Mladi par Tot iz Bjelovara stvara prava čuda od namještaja. Stari namještaj tapeciraju i obnavljaju, a stvaraju i novi koji samostalno ručno izrađuju, a često ga sami i dizajniraju.
Jedna od njihovih ideja je i tabure s kockicama koji žele brendirati i plasirati prvenstveno u dječje vrtiće, škole, igraonice, rođendaonice i slične prostore u kojima često borave djeca.
Tabure koji je specifičan po svom atraktivnom izgledu koji plijeni pažnju u svakom prostoru, ali i po činjenici da je riječ o ručnom radu pa se sve ručno šiva.
– Svu tkaninu prvo crtam pa ju onda na dimenziju odrežemo 15×15 recimo, onda svaku kockicu spajam i šivam – navodi Mihaela Tot.
Kockasti tabure je zanimljiv i dekorativan dodatak, a istovremeno zaokružuje cjelokupni dojam svakog prostora u kojem se nađe.
Dok Mihaela šiva i dizajnira, njezin suprug Danijel Tot radi i sklapa poslove. On se više od 20 godina bavi izradom i popravkom namještaja, a zanat je izučio kod kolege pa danas obnavlja, tapecira i izrađuje namještaj.
Otkrio nam je kako je došao na ideju da krene s izradom taburea specifičnog izgleda.
– Ideja kockica se rodila u jednoj salonu namještaja gdje sam vidio garnituru s većim kockicama. Počeo sam skupljati materijale koji bi mi ostajali nakon tapeciranja i šivati te kockice, no nisam imao vremena. Onda se Mihaela primili šivanja i onda sam njoj pokazao što i kako da nešto napravimo i zajedno smo osmislili tabure od kockica – prepričava.
Svojim je poslom zadovoljan, a najvažnije je da ljudi prepoznaju njegov i Mihaelin rad.
– Ima dosta puno posla. To je zanimljiv posao i ima ga poprilično jer je tvornička roba dosta nekvalitetna, ljudi za nju daju silne novce, no u kratkom roku od godinu ili dvije dolazi do pucanja – kaže.
Često se dogodi da takav namještaj završi kod njih na popravku.
– Tu se radi s kvalitetnim drvetom, po tome je naš obrt specifičan, mi smo se bazirali na kvalitetne materijale i ručni rad, ništa se ne radi industrijski, svaki komad drveta se fino obradi – naglašava Mihaela, a Danijel je nadopunjava.
– Sve se radi sa šarafima, ne s klamovima kao što rade tvornice, sve lijepim, šarafim, ide kvalitetnija spužva nego što je po tvornicama – napominje.
Na pitanje koliko je danas cijenjen rad obrtnika, Danijel jednostavno odgovara.
– Ovisi o ljudima. Ima ljudi koji shvaćaju što je ručni rad, što je kvaliteta, da je to puno izdržljivije, dugotrajnije. A ima ljudi koji kažu da za te novce odu u neku tvornicu i tamo kupe novo, smatraju da ja radim polovno, a ne novo koje je puno kvalitetnije, čvršće i stojim iza svog posla. Da me nazovete za dvije godine ja ću doći popraviti – ističe.
Mihaela nam je također navela neke od razloga zašto su obrtnici važni.
– Posao stolara i tapetara je važan, a naš obrt specifičan zbog toga što se može raditi namještaj po mjeri, to nam je važno. Radimo dimenzije koje se ne mogu kupiti u trgovini, boje se mogu kombinirati – govori.
Mladi par Tot otkrio nam je i kako ljudi u posljednje vrijeme traže zelenu boju. Zanimljivo je kako starija populacija ostaje vjerna smeđoj, dok mlađe generacije često izabiru kombinacije svijetlo i tamno sivog.
Čini se da se stari zanati ponovno vraćaju, a zašto i ne bi kad su popravci često potrebni. Osim toga, ljude će privući i mogućnost da svoj stari namještaj moderniziraju ili dobiju namještaj po mjeri u čiju kvalitetu mogu biti sigurni.
Tot obrt za proizvodnju i popravak namještaja posjetite na adresi Augustina Kažotića 8 u Bjelovaru.
I zapamtite: “Ako s namještajem nemate sreće i mislite da je smeće, tu je majstor Tot koji u obnovu kreće!”
