15. prosinca 2018

Kristina Anđelka Đopar

Porijeklom iz Bjelovara, pjeva u Hrvatskom narodnom kazalištu u Zagrebu, želi jednog dana pjevati u Metropolitanu, rođena Rovišćanka.

Kristina Anđelka Đopar, vokalna solistica, sopranistica dobro je poznata ljubiteljima opere i glazbene umjetnosti. Većina stanovnika Bjelovara ipak ne zna kakav talentirani glazbeni cvijet živi u njihovom susjedstvu. Usprkos činjenici da je uspjela ući u glavnu postavu HNK, Kristina Anđelka Đopar voli Bjelovar i zato mu se svaku večer vraća s radošću. Kaže da se ovdje odmori od vreve Zagreba te napuni baterije.

Što vas je potaklo da postanete operna pjevačica?

Od djetinjstva sam živjela za glazbu. Kao mala vidjela sam Verdijevu operu Traviata na televiziji. Imala sam pet ili šest godina i oduševila me scenografija, te glazba. Osjetila sam ljubav prema operi. Već tada sam hvatala mikrofon i pjevala karaoke. Sa sedam godina roditelji su me upisali u glazbenu školu, te sam razvijala taj talent. Upisala sam harmoniku, a profesorica Đerić me je upitala što ću biti kada odrastem. Rekla sam joj da ću biti operna pjevačica. Kada je čula da sam u tome uspjela, bila je ganuta jer se sjetila mojih početaka. Solo pjevanje upisala sam u Zagrebu, a nakon srednjeg obrazovanja 2004. godine upisujem glazbenu akademiju u Zagrebu koju završavam diplomom 2008. godine sa odličnim. Učila sam po nekoliko sati dnevno, a pjevanje je bilo obavezno po četiri sata na dan. Otprilike to ovako izgleda – operna gluma, pjevaj, opera, pjevaj. Sa profesorom pjevanja dva puta tjedno. Kasnije sam prešla kod Zdenke Žapčić Heski na umjetničko usavršavanje. Ona je bila stroga, ali pravedna. Završni koncert imala sam u Mimari i pamtim to kao prekrasno iskustvo. Osim pjevanja upisala sam i pedagoški smjer da mogu predavati jednom kad prestanem pjevati.

Kako biste opisala vaš radni dan operne pjevačice?

Ujutro otputujem u Zagreb. Kad stignem u HNK, počinjem zagrijavanjem tijela i glasa. Radim vježbe za glas, malo čučnjeva i sklekova jer se i tijelo, ošit, isto treba pripremiti za napore. Onda počinje rad sa korepetitorom. Ako je predstava, imamo režijske probe. Zapisujemo što treba popraviti. Tako po cijeli dan. Počnemo oko 10:30, a završimo oko 22:00 h. Svi traže od tebe da sve bude savršeno.

Koja vam je najdraža uloga koju ste izvodili do sada i zašto?

Uloga Đule iz Gotovčeve opere Ero s onoga svijeta mi je najdraža jer sam se izvodeći taj lik osjećala upravo kao Đula. Dala sam toj ulozi prpošnost, mladost i sretna sam što sam mogla dati mladu Đulu. To je u Hrvatskoj najpoznatija i najprevođenija predstava poznata po svom završnom kolu. Dva puta sam pjevala Đulu, a doći na scenu na konju bio je najveći gušt. Za tu sam se ulogu posebno pripremala, naravno tu je i obuka jahanja. Taj mi je trenutak bio i najuzbudljiviji trenutak u životu.

Dolaze li Bjelovarci na operu?

Dolaze. Na svaki nastup u Zagrebu dođe 20 do 30 Bjelovaraca.

Kako pristupate novoj ulozi, te koji je vaš proces učenja novih uloga?

Počinjem čitanjem libreta da vidim što je pisac time htio reći, da se upoznam s likovima i radnjom i prevedem ako je na stranom jeziku da znam što pjevam. Zatim proučim notni tekst dok mi ne uđe u uho, kao na solfeggio u glazbenoj školi, a potom spajam tekst sa notama. Lakše mi je ulogu uvježbati ako ju što prije naučim napamet. Uloge koje se uče neko vrijeme ne zaborave se lako kao one koje se uče na brzinu. Često mi se dogodi da neku dionicu koju sam nekad u školi pjevala prepoznam i odmah zapjevam bez problema jer to izvlačiš od nekud iz sjećanja koje si pohranio. Moj poziv je stalno učenje novih uloga i pjesama. Najteže mi je na francuskom jer oni imaju specifičan izgovor. Ruski je ruski, to nije teško, a najviše volim talijanski repertoar, pogotovo Verdija. Govorim dobro njemački jer sam živjela godinama u Münchenu kojeg jako volim, ali govorim i engleski i talijanski. Kroz glazbu učim često ruski, francuski i češki. Mnogi režiseri ne žele naučiti neki drugi jezik pa glumci i pjevači moraju naučiti njihov ako žele surađivati.

Kako je izvoditi operu u Hrvatskoj? Kakva je publika?

Publika se razlikuje kao poznavaoci opere koji su skroz ozbiljni, zaljubljenici u operu koji gromoglasno plješću stalno, te laici koji ne znaju kad bi trebali pljeskati.

Što je sa hranom i izgledom? Trebate li poseban tretman?

Vremena su se promijenila i operna pjevačica mora odlično izgledati. Moram paziti na prehranu, stoga od mesa i mesnih prerađevina konzumiram samo piletinu. Često jedem tjesteninu, rižu, povrće i salate. Prije pjevanja ne jedem puno kako bih imala mjesta za zrak kojeg trebam puno da bih pjevala. Pijem hektolitre čaja, a ponekad popijem koju pivu. Tu su i kostimi koje nosim s obzirom na ulogu. Od narodnih nošnji u kojima opanci nekad malo žuljaju do odrpanih vesti i musavog lica. Trebaš biti sposoban odigrati bilo koju ulogu i pritom dobro izgledati.

Koju ulogu biste voljeli pjevati?

Violettu iz Verdijeve opere Traviata!

Kako biste sebe opisali glazbom?

Svakako glazbom iz Traviate. Pogotovo uvertira opisuje mene kao osobu.

Imate li emotivnu vezu? Uklapa li se neki partner u vaš gusti raspored?

Teško je naći nekoga tko te može pratiti. Ako imaš nekoga tko to ne razumije, teško mu je objasniti da se ja na sceni grlim i ljubim s drugima. Trenutno mi je karijera na prvom mjestu. Želim ići na audicije u stranim zemljama i vidjeli do kuda mogu doći. Karijera pjevačice ostvaruje se oko 35. godine života. Želim biti stalna članica HNK. Velika mi je želja bila pjevati u HNK i to mi se ostvarilo! Obitelj? Ako bude, bude. Pomirila sam se s tim da možda neće biti odmah ili uopće.

Za vrijeme studija tražili ste i dobili stipendiju Bjelovarsko-bilogorske županije?

Da, 2004. godine sam tražila i dobila stipendiju. Zapazio me je župan Damir Bajs i angažirao da pjevam u akciji ”Dajmo da čuju”. Od Grada Bjelovara znala sam dobiti dvoranu kad mi je trebalo, financirali su odlazak na seminar, a ja bih zauzvrat pjevala na događajima koje je organizirao Grad.

Zašto ne živite u Zagrebu, nego stalno putujete?

Volim Bjelovar. Ovdje imam svoju prirodu u kojoj uživam i ovdje dišem punim plućima!

Kristina Anđelka Đopar, sopranistica, operna pjevačica iz Rovišća kraj Bjelovara zvijezda je klasične glazbe u usponu. Svoj mladi san pretvorila je u stvarnost, živi svoje želje i svoju viziju. Voli Bjelovar, život u njemu i ne žali truda koji ulaže u svoj napredak u karijeri.

Povezani članci