Na tiskovnoj konferenciji koju je sazvao Zavod za hitnu medicinu Bjelovarsko-bilogorske županije govorilo se o najavljenom prosvjedu upozorenja koje će se sutra u 12 sati održati ispred Zavoda. Prosvjed će se održati nakon što su Zavod i OHBP objavili zajedničku suradnju. Nenad Mrzlečki, ravnatelj Zavoda za hitnu medicinu Bjelovarsko-bilogorske županije je informacije koje su dospjele u medije nazvao neopravdanim, netočnim i štetnim za Zavod i bjelovarsku bolnicu.
– Žao mi je što je u medijima izašla netočna informacija prema kojima Zavod dobiva dodatan posao, to je potpuno netočno, mi kao i svi ostali zavodi i naše ispostave dužni smo primati pacijente koji dođu na naša vrata, pružiti im pomoć i ako treba, dalje ih uputiti na OHBP. Isto tako netočno je da mi nemamo ambulantu, odnosno prostor za reanimaciju, to je dosta bilo isticano. Mi imamo tu ambulantu koja je opremljena i služi svrsi. Naš dogovor o suradnji s OHBP-om nije ništa novo, to se radi u svim našim ispostavama, a također i u ostalim zavodima u RH – poručio je.
Otkrio je i podatke o ambulantno obrađenim pacijentima tijekom 2022. godine, prema kojoj je ispostava u Čazmi imala 578 pacijenata, ona u Grubišnom Polju 747 pacijenata, ispostava Daruvar 1009 ambulantno obrađenih pacijenata, a Garešnica 1405 pacijenata.
– Ispred struke Stručno vijeće je donijelo zaključak i na sastancima održanim s kolegama usuglasili smo jednostavan model koji bi bio u interesu svih naših pacijenata. Danas-sutra svi mi možemo biti potencijalni pacijent, a nije isto ako uspijemo riješiti svoje tegobe i dobiti zdravstvenu zaštitu u roku pola sata, sat ili u 3-4 sata – pojasnio je Mrzlečki. Dr. Vedran Omerhodžić, voditelj Odjela objedinjenog hitnog bolničkog prijema izrazio je žaljenje zbog eskalacije priče u medijima.
– Mi smo svi ovdje akteri koji pošteno i mukotrpno svaki dan radimo tu hitnu i u interesu nam je unaprijediti tu službu, zbrinuti što bolje pacijente ove i okolnih županija koje se na nas naslanjaju. U vidu suradnje, naša je zadaća i djelatnost vrlo jasno definirana u okviru pravilnika koji kažu kako ćemo i što raditi. Naša je djelatnost združena, mi nismo dva suprotna tima, nego partneri u rješavanju cjelokupne hitnoće. Mi smo održali iz tog razloga 27. rujna sastanak da se dogovorimo kako možemo unaprijediti suradnju – naglasio je te naveo koliko ljudi godišnje prođe kroz bjelovarski OHBP.
– Mi u OHBP-u u godinu dana primimo gotovo 24 tisuće ljudi i pregledamo ih. Kad se to podijeli, to ispadne nekih 65 prosječno ljudi. Dan prima pacijente u određenim valovima, stvaraju se određene gužve. Ima trenutaka u danu kad je tolika gužva da ljudi čekaju. Mi se moramo baviti s akutnim, zbilja bolesnim ljudima koje zadržimo u bolnici, ali u tome svemu dolaze i svi ostali. Naš današnji pacijent u BBŽ vjerojano najbolje ni ne zna na koja sve vrata može otići. Osim ispostava lokalnih po gradovima postoji i ova centrala, vikendom postoji i ambulanta tzv. dežurstva obiteljske medicine, no ljudi su slabo informirani. Moraju znati koja su još vrata otvorena. Dolaskom svih pacijenata u OHBP stvara se veliki red. Pacijenti koji se lako riješe na primarnoj razini, oni za nas ne predstavljaju hitnoću i samim time kontinuirano su u redu, stalno su zadnji, stalno ih istiskuje hitniji pacijent i dogodi se da čekaju po pet i više sati. Ako im treba lijek, opet moraju biti upućeni ovdje na primarnu razinu, piše se recept da bi oni došli do apoteke. Mi smo se pokušali dogovoriti kako uputiti pacijenta da skratimo vrijeme čekanja, da određeni pacijenti budu pregledani u Zavodu – kazao je dr. Omerhodžić koji je opovrgnuo neke netočne navode.
– Ono što je apsolutna laž i moram to odbaciti je baratanje s trijažnim kategorijama. Trijažne kategorije su alat kojim se mi koristimo u bolnici i nije jezik kojim govori vanjska hitna. Vanjska hitna ima svoje stupnjeve hitnoće po kojima izlaze, kojom brzinom izlaze po pacijenta. Naš trijažni sustav, pet trijažnih kategorija, služi nama ako imate u čekaonici 100 ljudi, vi ih morate razvrstati po prioritetu, koga gledati prije, koga kasnije i tko ima hitnu ugrozu. Govoriti u medijima da će se četvrta i peta, one koje spadaju u nehitne, upućivati u vanjsku hitnu, to je apsolutna laž. Ako je pacijent već trijažiran, on će biti kod nas i pregledan. U tim kategorijama nerijetko su pacijenti koji ostanu u bolnici, dakle iz određivanja kategorije mi ne možemo znati koja će biti njihova sudbina, hoće li biti zadržani i liječeni u bolnici ili poslani van, mi možemo samo znati da u datom trenutku njihovo zdravlje dopušta da čekaju određeno vrijeme – objasnio je dr. Omerhodžić te dodao kako u konačnici nije važno imaju li pred sobom hitan slučaj, važno je da osoba traži pomoć i mora je dobiti. Međutim, ako su pacijentu otvorena dvoja vrata, liječnici će biti učinkovitiji. Upravo u tom smjeru ide i ova suradnja kojom se želi ubrzati preglede.
Naveo je dr. Omerhodžić i kako je OHBP otvoren 2013. godine, kada je imao deset tisuća pregleda manje. To ne znači da je zdravlje ljudi tada bilo bolje nego danas, već su pacijenti pomoć potražili na drugim mjestima. Odlazak na OHBP danas je sve češći.
– Svakim danom brojke sve više rastu, opterećeni smo, nemamo resursa unedogled i s kadrom i prostorom, limitirani smo uvjetima. Bavimo se teškim, hitnim slučajevima. Sve se centraliziralo, svi dolaze u bolnicu, ljude ne možemo osuđivati, no oni ne znaju odrediti hitnost. Ljudi znaju tražiti pomoć, a mi smo tu da razlučimo. Statistički kada analiziramo dobijemo veliku brojku nehitnih, ali koliko god mi plakali o tome, to će tako biti. Mi možemo razmatrati modele kako to riješiti – rekao je. Jedan od najvećih problema hitnih prijema na razini cijele države je veliki priljev sa strane primarne zaštite.
– Što je primarna zdravstvena zaštita obiteljska medicina na lošijim nogama, to će nama pritisak biti veći. Ljudima je komotnije doći kod nas na hitni prijem, leći i proći obradu nego parcijalno odlaziti do laboratorija, rendgena… Ljudi traže bolje modele, sigurnije i brže. Mi imamo x situacija gdje čovjek dođe u bolnom stanju u noći, a kaže da preko dana nije mogao doći zbog poslovnih obaveza. Zdravlje ne pita za posao, hitnoća ne pita za vrijeme i onda oni traže uslugu. Vikendom ne rade liječnici obiteljske medicine, no imamo centar obiteljske medicine kod Sirele – napomenuo je dr. Omerhodžić. Ravnatelj Zavoda Nenad Mrzlečki odgovorio je na pitanje o broju prosvjednika koji se očekuju sutra.
– Vrlo je teško to procijeniti, a nisam se ni bavio time koliko će ljudi doći. Apsolutna je neistina što je gospodin izjavio da se nekome zabranjivalo ili nešto sputavalo da se odaziva. Prosvjed je legitimno pravo svakog zaposlenika da izrazi svoje nezadovoljstvo, a to je osobni stav i odluka svakog pojedinca. Mi govorimo ovdje o ispostavi Bjelovar, Zavod ima 100 zaposlenih na nivou cijele županije, u Bjelovaru su tim 1 i tim 2, a svugdje su po tim 1, po 15-ak ljudi, 5 liječnika, 5 tehničara i 5 vozača. Ovdje u Bjelovaru je tih 15 plus 10 iz tima 2. Govorimo o 25 ljudi, ja ne mogu govoriti tko će doći, a tko ne – istaknuo je. Glavni tehničar u Zavodu, Dean Srbinovski također nema takve podatke.
– To je legitimno pravo, svatko ima pravo prosvjedovati, stav sindikata iskreno ne znam, nisam se čuo s kolegom, tko će doći od članova sindikata, također ne znam – izjavio je. Svi su složni kako se ovdje ne radi o ničem novom, ovakav sustav djeluje od prvog dana. Na novinarsku konstataciju kako ispada da su timovi u manjim gradovima s manje ljudi obavljali više ambulantnih intervencija od bjelovarskog tima koji ima više ljudi, Mrzlečki odgovara.
– Ambulantnih da, a ovih intervencija koje se tiču izlazaka na teren, to ne s obzirom na gustoću stanovništva, područje koje bjelovarski tim pokriva, oko 60 tisuća stanovnika i zato tu po kriterijima i tim 2 postoji – naveo je. Govorio je i o prosjeku godišnjih intervencija te njihovom prosječnom trajanju.
– Prosjek je oko šest tisuća intervencija za Bjelovar što se tiče hitne 1 i 2, a ovisno o lokaciji izlaska, intervencija traje u prosjeku oko 45 minuta – otkrio je te pojasnio što rade timovi kad nisu na terenu.
– Ljudi se pripremaju za intervenciju, čekaju, jasno i nama se ovdje može pojaviti hitni pacijent ako smo mi u stanju njega obraditi s onim čime raspolažemo. Mi nikad ne možemo pacijenta ne zaprimiti i mi ga obradimo, ako procijenimo da zahtjeva sekundarnu obradu, naravno da ga onda dovezemo u OHBP – objasnio je Mrzlečki te dodao da su njihovi kriteriji jasni, ako je ugrožen život, dio tijela ili organ, potrebno je daljnje zbrinjavanje. Dr. Inna Kinach, predsjednica Stručnog vijeća ispričala je kako su odlučili ovom suradnjom pomoći (pre)opterećenom OHBP-u barem onim pacijentima koji imaju blažu kliničku sliku.
Ipak, 36 ambulatnih intervencija uglavnom po nalogu policije u Zavodu za hitnu medicinu u Bjelovaru, dok ostali imaju oko tisuću takvih intervencija dovode do pitanja kako je moguć takav nesrazmjer. Nadležni to objašnjavaju činjenicom da su ljudi navikli ići u OHBP otkad se otvorio.
– Preporuka je ljudima ako vide da su bolesni, treba se držati reda, ne zaboravljati na liječnike primarne zdravstvene zaštite, obiteljske medicine, ako dođe u lancu postoji stupnjevanje. Naravno netko tko se u datom trenutku osjeća da je njegovo zdravstveno stanje ugroženo ne može to procijeniti jer nije educiran za to, dolazi i traži svoje mjesto, u Zavod ili u OHBP. Ako je hitna na terenu, ova vrata su zatvorena, a mi smo uvijek otvoreni – naglasio je dr. Omerhodžić. Istaknuo je kako su zatrpani poslom koji bi trebala raditi primarna zdravstvena zaštita, no ljudima je ovako komotnije jer nema kriterija za ulazak u OHBP. Da ljudi trebaju realno sagledati svoje stanje, smatra Sanela Grbaš Bratković, ravnateljica Opće bolnice “Dr. Anđelko Višić” Bjelovar.
– Mislim da bi naši pacijenti općenito trebali voditi više brigu o svom zdravlju. Ne ide se doktoru kad padate u nesvijest od visokog tlaka, možete nekad izmjeriti. Mogli bi svi povremeno provjeriti šećer, a ne da dođu bez svijesti. Ljudi su neodgovorni za sebe, a onda su stalno krivi svi drugi, oni nisu krivi ni za što. Malo trebaju biti realni trebaju li pomoć ili ne trebaju – rekla je te dodala kako je važna preventiva te da na hitnu ne treba ići zato što se može, nego onda kada treba. Na kraju je stupnjeve trijaže, koji su vezani isključivo uz OHBP, pojasnio dr. Omerhodžić.
– Pet stupnjeva trijaže gdje sestra koja je prvi kontakt s pacijentom koji prolazi kroz vrata i koja u cijeloj masi ljudi mora reći koji je vaš prioritet da dođete na pregled. Prvi stupanj je apsolutne ugroze, moram ti pristupiti odmah. Drugi stupanj unutar deset minuta, treći stupanj očekivano do 30 minuta, četvrti stupanj sat vremena i peti dva sata. Ta četvrta i peta, oni čekaju i po više sati, mi probijamo ta vremena jer ne stignemo pa ljudi ulaze u procese retrijaže da sestra provjerava njihovo stanje i prolongira se – naveo je, a ravnateljica bolnice napomenula je kako je riječ o posebno educiranim sestrama.
Tekst: Blaženka Božinović, novinarka portala Bjelovar.info
