Predsjednik Udruge voćara i povrćara Dar Bilogore Nenad Horvat u svom OPG-u uzgaja brojno voće, no sad je glavna zvijezda njegova štanda šljiva. Razgovarali smo s Horvatom kakva je sezona šljiva na Bilogori nakon odlične godine lani.
– Ove godine mogu reći da je puno manji prinos, otprilike za 40 posto, u odnosu na prošlu godinu koja je bila vrhunska. Kvaliteta šljive je odlična, cijena je veća nego prošle godine, ne može nam to namiriti nedostatak količine, ali svejedno smo zadovoljni ovom sezonom s obzirom na turbulencije koje smo imali, blagu zimu, kišno proljeće, vjetar u oplodnji, nije bilo pčela i bumbara u oplodnji, iza toga učestale kiše… Sve u svemu, kad se podvuče crta, kako je krenulo, na kraju će ispasti još solidno – vjeruje Horvat. Čačansku šljivu koju prodaje za dva eura po kilogramu uzgaja u sklopu svog OPG-a, a otkrio je da ima prilično raštrkane voćke.
– Imam dvije i pol tisuće stabala na pet lokacija, od Hrgovljana, Kapele, Lipovog Brda, Jabučete na dvije lokacije, na četiri hektara s time da dobar dio nije u punom rodu, ali kroz pet godina očekujemo prinos veći od 100 tona. U planu nije širenje, samo održavati ovo što imamo što se tiče broja stabala i zadržati kvalitetu roda – naglasio je. Svoje proizvode plasira na nekoliko tržišta.
– Gradska tržnica u Bjelovaru, Bilogorska košara, trgovina u središtu grada, vrtići u Bjelovaru i nekoliko vrtića u susjednoj Sloveniji, u Ljubljani i Mariboru, nešto za Branu Virovitica se dostavljalo i prošle godine smo surađivali i dostavljali za jednu poljoprivrednu zadrugu – prisjeća se Horvat. Govorio je i o vrlo maloj količini voća koje se uzgaja u Hrvatskoj.
– Općenito voća u Hrvatskoj ima izuzetno malo, jabuka može pokriti šest mjeseci da nema uvoznih, a ostale voćne vrste mogu pokriti jedan dan ili čak nijedan dan, Hrvatska je primorana uvoziti robu. Zašto nema domaće i zašto se nisu širili voćnjaci, to bih ja pitao one koji su kompetentni odgovoriti na to, a ne nas proizvođače – poručio je. Ogorčen je što nisu svi proizvodi na gradskoj tržnici domaći.
– Tragedija je što preprodavača ima 90 posto, ja čvrsto stojim iza toga, a neka me svatko demantira tko misli da nije tako. Oni koji bi trebali reda napraviti, vjerojatno su im vezane ruke. Ja bih to napravio za jedan dan. Vrlo jednostavno, kad vi stanete na štand i pitate koja je sorta paradajza, paprike, šljive, breskve, a on ne zna. Skoro nitko ne zna koja je koja sorta. Ja bih im fino samo rekao možete ići kući, kazna na određeni broj godina prodaje bilo gdje i novčana kazna, no izgleda da to nije interes države – smatra Horvat. Ipak, lokalnim vlastima zahvalan je na pomoći koju su pružili poljoprivrednim proizvođačima kad im je bilo najteže.
– U ovim teškim vremenima što smo imali turbulenciju vremena mi proizvođači kako voća, tako i povrća, ja bih zahvalio za onoliko koliko je moguće pomoći od strane rukovodstva našeg Grada i Županije, no ne mogu nam ni oni dati nešto što nemaju, ja to kažem slikovito, kad je malo kolača, ne mogu se nahraniti sva usta. Ali, hvala im od srca za sve što su nam pružili, potpori što psihološkoj, što s kojekakvim subvencijama onoliko koliko mogu. Da toliko na višoj razini država brine bar toliko za razliku od susjednih zemalja gdje je pod navodnim znacima lako biti voćar kad vam država 90 posto osigura od sredstava protugradne mreže, od sredstava navodnjavanja i sadnog materijala, to kod nas nije tako. Mi imamo sreću što kod nas lokalna samouprava, Županija i Grad, to prepoznaju, koji su u suradnji s nama proizvođačima pa nam makar dio pomognu u tome i zbog toga im još jednom na svemu hvala, a zašto se na državnoj razini ne vodi briga, to pitajte one koji su odgovorni – zaključuje Nenad Horvat.
Tekst: Blaženka Božinović, novinarka portala bjelovar.info
