Hrvatska udruga proizvođača bioplina (HUPB) danas je održala svoju Skupštinu na kojoj su usvojena financijska izvješća i izabrana tijela Udruge.
Nakon održane Skupštine, čelni ljudi HUPB-a govorili su o aktualnoj situaciji na tržištu i nevoljama koje su snašle proizvođače bioplina.
Tajnik Ante Topalović otkrio je da je sjedište HUPB-a preseljeno na sajamski prostor u Gudovcu.
– Na neki način smo zaključili da je ovo adekvatniji prostor i svi članovi su se oko toga usuglasili. Izabrali smo novo vodstvo Udruge, ali ono što je ključno i što je meritum naše Skupštine i našeg grada su tri točke s kojima će Udruga ići prema ministarstvu, odnosno prema svim tijelima koja su uključena u taj proces, a te tri točke osiguravaju funkcioniranje, odnosno opstanak bioplina u Republici Hrvatskoj. Prva stvar oko koje smo se dogovorili je da tražimo da se bioplinska postrojenja izuzmu iz uredbe o Zakonu o hitnoj intervenciji za rješavanje pitanja visokih cijena električne energije jer isto predviđa i Uredba Vijeća Europe koja kaže da za tehnologije čiji su granični troškovi veći od cijene koju se u postojećoj uredbi spominje, da se ona izuzimaju iz te uredbe. To je ono što i mi tražimo da se kod nas napravi jer sama uredba govori i o segmentima da se ne smije ugroziti poslovanje, da postrojenja moraju funkcionirati, a kad bi se poštivala ta uredba jednostavno to ne bi bilo moguće u trenutnim uvjetima – ispričao je Topalović.
I predsjednik Udruge Marijan Cenger referirao se na prvu točku.
– Postoje primjeri prakse u drugim europskim zemljama, posebice one koje prednjače u proizvodnji bioplina, a to je Njemačka, gdje je devet i pol tisuća elektrana po toj uredbi izuzeto i što mi kao Hrvatska udruga proizvođača bioplina smatramo da je jednostavno rješenje i po nama najbolje rješenje – istaknuo je Cenger.
Druga bitna tema o kojoj se razgovaralo je rješavanje pitanja opstojnosti onih bioplinskih postrojenja koja su ostala unutar sustava HROTE-a.
– Poznato je i utvrdili smo da su se pojedina postrojenja već ugasila, dok druga rade smanjenim kapacitetom te je nužno provesti formulu koja je usuglašena između Hrvatske udruge proizvođača bioplina prošle godine s HROTE-om koja se implementira novom uredbom o poticanju električne energije članak 48 gdje se kroz vid bonusa na godišnjem nivou uslijed poremećaja na tržištu kao što se nama dogodilo gdje su nam sirovine porasle oko 170 posto određuje dodatna cijena na cijenu ovu osnovnu našeg ugovora. To je nužno i hitno da bi se osiguralo opstojnost bioplinskih postrojenja i rad njihov u ovoj godini. Bioplinska postrojenja se značajno razlikuju od ostalih obnovljivih izvora energije, posebice u dijelu sunca i vjetra koji nemaju inputa za proizvodnju svoje struje za razliku od nas koji ih imamo i tržišno su iznad svih očekivanja koja su bila predviđena prije desetak godina – napominje Cenger.
Njegov zamjenik Emil Guščić govorio je o trećoj točki koja bi, smatra, trebala biti cilj svima.
– Treća stvar je da kad se riješe ove prve dvije stvari oko ukidanja uredbe i oko reguliranja cijene, da se svi vrate pod okrilje HROTE-a. Mislim da bi to trebao biti interes i države i svih nas jer mi proizvodimo godišnje oko 380 ili 390 tisuća megavatsati struje, što nije malo, pogotovo u ovo vrijeme kad energije fali jer imamo situaciju kakva je u Europi, a treba reći da Hrvatska uvozi otprilike 50 posto svojih potreba struje. Ne treba se odricati onda ovoga – naglasio je Guščić te nastavio.
– U zadnjih osam godina koliko mi radimo cijena struje je porasla pet lipa, to je bila korekcija, a cijena silaže kukuruza ili svih ostalih sirovina je skočila puno više u postotku tako da ja mogu govoriti za naše bioplinsko postrojenje, mi već se dugi niz godina patimo s rentabilnošću svega toga, a eskaliralo je 2021., odnosno 2022. kad je cijena otišla u nebo, cijena kukuruza je otišla više od 100 posto gore i tad smo došli svi u situaciju da radimo s gubitkom, apsolutno svi – kaže Guščić.
Cenger se prisjetio kad su krenuli problemi.
– Naši problemi kreću krajem 2021.godine gdje kreće porast svih naših inputa, govorimo o nusproizvodima prehrambeno-prerađivačke industrije, o nusproizvodima stočarske proizvodnje, o energetskim kulturama, rast kreće u 2021. i 2022. je već nekih 50 posto, a sve eskalira energetskom krizom i ratom u Ukrajini u 2022. gdje idemo još preko 100 posto. Uz utjecaj suše, mi ovisimo o tome jer proizvodimo energiju na poljima, proizvodimo energetske kulture na raži, sirku, manjim djelom na kukuruznoj silaži jer pokušavamo sve više biti da zbrinjavamo i sve nusproizvode tih navedenih industrija. Suša nam je dodatno otežala tako da nam inputi odlaze preko 170 posto gore prema našim kalkulacijama, a porastom do pet lipa, sad je stigla inflacija i raste nam na 19 centi, ali to je još značajno ispod naše proizvođačke cijene i tu se sad za posljedicu generira ogroman mjesečni gubitak rada postrojenja unutar HROTE-a, a oni koji su iz tih razloga istupili i otišli na tržište da bi sačuvali svoje poslovanje i opstojnost svojih elektrana i opet dolaze na nedefinirane stavove Ministarstva prema implementaciji ove uredbe – govori Cenger.
Zamjenik pak napominje kako nisu izašli iz postrojenja zbog velikih apetita.
– Mi koji smo izašli nismo izašli iz neke želje za ekstra profitom, mi da nismo izašli bi zatvorili. Nije bilo opcije. Pojavila se mogućnost tržišta i mi smo izašli na tržište srećom, inače ne bi danas bio tu. To je sigurno. A ovi što su ostali, ostali su u problemima ili su neki čak jako smanjili proizvodnju – naveo je Guščić.
Tajnik Topalović pojasnio je što znači bioplin u državi.
– Od 380 tisuća megavatsati godišnje, to vam je ako kažemo da neko prosječno kućanstvo troši 3500 kilovatsati električne energije godišnje, to bi vam bilo oko 100 tisuća kućanstava prosječno u Hrvatskoj koristi energiju iz bioplinskih postrojenja, to je realno jako velika količina električne energije i to je, možemo slobodno reći, najzelenija električna energija jer za razliku i od nekih drugih obnovljivih izvora energije, bioplinska postrojenja su CO2 negativna, ona svojom proizvodnjom električne energije umanjuju količinu CO2 koja se emitira zbog toga što on ostaje zatvoren i ispaljuje se kroz motore, dok neka druga postrojenja ili ne proizvode CO2 u samom radu ili ga neke čak i proizvode. Solari ili vjetar ga ne proizvode u radu, oni su ga samo proizveli u trenutku kad su stvarani, kao i bioplin u nekom segmentu, ali u samom radu bioplin ga umanjuje – kazao je Topalović.
Zaključak je na kraju dao predsjednik HUPB-a Marijan Cenger.
– Na današnjoj Skupštini prisustvovao je kompletan bioplin Hrvatske danas, to je dovoljan argument svima relevantnima za odlučivanje po pitanju bioplina da je sektor u problemu i da tu hitno trebamo donijeti određene odluke koje su se prolongirale u prošloj godini da bi se sektor spasio. Inače, ako se ovaj sektor ne spasi, Hrvatska ostaje bez ozbiljnog alata za odgovore na zelene politike, govorimo o dekarbonizaciji sektora stočarstva i prehrambeno-prerađivačke industrije što nam sad slijedi jer nam dolaze CO2 otisci na našim proizvodima, ako stočarska proizvodnja, mljekarska, prehrambeno-prerađivačka ne bude mogla kroz bioplinska postrojenja smanjiti taj otisak CO2 to neposredno dovozi u ne konkurentnost hrvatske prehrambeno-prerađivačke industrije i našeg proizvoda i dalje povećava uvoz i smanjenje naše proizvodnje. Zbog toga apeliramo na resorna ministarstva – poručio je Cenger.
