Život nije jednostavan i savršen. Na putu ima mnogo uspona, padova… Raznih čvorova. Na nama stoji odluka hoćemo li se i dalje spoticati ili ćemo svoj život raspetljati. Ovo su riječi kojima je započeo naš razgovor s Tenom Ribarić (Benić), stručnjakinjom za mentalno zdravlje. Tena je rođena u Bjelovaru, odrastala je u Velikom Grđevcu, a njen život i posao trenutačno su smješteni u okolicu Zagreba.
– Stručnjakinja sam za mentalno zdravlje. Po prvoj struci sam magistra socijalnog rada, a po drugoj edukantica psihoterapijskog pravca Transakcijske analize pod supervizijom u pripremi za CTA ispit. To znači da sam nakon završenog fakulteta, završila i edukaciju za psihoterapeuta Transakcijske analize. Skraćeno, imam dugogodišnje iskustvo u radu s (punoljetnim) klijentima, pružajući im usluge savjetovanja i psihoterapije. Imam svoju privatnu praksu te radim u Zagrebu, gdje je moj ured, no radim i online što mi omogućava da radim sa širom populacijom, neovisno o lokaciji na kojoj se oni ili ja nalazimo. Moj obrt za savjetovanje se zove Tangled life (prijevod: Zapetljan život). Zašto Tangled life? Zato što život nije jednostavan i savršeno posložen. Ima mnogih čvorova na našem putu. Na nama je hoćemo li se i dalje spoticati o iste ili ćemo se odlučiti konačno suočiti s njima i raspetljati ih. Ja sam tu, da kažem da se život može raspetljati – naglašava Tena Ribarić, stručnjakinja za mentalno zdravlje.
Tena prvenstveno radi s punoljetnim klijentima te naglašava kako se mladi javljaju s raznim individualnim problemima.
– Da, radim isključivo s punoljetnim osobama. Raspon godina života mojih klijenata je išao od 18 do 75 godina. Trenutačno većina mojih klijenata i klijentica ima između 25 do 40 godina. Rad s mladim osobama je kao i sa svima drugima, specifičan i individualan, jer svaka osoba, neovisno o tome koliko godina ima, dolazi sa svojim referentnim okvirom. Referentni okvir je način “kako” osoba vidi i doživljava sebe i svijet oko sebe. On uključuje sva dosadašnja iskustva, razmišljanja, odnose, emocije, misli… Možemo govoriti kao da svatko od nas ima svoju jedinstvenu dioptriju naočala kroz koje gleda svijet. Zato ne postoje dvije iste osobe i dva identična pogleda. Kao i svakom klijentu i klijentici, pa tako i mladim osobama, pristupam iz pozicije poštovanja i iskrene zainteresiranosti za njegov život i pogled na svijet – pojašnjava.
Mladi se najviše javljaju zbog poteškoća i problema u raznim odnosima – obiteljskih, prijateljskih, partnerskih, a dolaze i s problemima samopouzdanja.
– Najčešće je to pitanje odnosa, što obiteljskih, što prijateljskih i partnerskih. Također često je pitanje samopouzdanja osobe, to jest manjak istog. Postavljanje granica je još jedna česta tema, kao i javni nastup (recimo izlaganje seminara na fakultetu). I kao češća tema se pronađu i neki simptomi anksioznosti ili depresivnosti.
Vrijeme u kojem živimo itekako je izazovno za sve nas, osobito za mlade te a njihovo mentalno zdravlje može utjecati doslovno sve. Utjecaj na mentalno zdravlje kreće već od najranije dobi.
– Na mentalno zdravlje mladih, kao i svih drugih osoba, utječe sve. Kada kažem sve, mislim da utjecaj kreće od najranije dobi, od obiteljskih odnosa, osjećaja jesu li bile zadovoljene osnovne potrebe djeteta, a to su potreba za ljubavlju, prihvaćanjem i preživljavanjem. Nakon toga izazov svakako postoji u današnjem prevelikom zastupljivanju društvenih mreža i pritisku okoline (budi savršen/a, imaj petice, nosi ono što drugi nose, prati trendove, svidi se drugima…uklopi se…) Pogotovo možda ova zadnja potreba: zadovoljiti druge – pojašnjava.
Na mlade danas uvelike utječu razne ovisnosti, društvene mreže, negativna događanja u svijetu, nasilje te, svakako, loši obiteljski odnosi što Teni Ribarić itekako spominju njezini klijenti.
– Da, kao što sam već napomenula, društvene mreže su svakako faktor s kojima se mi (starije generacije) nismo morali suočavati, makar ne u tolikoj mjeri. Na društvenim mrežama će osoba možda češće steći dojam da se ne uklapa i da ne vodi “savršen život” kao drugi (P.S. savršen život ne postoji) i da nešto s njom nije u redu. Dok će na portalima i vijestima “upasti” u začaran krug negativnosti i teških/loših vijesti. Loših i teških situacija je i prije postojalo u svijetu, no možda nismo imali toliki pristup i mogućnost brzine prijenosa informacija kao danas, pa nam fokus nije možda bio toliko usmjeren na tu činjenicu. Pretjeran unos teških informacija u naš život može rezultirati overthinkanjem, pojavom simptoma anksioznosti, depresivnosti i napadaja panike. Osoba može u oba slučaja (i društvene mreže-savršenost i vijesti-negativne informacije) steći dojam da nema kontrolu u životu te se zbog toga početi osjećati tjeskobno – napominje.
Obiteljski odnosi, pak, su jedna od najčešćih i najbolnijih tema s kojima joj se mladi javljaju.
– Obiteljski odnosi su s druge strane, jedna od najčešćih i najbolnijih tema s kojima klijenti/ce dolaze. To je ujedno i najdublja tema koju čovjek nosi. Nije jednostavno osvijestiti kakve smo odnose imali, ili ih još uvijek imamo. Potrebna je velika volja, strpljenje I motivacija, da bi klijent/ica došao do nekih dubokih spoznaja o sebi, svojim odnosima i svom pogledu na svijet. Zato je bitno da je klijent svjestan da je psihoterapija proces i da će to trajati. Koliko? Ne znam. Svaka je osoba individualna i svaka osoba ima svoj tempo. Ja sam tu da pružim podršku, razumijevanje, stručnost i da poštujem tempo osobe – ističe Tena.
Tena naglašava kako se i sama susrela s brojnim izazovima povezanih s mentalnim zdravljem – od napadaja panike, mobbinga na poslu, depresivnih epizoda…
– Da, ja sam dugo razmišljala hoću li ću to javno napisati na svojoj web stranici. Jer što ako osoba kaže: “ova nije znala sebi pomoći, kako će meni?” S jedne strane, osoba svakako ima pravo pomisliti to, no to onda nije klijent za mene i ja nisam terapeut za njega. To je sasvim ok. Osoba mora “kliknuti” sa svojim terapeutom, jer za dobru i djelotvornu psihoterapiju/savjetovanje potrebno je ostvariti osjećaj poštovanja, razumijevanja i podrške. Terapeuti bi to nazvali ostvarivanjem dobre radne alijanse i uspostavljanjem rapora i dobrog kontakta s klijentom. Ako toga nema, teško će biti ostvariti napredak za samog klijenta, a i terapeut će se osjećati “zaglavljeno”. Stoga sam odlučila reći neke stvari o sebi s ciljem da osoba vidi kako sam i ja čovjek i da ću te ja možda bolje razumjeti kako ti je, ako sam i sama prošla i izašla iz takvog iskustva. U neku ruku, ja ti mogu biti živi primjer da osoba može “dotaknuti dno” i dići se. Važna napomena je ovdje, ja nikada neću reći da znam kako ti je, je ne mogu znati (svaka osoba je individua, ne postoje dvije iste osobe. Čak ni jednojajčani blizanci nisu iste osobe, a dijele isti DNK…) Tako da, ja neću reći da “znam”, ali ću reći da ću se svakako potruditi razumjeti te najbolje što mogu (prolazili mi kroz slične situacije u životu ili ne). Što se mene tiče, moja iskustva su me oblikovala, ona jesu dio mene, ali nisu moj cijeli život. Postoji izlaz. Postoji način da otpetljaš svoj život – naglašava Tena.
Izuzetno je bitno da mlade osobe razviju socijalne i emocionalne vještine.
– Izuzetno bitno. Postoji razlika u vrstama inteligencije. Osobe često kada spominju termin “inteligencija” zapravo najčešće misle na kognitivnu inteligenciju, no jednako važna je i emocionalna inteligencija (fun fact ja sam diplomirala i obranila svoj diplomski rad točno na temu: Emocionalne inteligencije kao zaštitnog faktora mentalnog zdravlja). Glavna razlika između kognitivne i emocionalne inteligencije jest što se emocionalna može razvijati i učiti kroz život. To znači da osoba može utjecati na to kako doživljava svijet, hoće li razvijati svoju empatiju, razumijevanje drugih osoba i sebe… – dodaje.
Govor o mentalnom zdravlju prije je bio bauk, na neki način je i danas. No, situacija s promocijom važnosti brige o mentalnom zdravlju se ipak popravila.
– Da. Situacija se mijenja na bolje (po meni). Koliko god društvene mreže imale svoje “lošije strane”, jedna od najboljih strana je upravo promocija važnosti mentalnog zdravlja. Sve više ljudi će ti otvoreno reći da ide na psihoterapiju, da je otišlo psihijatru, psihologu i slično. Evo i ja sam preko 5 godina išla na osobnu psihoterapiju, što zbog toga što je to uvjet da bi netko mogao jednom biti stručnjak za mentalno zdravlje, što zbog toga što sam ja zaista željela saznati i osvijestiti tko sam i kako da si pomognem i olakšam život – kaže nam Tena.
Mentalno zdravlje sastavni je dio čovjekova zdravlja te ga nije moguće izdvojiti i ne treba ga zanemariti.
– Ne znam kako da dovoljno jasno naglasim važnost mentalnog zdravlja. Ljudi su integrirani sustav. Ne možeš “odvojiti” jedan dio sebe. Ti si satkan od svojih misli i emocija. Ljudsko biće je i njegovo tijelo (fizičko zdravlje), ali i njegove misli, emocije (mentalno zdravlje) i duša (bila osoba vjernik/duhovna osoba ili ne). To je moje osobno mišljenje. I ne mora ga svatko dijeliti sa mnom, sasvim je ok da se netko ne slaže s tim. No, ja zaista smatram da ne možeš odvojiti jedan dio sebe i osjećati se cijelim. Tako da, DA. Kao i fizičko, mentalno zdravlje je važno – napominje.
Naša sugovornica Tena je edukantica psihoterapijskog pravca TA pod supervizijom. Pojasnila nam je o kakvom se pravcu radi.
– Transakcijska analiza (TA) je psihoterapijski pravac čiji je cilj osobni rast i promjena te postizanje autonomije kod pojedinca. Prema TA, autonomija zapravo predstavlja sposobnost da spontano biramo svoje reakcije i stanja. Osobe koje žive autonomno, žive u “ovdje i sada”, svjesne svoje prošlosti, koja ih više ne opterećuje, već im pruža alat i mogućnost slobodnog planiranja budućnosti i života u sadašnjosti. Autonomne osobe imaju životni stav da su oni OK, i da su drugi oko njih OK. Ključni koncept kojim se TA razlikuje od drugih pravaca jest postojanje 3 ego stanja. Takozvani “Roditelj”, “Odrasli” i “Dijete”. Roditelj predstavlja ponašanja, mišljenja i osjećaje naših roditeljskih figura. U Odraslom su sadržani sadržaji koji odgovaraju na situaciju u “ovdje i sada”, dok su unutar Djeteta sadržaji koje smo pohranili u ranim razdobljima svog života. Rad s klijentom uključuje proradu sva tri ego stanja, kao i dugi niz različitih koncepata. Transakcijska analiza je specifična po tome što je posvećena odnosima. Odnosima koje imamo s drugim osobama, ali i sa samim sobom. Tako da je izuzetno važno uspostaviti povjerljiv i podržavajuć odnos između samog terapeuta i klijenta. Korisna je svakoj osobi koja želi raditi na sebi i odnosima koje ima, bili to partnerski, obiteljski, odnosi s djecom, nadređenima ili samim sobom. Ako osjećate ili mislite da imate potrebu proraditi te odnose, razumjeti uzrok svojih i tuđih ponašanja i emocija, možda je ovaj pravac baš za vas – pojašnjava Tena.
Tena je pojasnila razliku između individualne psihoterapiju, partnerske terapije i individualnog savjetovanja.
– Ako se odlučite za individualnu psihoterapiju, to znači da ste odlučili upoznati sebe i svoje odnose na emocionalnoj i ponašajnoj razini. Isto tako, trebate biti spremni i voljni raditi na sebi i dolaziti redovno na seanse. Psihoterapija je proces, jer se najčešće radi o dubinskoj proradi vaših stavova, uvjerenja, emocija… Naši stavovi, uvjerenja, emocije i odnosi koje imamo prema sebi i drugima, znaju nas ograničavati u svakodnevnom životu. Većina klijenata na psihoterapiju se javlja zbog posljedica bolnog/ traumatskog iskustva ili problematičnih odnosa. No, isto tako možete se javiti i “ samo ako” želite raditi na sebi. Kažem “samo ako” pod navodnicima, jer to nije tek tako. Jako je zahtjevno, iscrpljujuće, no nagrađujuće (benefit za osobu može biti ogroman) ako odlučiš raditi na sebi. Osoba ne mora imati mentalnu poteškoću/bolest da bi išla na psihoterapiju! Dovoljno je da osoba želi spoznati sebe. Psihoterapijski proces omogućava podršku terapeuta pri upoznavanju sebe, razumijevanju svojih emocija i poteškoća te u konačnosti postizanju zajednički postavljenog cilja. Također, klijenti koji žele raditi na sebi i poboljšati svoje potencijale, “obrisati prašinu sa svog ogledala sebe” su i više nego dobrodošli na psihoterapijsku seansu.
Proces savjetovanja usmjeren je na sadašnji trenutak kroz razumijevanje konkretne poteškoće i zajedničkom pronalaženju rješenja. Kroz komunikaciju i razumijevanje konkretne poteškoće dolazimo do novih alata koji nam pomažu u mijenjanju naših obrazaca ponašanja te nam pružaju mogućnost većeg izbora te u konačnosti, postizanje određenog cilja na društveno prihvatljiv i Vama odgovarajuć način. Savjetovanje može, ali ne mora, trajati kraće od psihoterapijskog procesa. Ako Vam je potrebno razjašnjavanje sadašnje situacije u kojoj se nalazite, individualno savjetovanje bi moglo biti za Vas.
Partnerska terapija se provodi u sigurnom i podržavajućem okruženju, u kojem zajedno radimo na: Poboljšanju komunikacije – terapija pomaže parovima da nauče kako učinkovitije komunicirati, slušati jedni druge i izražavati svoje potrebe i osjećaje na konstruktivan način.
Rješavanju konflikata – parovi uče zdravije načine rješavanja sukoba, smanjujući učestalost i intenzitet svađa.
Povećanju intimnosti – terapija može pomoći parovima da obnove ili prodube svoju emocionalnu i fizičku intimnost.
Boljem međusobnom razumijevanju – terapija pomaže parovima da bolje razumiju perspektive i potrebe svojih partnera, što dovodi do veće empatije i tolerancije.
Razvijanju zdravijih obrazaca ponašanja – parovi uče kako razviti zdravije obrasce ponašanja u vezi, kako bi mogli izgraditi dugoročno uspješnu vezu.
Naravno partnerska terapija nije namijenjena samo parovima, već i članovima obitelji. To znači da možete doći na “partnersku terapiju” i sa svojom mamom, bratom/sestrom… Ona nije namijenjena samo za rad s Vašim partnerom/icom – pojašnjava.
Itekako je moguće brinuti o svom mentalnom zdravlju, a Tena je navela neke prve korake koje možemo poduzeti.
– Prvi korak. Osvještavanje. Najteži, najveći i “prvi” korak. Osvijesti da želiš promjenu. Osoba koja nije svjesna da “ima problem”, nema razloga mijenjati se (čak i ako mu okolina govori da nije zadovoljna njegovim ponašanjem i da se treba promijeniti). Tako da, prvo moraš postati svjesna da želiš drugačije, zbog sebe, za sebe. Pa onda i za druge odnose u tvom životu. (pr želim biti bolja osoba jer jednog dana želim biti dobra mama; želim raditi na sebi da bih se znao zauzeti na poslu…) To je najvažniji korak. Drugi korak: budi spremna da traje. Tvoj “problem” nije nastao preko noći, neće otići preko noći. To ne znači da ako imaš 25 godina, da ćeš sada idućih 25 godina “rješavati” svoj problem. Ne. Ali dozvoli si da treba vremena da bi se stvari posložile u tebi i oko tebe – naglašava.
Roditelji, obitelj i prijatelji mogu pomoći mladoj osobi koja ima narušeno mentalno zdravlje.
– Budite podrška. Slušajte i čujte (to nije isto) osobu. Pitajte ju. Osobe su sklone nuditi savjete/odgovore… Rijetko tko pita. Pitaj osobu što joj je potrebno. Reći će ti… Čak ako je i odgovor “ne znam”, ok je da ne zna. Ponudite joj pomoć, kako vlastitu, tako i stručnu. Recite joj da nema sramote u tome da si želi pomoći i da je lakše imati nekog stručnog kraj sebe, da ne mora sama. Zaista, ne mora sama – ističe Tena.
Važno je poslati poruku mladima kako prema traženju pomoći ne treba imati predrasude.
– Da! Ponavljam. Mentalno zdravlje je sastavni dio tebe. Kao i tvoje fizičko zdravlje. Kada slomiš ruku, ideš li doktoru ili se sam “sastavljaš”? Isto tako, nema stigme i srama u tome da potražiš i stručnjaka za mentalno zdravlje – napominje.
Poruka koju Tena, stručnjakinja za mentalno zdravlje nosi sa sobom je ta da je u redu da je život zapetljan te da svaka osoba može spoznati sebe i svijet oko sebe.
– Tako je. Život zna biti zapetljan. Ne postoji savršen čovjek, pa tako ni savršen život (koliko god ti mislila da ova na Instagramu vodi baš savršen život… ne vodi, jer ne vidiš stvarnost). Život zna biti kompliciran, odnosi znaju biti komplicirani. No, postoji izlaz. Rad na sebi se je meni osobno pokazao kao izlaz. Dugotrajan, težak, zabavan, uzbudljiv… SVE TO I još mnogo više. Ali da, ja zaista vjerujem da ti imaš moć u svom životu i da ti možeš otpetljati svoj život – kaže Tena.
Za kraj razgovora o ovoj važnoj temi Tena je poslala poruku o mentalnom zdravlju.
– Mentalno i fizičko zdravlje su JEDNAKO važni. Ima jedan citat: “Nitko ne zna gdje, no svatko zna kako duša boli”. Vjerujem da te je makar jednom u životu “duša/srce” zaboljelo. Ne moraš kroz to sam/a. Slušaj sebe. Ti vrijediš mnogo više nego što možda sada misliš. Nisi sam/a, postoji još mnogo ljudi koji se nose sada sa sličnim teškim situacijama. No, to isto tako ne umanjuje tvoj problem/poteškoću. Imaš pravo na to da ti je sada teško. Problemi nisu tu da se natječemo, kome je bolje/gore, teže/lakše…. U redu je. No isto tako, ne mora ti biti teško. Ne moraš kroz to sam/a, postoje ljudi koji ti mogu pomoći. Samo potraži pomoć. Nema srama u traženju pomoći – kaže nam za kraj Tena Ribarić, stručnjakinja za mentalno zdravlje.
Dozvoljeno prenošenje sadržaja uz objavu izvora i autorice. Tekst je objavljen u sklopu programa 06/25 sufinanciranog sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija – Poticanje kvalitetnih programa za djecu i mlade kojima je cilj promicanje njihove dobrobiti.
Tekst: Rahela Dedić, novinarka portala Bjelovar.info
📲 Najbrže informacije – pratite nas na Facebooku, Instagramu i TikToku!
Foto: Tena Ribarić
