U samo tjedan dana, drastično su skočile otkupne cijene žitarica i brašna, a uzimajući u obzir trenutnu situaciju na tržištu, čini se kako i u nadolazećem razdoblju možemo očekivati daljnje povećanje cijena. Prosječna otkupna cijena kilograma pšenice prošli je tjedan iznosila 2,37 kuna, što je za 13,4 posto više od tjedna ranije.
Isto tako, cijena za kilogram kukuruza u prosjeku je iznosila 2,31 kunu, što je za 23,5 posto više u odnosu na pretprošli tjedan. Paralelno s navedenim poskupljenjima, drastično rastu i cijene mliječnih proizvoda, voća, povrća. Uzimajući u obzir činjenicu da Republika Hrvatska veliku većinu toga uvozi, određeni broj građana strahuje od nestašice proizvoda, dok dio uzgajivača i proizvođača poziva na zabranu ili ograničenje izvoza.
O samodostatnosti u poljoprivredi i uvozu prehrambenih proizvoda više je riječi bilo na Z1 televiziji u emisiji Zoom Zagreb, u kojoj su gostovali Ivan Beljan iz DHSS-a, profesor Ivan Grgić s Agronomskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu i Ivan Forjan, potpredsjednik Udruge uzgajivača rasplodnih svinja Bjelovarsko – bilogorske županije.
– Zbog raznih nepovoljnih utjecaja, poput korona krize i trenutne agresije Rusije na Ukrajinu, mi moramo poduzeti određene promjene. Naravno da se one ne mogu dogoditi preko noći, no s njima se čim prije trebamo uhvatiti u koštac. O ovoj temi se svih ovih godina razgovaralo jako malo i skoro ništa nije poduzeto. Još 2002. godine, Hrvatska je imala 1 milijardu dolara uvezenih prehrambenih proizvoda, a danas smo dosegli 4 milijarde. Hrana je samo u veljači poskupjela za 10 posto, dok primjerice građevinskog željeza na tržištu više nema. Italija i Češka su poručile da proizvode isključivo za vlastite potrebe. Pitam se da li će zemlje ubrzo odlučiti da i višak svojih proizvoda više ne žele izvoziti. Ukoliko na raspolaganju nećemo imati dovoljno domaće proizvodnje, ići ćemo u smjeru manjka hrane, na kraju i gladi. Pozivamo Ministarstvo poljoprivrede RH na suradnju i pronalazak zajedničkih rješenja. S obzirom da imamo vlastiti potencijal, svoje sektore moramo sustavno razvijati i o svakom koraku razmišljati unaprijed, poručio je Ivan Beljan (DHSS).
Na području Hrvatske obrađeno je oko milijun i pol hektara zemlje, dok bi još između 500 i 600 tisuća hektara vrlo brzo moglo biti “stavljeno u pogon”. S druge strane, velike površine zemljišta su još uvijek u vlasništvu države i stoje neiskorištene.
– Za dobivanje državne zemlje na korištenje, potrebno je zadovoljiti jako puno parametara. Kompletan proces je dugotrajan, dok donošenje Zakona o poljoprivrednom zemljištu traje već nekoliko godina. On je trenutno u proceduri i pitanje je što će s njim na kraju biti. Uzgajivačima se jednostavno mora omogućiti izvoz gotovih proizvoda, poput kulena i kobasica. Važno je postići što kvalitetniju razinu prerade, odnosno dodane vrijednosti, pojašnjava Ivan Forjan, potpredsjednik Udruge uzgajivača rasplodnih svinja Bjelovarsko – bilogorske županije, naglasivši u hrvatskom svinjogojstvu nema puno dobrobiti.
Nekoliko je ključnih problema. Ulaganja u cijeli proces proizvodnje su prevelika, dok na samom kraju ne postoji dobar plasman na tržištu. Proizvod dobiva određenu vrijednost koja se na tržištu zapravo ne cijeni koliko bi trebala, jer tako mala količina proizvodnje ne može pronaći put do tržišta i kupca. Nažalost, u Hrvatskoj je velik prostor na policama zauzimaju uvezeni proizvodi upitne kvalitete.
– Nadali smo se da ćemo ulaskom u EU otprilike postati jednaki s drugima, no to se nije dogodilo. Domaći svinjogojci već godinama traže izjednačenje uvjeta proizvodnje i čuvanja tih proizvoda, sa svim ostalim državama Europske unije. Država nam u jednom dijelu “smeta”. Primjerice, kupac više ne može kupiti svinju za osobne potrebe, već se sve odvija kroz klaonicu. Prodaja se na taj način ograničava, a kupca se stavlja u nepovoljan položaj. Naše meso se ne može pojaviti na policama velikih trgovačkih lanaca, jer je to mjesto rezervirano za proizvod iz drugih zemalja. Hrvatska jednostavno mora postaviti prihvatljive uvjete za promet i pristup tržištu, rekao je Forjan.
Gledajući statistiku, vidljivo je kako novčani poticaju u Hrvatskoj rastu, dok proizvodnja pada. Rekordna godina za poljoprivrednu, barem po dodijeljenim poticajima bila je 2018. godina, kada je isplaćeno 6 milijardi kuna poticaja. Gledajući vrijednost poljoprivredne proizvodnje, ona je sa 22 i pol milijarde, smanjena na 16 milijardi kuna.
– Sustav poticaja nije dobro zamišljen i reagiramo upravo iz tog razloga. Očito je da visina poticaja ne daje kvalitetne rezultate. Između ostalog, prema posljednjem popisu stanovništva, iz Hrvatske je pretežno iz ruralnih mjesta “nestalo” oko 400 tisuća ljudi. To dovoljno govori da proteste u državi već imamo. Sustav nije dobar i maksimalno se mora mijenjati, počevši od suštine problema proizvođača. S obzirom da OPG-ovci i uzgajivači mjesečno plaćaju cijenu struje po nekoliko tisuća kuna, moramo krenuti u smjeru postavljanja solarnih elektrana, jer je to pristup prema dugoročnom rješavanju samo jednog problema. Primjerice, sa uloženih stotinjak tisuća kuna uspješno se eliminira plaćanje velikih iznosa potrošnje energenata, pa proizvođači mogu lakše “progutati” sve ostale anomalije, smatra Beljan.
Cijelu emisiju možete pogledati na sljedećoj poveznici: https://www.youtube.com/watch?v=F-dcDj6xUMc