Današnja mladost vrlo je nevješta čak i u rukovanju osnovnih školskim alatima
U ovoj, Europskoj godini vještina, koju je takvom proglasila Europska komisija, a u Mjesecu hrvatske knjige, na Studijskom odjelu bjelovarske Narodne knjižnice „Petar Preradović“ održana je Spikaonica na temu „Kako su nove vještine zamijenile stare zanate“. S jedne strane nastavnici, ravnatelj Obrtničke škole, s druge osmaši i nekolicina srednjoškolaca. Što se promijenilo u svijesti i škole i učenika koji ih odabiru, bila je glavna okosnica susreta. O vještinama koje su nekada bile tražene, a danas više nisu ili ih i nema tko njegovati, svjedočio je i umirovljeni nastavnik Dragutin Polašek.
– Prije su svi trčali za fakultetom, a danas se ispostavilo da nam trebaju mladi s vještim rukama. Kakav je to muškarac ako ne zna zabiti čavao ili promijeniti utičnicu i slično. Bio je i još je do neke mjere ostao trend u društvu da se mora ići na fakultet. Zanat je bio manje vrijedan i u zanatske su škole išli učenici s lošijim ocjenama. Danas je zanat cijenjen, ali nažalost još uvijek učenici ne upisuju u dovoljnoj mjeri strukovna zanimanja – ustvrdio je Polašek.
Da bi nova generacija srednjoškolaca, barem kada su u pitanju učenici bjelovarske I. Osnovne škole i njezine Područne škole u Cigleni mogli barem malo okrenuti taj trend, dokaz su zanimanja koja za koji mjesec namjeravaju odabrati osmaši koji su sudjelovali na Spikaonici. Među njih 30 na prste jedne ruke mogli smo izbrojati one koji bi primjerice sljedeće godine željeli upisati gimnazijske smjerove ili se pak školovati za ekonomistu. Otuda onda i odgovor zbog čega su vrlo pažljivo slušali što im imaju reći ljudi s iskustvom.
Nastavnik Dejan Ivković tužan je što je sve manje i ljudi koji žele prenositi svoja znanja i vještine mlađim naraštajima.
– Majstora morate mjesecima čekati, a u našoj školi se upravo oni školuju i kada sutra izađu iz škole, ako ih taj posao zaista zanima, sigurno će dobro zaraditi. No, imamo i jedan ogroman problem, današnja mladost vrlo je nevješta čak i u rukovanju osnovnih školskim alatima. Učenicima jako nedostaje tehnike rukama, teško im je baratati i s dva trokuta – ističe Ivković koji u Obrtničkoj školi vodi praksu i predaje strojarsku skupinu predmeta, a sam je došao u školu iz realnog sektora.
S kolegama se slaže i ravnatelj Obrtničke škole Branko Cvetković. Vrlo je teško, kaže, pridobiti bolje učenike da upišu strukovne škole, pogotovo one u obrtničkim zanimanjima.
– Još prije tri godine smo uveli kao nova zanimanja u školi zidar i tesar. Vidimo koliko ih danas kronično nedostaje, no zainteresiranost za upisom tih smjerova je sada loša. Veliki razlog je što su ukinute stipendije, ali i stigma u društvu da su to zanimanja za koja ne vrijedi učiti – požalio se na Spikaonici ravnatelj Cvetković.
Na pitanje kakve su kvalitete učenici koji sada dolaze u Obrtničku školu, odgovara kako im o tome puno govore inicijalni testovi koje su učenici pisali na početku školske godine.
– Ne bih rekao da ima pomaka ka tome da bolji, kvalitetniji učenici odabiru obrtničke smjerove. Jednostavno, nema pomaka. Roditelji mogu učiniti puno, oni koji se bave svojom djecom, djeca uspješno završe školu i sjajni su majstori. Obrtnička zanimanja su i dalje podcijenjena, a obrtništvo je nositelj razvoja – podsjetio je Cvetković.
Da posjedovanje relevantnih vještina pomaže ljudima da se uspješno nose s promjenama na tržištu rada i da se u potpunosti uključe u društvo i demokratske procese potvrdio je i Tomislav Balenović, nastavnik elektrotehničke skupine predmeta u Obrtničkoj školi.
– Radim u nastavi 18 godina i puno toga se promijenilo u nastavi. Tehnologija napreduje, automatizacija, digitalizacija, pametni domovi i sve to trebamo prilagoditi učenicima. Njih upravo najviše i zanima elektronika i programiranje, pametna računala u industriji, izvođenje instalacija. Upravo su mi instalateri i najbolji učenici. Oni su mi i najmotiviraniji i najlakše nađu zaposlenje, a nakon tri godine školovanja mogu i polagati za majstora i otvoriti svoj obrt – dao je primjer iz svoga ugla gledišta nastavnik Balenović.
U svakom slučaju vrlo vrijedan susret u knjižnici sve je sudionike potaknuo na razmišljanje, a zaključak je da su ključne vještine budućnosti analitičko razmišljanje, kreativno razmišljanje, otpornost na stres, fleksibilnost i prilagodljivost, motivacija i svijest o sebi te znatiželja i cjeloživotno učenje.
Tekst: Sanja Klinac, novinarka i vanjska suradnica portala Bjelovar.info
