumnjivo uspješnog pojavljivanja i uvjerljive pobjede u prvoj sezoni Big Brother showa sada poznati Saša Tkalčević živi i radi u Bjelovaru, a slava mu nije udarila u glavu. O iskustvu i stečenoj slavi danas, sedam godina kasnije, kaže da ga nije promijenilo.

SAŠA: Stekao sam neko životno iskustvo koje je za mene bilo novo. Nakon Big Brother kuće sebe i ljude doživljavam na drugačiji način. Nikada to ne bih ponovio. I prijavio sam se radi avanture i stjecanja novog iskustva. Da sam vidio prvu sezonu, nikada se ni ne bih prijavio. Vidio bih što se tu događa i ne bi me ništa povuklo da se prijavim. Činjenica da sam bio znatiželjan zapravo me navukla da se prijavim.

SB Sjetiš li se često kuće?
SAŠA: Često se čujem sa ukućanima s kojima sam bio u Big Brother kući. Ostali smo u kontaktu pa me nazovu i tako se stalno podsjećam na kuću i ljude s kojima sam tamo provodio vrijeme. Tako se sjetim kako zbog temperamenta nisam mogao spavati popodne. Zato sam izmišljao sto stvari što da radim jer mi je bilo dosadno!

SB Od događaja u kući, čega se najviše sjećaš?
SAŠA: Imao sam sreću da mi je rođendan padao upravo u vrijeme kada sam boravio u Big Brother kući. Zato ću se upravo tog rođendana uvijek sjećati. Bio sam jedini stanovnik koji je i oženjen. Razlika između dobre zezancije i bezobrazluka jako je tanka. Ali nisam glumio tamo. Mogli ste vidjeti pravog mene. Ni u čemu se nisam ograničavao. Bio sam takav kakav jesam.

SB Što je bilo sa štetom u kući?
SAŠA: Stvari lomim i u privatnom životu. To se jednostavno dogodi. Malo mi je bilo neugodno kada sam u Big Brother kući slomio ili razbio stvari. Nije bilo namjerno!

SB Što se događalo kada si izašao iz Big Brother kuće? Da li je bilo kakvih ponuda?
SAŠA: Da. Bilo je svakakvih ponuda. Uglavnom za ulaganje novca u svakakve poslove. No nisam se odlučio za to radi svog duševnog mira. Samo se jednom živi. A sebe ne vidim kao nekog biznismena! Ne bih mogao voditi takav život!

SB Čime se bavi poznati Saša?
SAŠA: Već 13 godina radim tetovaže. Tetoviranje je jedan vid slikarstva od kojeg se može konkretno živjeti. Od ostalih vidova slikarstva malo teže. Imam svoj salon i od tog posla živim. To volim raditi. Zato sam se i odlučio time baviti. Uživam dok stvaram nove slike. Zato sam se odlučio raditi taj posao, a na sreću od njega mogu i živjeti. Tetovažu koju radim četiri sata ja doživljavam kao da sam ju radio pola sata koliko mi je zanimljivo!

SB Nedavno si sve iznenadio otkrivši i svoju drugu stranu za koju je malo tko znao. 2009. godine otvorio si izložbu ulja na platnu koju si stvarao godinama, a krajem 2010. izložbu ulja na platnu i staklu te skulptura u drvetu.
SAŠA: Volim slikarstvo i kiparstvo. Posebno obradu drveta. Provodim dosta vremena vikendima u prirodi. Posebno volim šetati šumom. Promatram drveće. Svaka grana za mene predstavlja neku priču. Dan bi mi morao trajati 48 sati kako bih se stigao baviti svime što mi je u glavi! Jednostavno ne stižem sve realizirati! Ulje mi je dosadno jer se sporo suši! Akril se brzo suši pa mi je to prihvatljivije. Volim izrađivati i nakit od kože i drveta. Na sebi nosim samo svoje uratke. Radim ih samo za sebe i svoje prijatelje. Nije za prodaju!

Sašini radovi

SB Kako je sa djecom?
SAŠA: Sinovi sada imaju 17 i 18 godina. Skoro su odrasli. Ranije sam ih vodio u šumu i prirodu. Oni su mi pomagali da sagradim našu vikendicu na Dravi. Potpuno od drveta. S njima sam u svemu potpuno otvoren. Sad izlazimo zajedno navečer. Mislim da moja djeca nisu umišljena zbog slave koja me pratila dok su odrastali.

Nastajanje Sašine vikendice

SB Da li je bilo kakvih nemoralnih ponuda od ženskog svijeta?
SAŠA: Znalo se dogoditi na domjencima i feštama da neke malo pretjeraju u otvorenosti svojih ponuda, no na sreću većinom se svelo na traženje autograma. Još znam primijetiti da me promatraju, ali se srame prići i tražiti autogram. Neki se ne srame i odmah priđu, zatraže autogram. Popričam s njima koju minutu i onda odu.

SB Da li ti je neugodno kad ti prilaze?
SAŠA: Nije. Kad su pristojni. Shvatio sam to kao mali teret slave koja me još prati. U Bjelovaru je toga malo. Jer sam stalno tu i svi su se navikli na mene. Kada nekamo odem, događa se da me prepoznaju pa onda prilaze.

SB Imaš li nakon svega neke želje koje si još želiš ispuniti?
SAŠA: Imam. Želim si kupiti Harley Davidson. Isprobao sam posljednjih nekoliko godina puno brzih motora, različite marke. Skoro sve. Ali mi čoper najbolje leži. Najbolje i najljepše se osjećam na takvom motoru. Ne želim imati taj motor radi prestiža nego radi vlastitog gušta.

Saša na Krbavskom polju

SB Kako se to uklapa u tvoju ljubav prema prirodi?
SAŠA: Lijepo. Do vikendice na Dravi volim se odvesti na motoru. Bez jurnjave. Ipak, do kraja života ću nastojati putovati, landrati, upoznavati nove ljude i nova mjesta. Na Dravu ću se uvijek vraćati. Ribičkim štapovima i šumama koje me inspiriraju.

Po izgledu bajker, po duši umjetnik, Saša je nakon svega ostao svoj. Živi po svome, slobodan od okova društva. Ostao simpatičan lik sa snažnom osobnosti. Lik koji je s pravom pobijedio u prvoj sezoni Big Brother showa. Kad se još nije znalo kako pobijediti karakterom i simpatičnosti. Kako udovoljiti gledateljskoj žeđi za herojima. Kao u Big Brother kući, tako i u stvarnom životu, Saša se nije promijenio. I dalje pobjeđuje; živi po svom.

Povezani članci