Od zime nismo imali ništa, a proljeće je pred vratima-nezadovoljno komentiraju voćari. Naime, pojedinim je voćnim vrstama potreban određen broj hladnih dana kako bi uspjele zametnuti rodne cvjetove, a ove zime je bilo svega osim prave hladnoće.
– Ako nam je zima blaga, a jesen toplija nego inače, dugo nam traje vegetacija. Ne padne list na vrijeme s voćaka, ne završe se fiziološki procesi i kolanje sokova, tako nam voćka stalno vegetira, nema prekida. Na taj način se voćka iscrpljuje, često smo svjedoci tzv. retrovegetacije, odnosno naknadne cvatnje koja neće dati nikakav plod. Takvo stablo će biti oslabljeno, neće biti pripremljeno za zimske uvjete i bit će podložnije pojavi bolesti i štetnika. Svaka voćna vrsta mora imati određenu sumu negativnih temperatura da bi bila sposobna dati rod. Bez te sume temperatura nižih od 7 stupnjeva Celzijusovih, vi ne dobijete adekvatnu diferencijaciju pupova, poručuje Grozdana Grubišić-Popović iz Uprave za stručnu podršku razvoju poljoprivrede.
Treba se podsjetiti i prošle godine i vegetacijske sezone. U ožujku je bilo toplo, vegetacija je krenula, a problemi su se stvorili u hladnijem travnju.
-Tu se javljaju problemi s pčelama, voćke su cvale ali je izostalo oprašivanje. Može se i ove godine dogoditi da nastupe kasni proljetni mrazevi pa i to što procvate i što se zametnu plodovi nastrada.
Agrotehničke mjere u voćnjacima treba provoditi od samih početaka, dodaje Grozdana Grubišić-Popović.
-Ne trebamo saditi nešto da posadimo nego gledati što, gdje i kako saditi. Svakako se preporučuje jesenska sadnja da bi se korijen ustabilio, da se bolje priljube čestice tla uz sam korijen i da bi se ta biljka u fazi mirovanja bolje pripremila kad na proljeće krene vegetacija. Korijen može onda povući hranjiva i vlagu. Ako sadimo u proljeće, a korijen nije spreman, dođe do sušenja i biljka slabije starta. Problema nema ako se postupa po pravilima struke, no opet, protiv vremenskih prilika i neprilika teško se boriti.
