14. studenoga 2018

DUET BLANK: „Spremamo koncert kakav Bjelovar još nije vidio!“

Nakon uspješne zagrebačke promocije nove pjesme i video spota dvoje Bjelovarčana poznatih pod imenom BLANK snažno su „napali“ hrvatsku glazbenu scenu kojoj se, sudeći po kvaliteti glazbe i energiji naših sugrađana smiješi blistava budućnost!

Da je to zaista tako, svjedoči i nedavno potpisan ugovor s izdavačkom kućom Croatia Records koja je odlučno stala iza ovih dvoje glazbenika očito prepoznavši kvalitetu i svježinu izričaja u njihovoj glazbi. Nama i više nego dovoljan povod za razgovor s Alenom Bigačem, idejnim začetnikom i autorom svih BLANK-ovih pjesama i Adrianom Božić, pjevačicom.

B: Prvi album „Dodir sna“ ste izdali prije četiri godine. Tada ste najavljivali da je to tek početak. Neko vrijeme vas nije bilo i sada se vraćate u velikom stilu. Kako je bilo na promociji nove pjesme i spota za pjesmu koja najavljuje vaš drugi album?

Alen: – Pa da, zapravo se vraćamo u većem stilu nego što smo tada mislili da je moguće. Nakon kraće pauze u medijima i bjelovarskom javnom životu, izlazimo s novom pjesmom, a sudeći po promociji u Zagrebu, publika nas odlično prihvaća i nisu nas zaboravili. Drago mi je da sam na promociji oko čije organizacije nam je pomogao Dražen Koroš, vlasnik bara 45, inače Bjelovarčanin s kojim sam se nekad družio u Londonu, sreo drage prijatelje glazbenike i ljubitelje glazbe koje nisam dugo vidio. Atmosfera je bila odlična i svi su se divili mojoj glazbi i Adrianinom glasu i stasu – bolji provod ne možeš poželjeti! (smijeh!)

Adriana: Promocija je zapravo za nas bila proslava potpisivanja ugovora s Croatia Recordsom, najboljom izdavačkom kućom u Hrvatskoj, a i šire. To je, na neki način bio naš cilj kojeg smo ostvarili, prešli smo jednu veliku stepenicu u karijeri. Pred nama su sad novi izazovi i zadaci kojima se veselimo i vjerujemo da ćemo uz podršku divnih ljudi u novoj izdavačkoj kući s kojima počinjemo surađivati uskoro početi uživati u plodovima dugogodišnjeg rada i truda.

BLANK i Goran Grgić na zagrebačkoj promociji singlea Pitam se

BLANK i Jerko Marić na zagrebačkoj promociji singlea Pitam se

B: Pjesma „Pitam se“ je nešto stilski drugačija od onih na prvom albumu. Je li to utjecaj novih glazbenika suradnika ili svojevrstan zaokret?

Adriana: -To je samo i isključivo moj snažni utjecaj i zanovijetanje! (smijeh!) Šalim se naravno!

Alen: – Meni je to baš zanimljivo postavljeno pitanje jer zapravo na ovoj pjesmi, kao i na ostalima koje će se naći na novom albumu više radim samostalno pa je utoliko to još više moja glazba, moj izričaj kojeg vokalom upotpunjava Adriana, kojoj sam potpuno prepustio pjevački dio. Ne trebam objašnjavati zašto. Radi se o tome da sam u međuvremenu izgradio i opremio tonski studio u Bjelovaru pa sam radim, uz glazbu i stihove, i aranžmane za svoje pjesme i surađujem s vrhunskim instrumentalistima koji su po glazbenom afinitetu vrlo slični meni i što je jako važno, sviđa im se to što radim. Ovog puta je to Rastko Gligorović na klaviru (inače poznati bjelovarski stomatolog). Na pjesmi s kojom smo prošle godine nastupali na Zadarfestu klarinet je odsvirao Zlatko Subotičanec, opet poznati Bjelovarac, profesor u glazbenoj školi. Na ovogodišnji Zadarfest idemo s jednom predivnom pjesmom na kojoj gitare svira mladi Bjelovarac Marko Damjanović, a harmoniku dragi prijatelj iz Virovitice Krunoslav Rohtek. Uglavnom, radi se o stilu koji dolazi iz duše i srca, iz iskrenih emocija i neopterećenosti stilom. Mislim da je to prepznala Croatia Records, a meni je još draže da to prepoznaje publika.

B: Znači, možemo očekivati album stopostotne bjelovarske glazbe?

Alen: – Baš tako! Uostalom, divni ljudi žive u našem gradu, kvalitetni glazbenici i vrhunski profesionalci za koje se manje ili više zna, a koji uz sve to rado žele biti dio naše BLANK priče. Već dugo, kao i mnogi drugi živimo na relaciji Bjelovar – Zagreb jer je to neizbježno, ali gdje god da odemo, mi smo bjelovarski proizvod i to ćemo ostati kamo god nas rijeka života odnese. A ljude s kojima surađujem biram po samo jednom kriteriju. Moraju biti glazbeno čisti. To znači da njihov glazbeni izričaj nije pod utjecajem „tuđih“ izričaja, da ne reproduciraju ono što smo već milijun puta čuli. Važno je da osjećaju glazbu koju radim, dožive je na svoj način i potpuno slobodno (bez mog utjecaja) utkaju sebe svojim instrumentom. To je nešto što se ne postiže baš lako i ne može se platiti novcem, zato se još jednom javno zahvaljujem svim spomenutim glazbenicima jer je njihov doprinos neprocjenjiv!

BLANK i Viktor Ključarić na bjelovarskoj promociji albuma Dodir sna

B: Ono što i kritika i publika kod vas mnogo hvali je vaš autorski rad. Često možemo čuti kako su baš tekstovi ti koji su predivni i poetični, a opet i glazba koja je drugačija i ne podsjeća ni na što. Gdje pronalazite inspiraciju i kako uopće nastaju sve vaše pjesme?

Alen: – To je nešto najljepše što umjetnik može čuti i to me tjera da radim dalje i više. Tu crpim motivaciju za stvaranje, a inspiracija je kod mene nešto u što ne mogu točno uprti prstom i reći, npr. insprira me situacija oko mene ili ljudi, događaji, ljubavi… Ne. Moja inspiracija je u meni, ja sam svoja inspiracija. Možda će ovo zvučati prepotentno, ali teško je opisati riječima to kako sam doživljavam svoju umjetnost, tj. mogućnost umjetničkog izražavanja. Smatram se blagoslovljenim da mogu u životu raditi ono što osjećam da trebam i da naprosto moram. U tom smislu su pjesme koje pišem dio mene, cijelo vrijeme su tu, ja ih uvijek čujem u svojoj glavi i prije nego što nastanu u tim oblicima u kojim ih vi sada možete slušati, one su ja. Tek uz pomoć gitare, komada papira i olovke svoje melodije i stihove puštam iz sebe i darujem ih svima koji ih žele. Može se reći da sa svakom pjesmom dajem i dio sebe, a ta mogućnost me čini neizmjerno sretnim jer da bi mogao primati, moraš davati.

B: U tom kontekstu onda ne biste mogli izdvojiti najdražu pjesmu ili…?

Adriana: – Kako da ne?! Pa uvijek postoji najdraža pjesma! Uvijek postoji ono nešto zbog čega u srcu osjećate neku pjesmu jače. Zapravo ću vam sad otkriti tajnu. Najdraža pjesma nam je uvijek ona koju trenutno radimo jer smo u njoj sto posto i strast koju osjećate tijekom tog kreativnog procesa nastajanja nekog djela možda je baš to nešto zbog čega je baš ta ona najdraža! A opet s druge strane, na koncertima vam je najdraža ona koju publika najbolje primi i pjeva s vama. To je kao nagrada kojoj se radujete. Još nemamo problem da nam je pjesma dosadila zbog pretjeranog izvođenja, a neke zaista izvodimo skoro svakodnevno.

B: Kakvo je vaše mišljenje o glazbenoj sceni danas? Možete li usporediti Hrvatsku i svijet i gdje vidite sebe u svemu tome?

Alen: – Da sad kažem da moje mišljenje nije visoko, to bi bilo opet prepotentno, ali i nepravedno. Zapravo i ne razmišljam puno o tome. Ja sam od onih koji slušaju što im se svidi, znam što volim i ne može mi se ništa nametnuti. Veseli me da se svjetska glazbena scena mijenja i to po meni u dobrom pravcu jer očito su veliki producenti i tvorci velikih zvijeda koji obitvaju po Americi shvatili da bez obzira koliko marketing bio bitan, najbolja zarada leži ipak u ljudima koji su dobili dar, koji imaju nešto za reći i koji su poslani na ovaj svijet da nam to prenesu. Ljudi to očito dobro prihvaćaju jer to osjećaju, čak i kad toga nisu svjesni. Primjerice, pojava Adele i sličnih velikih umjetnika poput Francuskinje Zaz tu u Europi. To su cure koje bez puno reklame dolaze do srca publike odmah, na prvo slušanje! One imaju ono nešto! A to nešto je da su iskrene umjetnice, a ne marketinški proizvodi. Obzirom da sam bio na zagrebačkom koncertu Zaz, mogu potvrditi da apsolutno razumijem što je to što publika želi. Cura stane na pozornicu i daje sebe kroz pjesme koje pjeva. Nema tu puno mudrosti i filozofije. To je istina koja nam je u ovo ludo i nesigurno vrijeme svima potrebnija nego ikad. Osjetiti istinsku ljubav, radost života. Ono što mnogi već znaju, a ja ovdje moram istaknuti je da je Adriana pjevačica takve životne i glazbene energije i zbog toga se veselim danu kad ćemo mi stati na pozornicu u punom Domu sportova!

B: Kako je započela vaša suradnja?

Adriana: – Mi smo oboje i prije BLANK-a bili u glazbi na različite načine. Od glazbene škole, dječjih nastupa, srednjoškolskih bendovskih faza… Tu fazu je Alen čak produžio i stigao i do Londona gdje je skupio vrijedna iskustva i stekao prijateljstva. Kad se nakon svega toga ponovno odlučio vratiti glazbi, snimio je demo verzije nekoliko svojih pjesama i tražio pjevačicu koja bi mu pjevala prateće vokale. Pokušao je s nekoliko njih, koje zbog pristojnosti nećemo imenovati, ali to nije išlo. Ma one su zapravo radile za mene pa im na tome hvala! Već je pregovarao s producentom i izdavačima kad nas je slučajno zajednički prijatelj upoznao u gradu. Drugi dan sam došla na probu, činilo mi se da je Alen zadovoljan mojim pjevanjem, meni su se jako svidjele njegove pjesme i preuzela sam mu projekt! (smijeh!) Naravno šalim se. Nisam odmah! Čekala sam da mu drugi kažu da je to najbolje za sve nas. Negdje tijekom snimanja svi su shvatili da je bolje da ja više pjevam pa smo njegov kantautorski projekt pretvorili u duet, a tijekom godina kasnije uspjela sam ga uvjeriti da trebam pjevati samo ja. Nekad sam bila umišljena, a sada znam da sam savršena! (smijeh!)

B: Koji su vaši hobiji?

Adriana: – Kazalište, kino, koncerti, ples, bicikliranje i kuhanje za prijatelje.

Adriana i Ištvan Varga na snimanju spota Još uvijek volim te

B: Osim glazbe koju radite za BLANK i za svoje albume, radite i za kazalište. To je ipak rad po narudžbi s nekim zadanim parametrima. Je li vam to ograničavajuće i teže?

Alen: U biti ne. Dapače, to me zaista opušta. Imam odličnu suradnju s Bjelovarskim kazalištem i Majom Fabičević s kojom se razumijem savršeno i već komuniciramo bez riječi. Dobijem scenarij i uputu koji će lik na kojem mjestu pjevati song. Imam potpunu kreativnu slobodu no trudim se pogoditi afinetet glumca koji će pjevati song jer radi se ipak o amaterima i još k tome djeci. Veseli me što sam do sada uspio uvijek pogoditi stil koji djeca rado pjevaju i što se među kazalištarcima, a koliko čujem i među publikom, moji songovi rado pjevaju i izvan predstava. To mi je najveća radost i nije mi nimalo teško.

B: Zaista puno radite u Bjelovaru i s Bjelovarcima, a gotovo nikad nismo imali prilike čuti vas i vidjeti u živo u gradu? Imate li u planu kakav koncert za sugrađane?

Adriana: – Drage volje. Ni jedan poziv iz Bjelovara nije do sada bio odbijen s naše strane. Nažalost, nemamo baš prilike predstaviti se našoj publici obzirom da iz nekog razloga oni koji odabiru i odlučuju nikako ne odabiru nas, čak ni kad se organiziraju večeri tzv. bjelovarskih glazbenika na kojima nastupaju glazbenici iz okolnih podravskih gradova. Da se ne shvati pogrešno, nemamo ništa protiv ni jednog glazbenika odakle god bio, ali zaista rastužuje činjenica da u više od pet godina postojanja BLANK nije nastupao ni na jednoj Terezijani, ni na jednom Božićnom gala koncertu, ni na jednom BOK-u niti na jednoj drugoj manifestaciji ili događaju u gradu. Da stvar bude tužnija, sami smo nudili da nastupimo i bez honorara samo kako bismo se predstavili sugrađanima i doprinijeli svom gradu kojeg volimo. Zanimljivo je da ti honorari uopće nisu mali, a izdvajaju se iz gradskog proračuna za tzv. zvijezde koje redovito podbacuju kvalitetom i postaje upitno zašto uopće taj koncept opstaje jer publika se ipak ne može prevariti. Do danas nema ni traga ni glasa odgovornima na naše ponude tako da osim promotivnih nastupa u ovom trenutku ne možemo obećati ništa. Ipak, kao i uvijek mi pronađemo svoj put pa se možemo pohvaliti da smo prošlog tjedna gostovali u emisiji Mate Ćurića na BBR-u gdje je pjesma „Pitam se“ uvrštena na domaću top ljestvicu zahvaljujući glasovima sugrađana. U emisiji smo i zapjevali uz gitaru, a reakcije su bile neočekivano dobre. Također, nastupali smo i na ovogodišnjem LOREKO-u u sklopu kojeg se predstavila mreža udruga pod vodstvom Snježane Pašalić i Stjepana Kosa. Oni su pokrenuli jedan hvale vrijedan projekt osnivanja zaklade za palijativnu skrb kojeg svim srcem podupiremo i nastavit ćemo podržavati sve takve inicijative civilnih udruga uvijek kad to bude potrebno. Ne smijem zaboraviti i dobru surdanju s ravnateljem knjižnice Marinkom Iličićem, koji nas je zaista podržao i promovirao kad to nitko u gradu nije, a i već spomenuta suradnja s kazalištem je temeljena na međusobnom podržavanju. No nada umire posljednja pa nismo prestali vjerovati da ćemo imati koncert u Bjelovaru. A kad za njega dođe vrijeme, to će biti koncert kakav Bjelovar nije vidio!

BLANK božićni koncert 2009. na Trgu bana Jelačića

B: Planovi za budućnost?

Alen: – Plan je zajedno s timom koji smo okupili u Croatia Recordsu što više promovirati novi single, nastupati i predstavljati se. Čekaju nas ugovorena gostovanja na televizijama i radio postajama. Spremamo se i za Zadarfest za koji osmišljavamo interesantan scenski nastup. Nove pjesme nastaju pa treba raditi i na njima. Na pomolu je suradnja s jednim etabliranim i uglednim glazbenim imenom koje još ne smijemo otkriti, a tome se jako radujemo. Ljeto dolazi, a za glazbenike to znači puno posla tako da ćemo svakako spajati ugodno s korisnim i naravno raditi na spomenutom spektakularnom koncertu za sugrađane!

Povezani članci