Pogled na suvremene stambene zgrade često izaziva podijeljene reakcije. Dok jedni u njima vide funkcionalnost i jednostavnost, drugi ih opisuju kao bezlične „kutije od šibica“ koje niču bez karaktera, zelenila i osjećaja pripadnosti prostoru. Gdje je nestala kreativnost u arhitekturi? Jesu li arhitekti izgubili slobodu ili je problem mnogo složeniji?
O tim pitanjima razgovarali smo s Danijelom Koren, izvršnom direktoricom tvrtke DI plan, koja smatra da pojam „kutija od šibica“ zapravo otkriva dublje probleme suvremene gradnje.
Kreativnost nije nestala, ali joj je prostor sve uži
– Kreativnost nije nestala, ali joj je prostor značajno sužen – kaže Koren.
Današnji arhitekti nalaze se između želje da stvore kvalitetan i ugodan prostor za život te zahtjeva investitora koji očekuju maksimalnu iskoristivost parcele uz što niže troškove gradnje.
– Kada svaki dodatni detalj, kvalitetniji materijal ili razigranija fasada povećavaju cijenu, vrlo brzo dolazimo do racionaliziranih volumena koji djeluju jednostavno, pa i monotono – objašnjava.
Ipak, ističe kako jednostavna forma sama po sebi ne znači lošu arhitekturu.
– Neke od najboljih svjetskih zgrada vrlo su jednostavne. Razlika je u proporciji, detaljima, svjetlu, materijalima i odnosu prema prostoru. Problem nastaje kada se jednostavnost pretvori u jeftinoću bez ideje i identiteta – upozorava.
Kvadrati su postali važniji od kvalitete života
Prema njezinim riječima, godinama smo gradili kulturu u kojoj je broj kvadrata postao važniji od kvalitete života unutar tih kvadrata.
Investitori često traže maksimalnu iskoristivost zemljišta, tržište nagrađuje brzinu i profit, a prvi na udaru štednje postaju upravo elementi koji život čine ugodnijim – zajednički prostori, zelenilo, kvalitetni fasadni detalji, akustika i dugoročna održivost.
– Upravo ti elementi razlikuju dobru arhitekturu od obične građevine. Dobra arhitektura nije samo lijepa zgrada za naslovnicu časopisa, nego ona u kojoj se čovjek osjeća dobro i nakon deset godina života u njoj – ističe.
Zašto zgrade niču bez šire vizije?
Građani često imaju osjećaj da nove zgrade nastaju bez reda – na uskim parcelama, tik uz cestu ili susjedne objekte. Koren smatra da problem nije u nepostojanju urbanističkih planova, nego u načinu razvoja gradova.
– Gradovi se danas često razvijaju parcijalno, kroz pojedinačne investicije, umjesto kroz dugoročnu viziju prostora. Nekada se urbanizam radio s puno više fokusa na cjelinu – odnos zgrada, zelenila, prometa i kvalitete života – kaže.
Dodaje kako urbanizam ne bi smio biti samo administrativni okvir za gradnju.
– Urbanizam bi trebao biti alat za stvaranje kvalitetnog života – poručuje.
Gdje je nestalo zelenilo?
Nekada su stambeni blokovi podrazumijevali parkove, dječja igrališta i prostore za druženje. Danas se, kaže, zelenilo često povlači pred parkiralištima i maksimalnim iskorištenjem parcele.
– Dobro stanovanje nije samo dobar tlocrt. To su pogled, prirodno svjetlo, zelenilo, prostor za djecu i osjećaj da zgrada pripada okolini. Tu bi struka, investitori i javna uprava trebali imati puno veću zajedničku odgovornost – smatra.
Ipak, primjećuje da svijest o važnosti održivosti i kvalitete javnog prostora posljednjih godina raste.
Zašto nove zgrade tako brzo „ostare“?
Mnogi se pitaju kako je moguće da fasade novih zgrada već nakon nekoliko godina pokazuju znakove propadanja, dok stoljetne građevine i dalje plijene pozornost.
– Problem najčešće nije u samoj arhitekturi, nego u kombinaciji pritiska na cijenu, brzine gradnje i kvalitete izvedbe. Na fasadama i završnim materijalima često se pokušava uštedjeti – objašnjava Koren.
Podsjeća i kako su stare zgrade građene od masivnijih, prirodnijih materijala koji su dostojanstveno starjeli.
– Moderna fasada može trajati desetljećima, ali samo ako su projekt, materijali i izvedba na visokoj razini. Dobra zgrada ne bi smjela izgledati dobro samo na dan primopredaje, nego i nakon 20 ili 30 godina korištenja – naglašava.
Utječe li izgled grada na naše raspoloženje?
Europske studije već godinama potvrđuju da dostupnost zelenih površina utječe na mentalno zdravlje, razinu stresa i kvalitetu života.
– Ne postajemo otporniji na ružnoću, nego se možda polako navikavamo na niže standarde. To je opasno, jer grad ne čine samo zgrade, nego i osjećaj koji ljudi imaju dok u njemu žive – upozorava.
Ima li nade za bolje gradove?
Unatoč svim izazovima, Danijela Koren vjeruje da promjena jest moguća.
– Zakoni i prostorni planovi trebali bi snažnije štititi kvalitetu prostora i javni interes. Investitori bi trebali razmišljati dugoročno, struka biti hrabrija u obrani kvalitetnih rješenja, a kupci svjesniji da dobar stan nije samo kvadratura – kaže.
Na kraju zaključuje kako zgrade koje danas gradimo ostaju desetljećima u prostoru.
– Zato ih ne bismo smjeli projektirati samo za prodaju, nego i za život. Problem nije u jednom sudioniku, nego u sustavu prioriteta u kojem se previše gledaju kvadrati, a premalo kvaliteta prostora. Dobra je vijest da ljudi sve više prepoznaju razliku između puke gradnje i kvalitetnog prostora za život. Upravo bi ta promjena svijesti mogla dugoročno promijeniti način na koji gradimo naše gradove.
📲 Najbrže informacije – pratite nas na Facebooku, Instagramu i TikToku!
Foto: Dejan Tatomir/DI plan
