„Domaće, domaće, kupite domaće“ – riječi su koje su čuju svakoga dana na bjelovarskoj tržnici. No, kupaca je sve manje. Na to su nam se požalili poljoprivrednici, vlasnici OPG-ova i dugogodišnji lokalni prodavači. Naime, mlada prodavačica iz OPG-a Đikić prodaje domaće povrće, a proda ga za svega 10 eura dnevno. Štand niže možete pronaći Ivana Petrinovića koji se prodajom bavi trideset godina. Prodaje voće i kukuruz šećerac, a kaže kako prodaja nikada nije bila lošija. Potvrđuje kako je i snizio cijene, primjerice breskvi, ali da je prodaja svejedno loša te da se poljoprivreda uništava. Na isto nam se požalio poljoprivredni proizvođač i predsjednik Poljoprivredne udruge “Dar Bilogore” Nenad Horvat.
– Svake godine je na tržnici sve manje ljudi. Oni koju su imali naviku dolaziti, najviše starija populacija, su preselili na onaj svijet, dio je po staračkim domovima… Mladi uglavnom odlaze u centre gdje mogu provući karticu, a ima i dodatan razlog što mladi danas zbog ubrzanog ritma života idu s autom, a problem je parking. Ja ljude razumijem. Nemaju gdje stati i odu u tržne centre gdje imaju gdje stati i gdje ne plaćaju parking – kaže nam Nenad Horvat.
Na bjelovarskoj tržnici domaće šljive prodaje 15 godina, a kaže kako prodaja nikada nije bila lošija.
– U 15 godina prodaja sada ide najlošije. Prodaja definitivno iz godine u godinu opada. Bojim se da ako se ovaj trend nastavi za tri do četiri godine tržnica uopće neće imati svrhu nikakvu – pribojava se.
Objasnio nam je na koliko površine imaju posađeno voće te da je šljiva ove godine jako dobro rodila.
– Imamo četiri hektara pod voćem, pedeset stabala marelica, pedeset trešanja i tri tisuće komada šljiva. Šljiva je ove godine jako dobro rodila. Nadamo se da će biti od 30 do 35 tona – nada se.
Voće prodaje na nekoliko lokacija, a dio završava i na stolovima vrtićanaca.
– Voće ide u trgovinu „Bilogorska košara“, ide u vrtić u Bjelovar, u Maribor, Ljubljanu. U škole ne ide jer pojedini ravnatelji škola traže ono što je besmislica – traže kivi i banane. Dok krene breskva, marelica, šljiva oni traže nešto što kod nas uopće nema. Drugdje je politika takva da mora biti domaće inače mogu dobiti kazne koje su velike – kaže.
Gradske vlasti su najavile uređenje jednog dijela tržnice kroz projekt „Zeleni centar Bjelovar“ i izgradnju podzemne garaže što bi trebalo privući veći broj kupaca.
– Mislim da bi najpovoljnije za nas proizvođače i za grad bilo da se napravi nova tržnica s manjim brojem mjesta gdje bi domaći proizvođači bili jedan do drugoga, ali da se zna gdje je što. Tu bi prednost trebali imati domaći proizvođači, da budu jedan uz drugog bez onih sa strane jer sa strane ne dolaze proizvođači nego oni sa švercanom robom gdje rade nama konkurenciju i prave budale od nas. Na kraju taj novac ne ostane u gradu Bjelovaru već ode u drugu županiju – nezadovoljno će.
Nezadovoljni proizvođač i prodavač domaćeg voća poslao je poruku Bjelovarčanima.
– Rekao bih jednu stvar. Neka dođu na Gradsku tržnicu. Vrlo rado ću ih provesti da im pokažem koja je domaća roba, a koja nije te po čemu će prepoznati domaću robu da je svježe ubrana. U centrima roba nije domaća, to je farsa. Roba koja dolazi u centre se bere mjesec dana ranije i zato je bljutava, nema okusa. Nije ista roba koja je ubrana prije mjesec dana ili ovdje gdje vidite da je svježe ubrano. Na kraju krajeva, postoji i zakonska uredba Ministarstva poljoprivrede i odluka Vlade da su dužne sve ustanove i ugostiteljski objekti, škole, vrtići uzeti domaću, najbližu, lokalnu robu. Svi su veliki vjernici, svaki drugi nosi križ, a ne voli svoju domovinu jer ne želi pomoći domaćem čovjeku – poručuje za kraj.
VEZANI ČLANCI
