Veselo je bilo jučer u Starim Pavljanima gdje su se mještani prisjetili kako je nekoć izgledala čijana. Riječ je o sad već tradicionalnoj manifestaciji tijekom koje se čija perje, a sve se odvija u staroj kući obitelji Jurić, Ljerke i Ivice.
Gospođa Ljerka otkrila je da ju za tu kuću vežu brojne uspomene, a kako i ne bi kad je tamo rođena.
– Žao mi je bilo to da se uništi i tako je održavamo. Kuća je stara između 120 i 130 godina, a u njoj skupljamo starine što sam imala svog i ljudi su mi dali – ističe. Kućom se širio miris jabuka, ugođaj je stvarala peć na drva na kojoj se grijala voda, a u kutu je stajao kukuruz koji čeka da se okomina.
Opisala nam je gospođa Ljerka još malo svoju staru kuću.
– Kuća je od blata i pljeve, a pod je bio zemljani, ali smo stavili beton prije nekih deset godina. Budem se još tu preselila na koncu, tu mi je najljepše, tu imam vrt i koke – govori nam.
U posljednjih pet godina čijanu je ponovno pokrenula Udruga žena “Nova nada” Stari Pavljani.
– Ovo je peta čijana ovdje, a dok sam ja bila mala onda se čijalo svaku godinu jer kako se udati bez perja. Svaku zimu se kod jedne kuće čijalo perje i poslije je bio ples gdje su dolazili dečki i curei. I moj pokojni tata je zagledao mamu u Kokincu na čijani, tako je to bilo. Čijalo se perje, najbolje je bilo od guske i patke, a tko nije imao, tko je bio siromašniji i od kokoši je valjalo, kakvo bilo. Onda su se krafne pekle, domaće vino, poslije su žene davale kobasice, ali to je slabo bilo kad nije bilo – prisjeća se Ljerka.
Tad su se pjevale starinske pjesme kao što su Kopa cura vinograd, Pod jasenom i Djevojka zelen bor sadila.
Danas je sve drugačije, no Ljerka kaže da je prije bilo bolje.
– Bilo je puno ljepše i bolje po svemu, ljudi su bili zadovoljniji, sad nitko nikog ne vidi, nitko za nikog nema vremena i samo svi jure, a nikud ne stignu – svojim riječima Ljerka iznosi ovu važnu istinu. Svoju kuću namjerava ostaviti svojim kćerima i unucima, a što će oni s njom – ne zna.
– Dok ja budem, budem, a hoće li moje cure dalje, ne znam. Voljela bih to ako hoće, ali ako neće što da ja radim – kaže.
No, čini se da nema mjesta za strah, jer premda je kuća zanimljivija unuci Evi, unuk Domagoj Loborec otkrio nam je kako djed Ivica jednom mjesečno premazuje drvenariju.
– Mislim da bi to trebalo održavati, da je to povijest Hrvatske i naši običaji – rekao nam je.
Evi je zanimljivo sve što se nalazi u staroj kući, no najviše ju privlači pegla za koju je bio potreban veliki kamen i veliki valjak pa se odjeća peglala tehnikom poluge.
Pokazala nam je gospođa Ljerka i 120 godina star ormar, kuhinjski kredenc i škrinju za ruho, 100 godina star djedov drveni kofer, ispričala kako je tamo živjela sa svojim roditeljima i bakom i djedom, a zanimljivo je da je građa na kući bila stara već dok je postavljana.
Njena je majka u Stare Pavljane došla prije 71 godinu, koliko su stari i kreveti u sobi na kojem su postavljeni pernati jastuci, ćilim i pernata blazina.
Koliko je interijer prekrasan prepoznale su i lastavice koje su u sobi savile svoje gnijezdo.
Ivana Jurić Loborec, kćer Ljerke i Ivice, bavi se ručnim radom pa se u kući može naći i njenih radova.
Ispričala nam je kako joj šivanje ne ide jer je ljevakinja, no zato dobro hekla. Prisjetila se života u staroj kući.
– Baka i djed, dvorište puno peradi, kokoši, purica, krava. Ja sam odrastala u ovoj kući – ispričala nam je sa suzama u očima. Vjeruje da je spavanje na perju bilo zdravo.
– Ja vjerujem da je bilo zdravo, sad svi imamo memorijske pjene i svi smo sad alergični na perje, a mi smo svi spavali na ovome – navodi.
Razgovarali smo i sa Sabinom Pil, predsjednicom Udruge “Nova nada” Starih Pavljana.
– Pokrećemo razne manifestacije, i čijana je jedna od tih manifestacija. Želimo poručiti da ta stara druženje ne izumru, da ona žive i dalje. To je jedno lijepo druženje koje je svake godine sve ljepše i ljepše i prenosimo to na mlađe naraštaje. Ljudi se u našem selu jako vole družiti, zajedno podijelimo posao tako da nam je puno lakše, pomažu i muškarci i žene i mladi tako da smo se dobro organizirali – ističe.
Svjesna je da sela izumiru, ali…
– Sela izumiru, da. Mladi odlaze, stariji ostaju, ali opet će se naći netko kome će se ovo prenijeti. Ja se nadam da će to mladi cijeniti – napominje.
Aleksandra Knežević, predsjednica Mjesnog odbora Stari Pavljani u drugom mandatu otkrila je kako se u svom radu svi zajedno bore protiv izumiranja sela.
– Borimo se, trudimo se koliko god možemo uz Udrugu i mislim da smo to selo zbilja oživjeli pošteno. Sad ispadne da se nešto pokrene dok žene preuzmu vlast – smije se Knežević koja je u Starim Pavljanima već gotovo 30 godina.
Otkad se čijana počela održavati u organizaciji Udruge, sve je popularnija.
– Ima sve više ljudi na čijani. Da imamo i veći mjesni dom, vjerojatno bi nas bilo još više, ali ovako u granicama naših mogućnosti koliko možemo smjestiti, toliko se trudimo da to održimo, da to ne izumre i da to ostane naša tradicija, a dokle vidjet ćemo – naglašava Knežević.
Čijani se pridružila i načelnica Zrinskog Topolovca, Jasna Mikles Horvat koja je otkrila da i sama zna kako se nekad čijalo perje.
– Iz tog sam vremena kad se perje čijalo i uz moju mamu i susjede u selu dobro se sjećam toga, nisam ja baš bila težak, ali sam uz mamu išla i čijala perje i znam kako to ide, na fino, na grubo i tako dalje. Dugo smo spavali na perju, danas toga više nema, ali imam još dva jastuka u kući od perja koje čuvam i pazim – navodi Mikles Horvat.
Sjeća se i kako se pernati jastuci održavali s obzirom da se nisu smjeli prati.
– To se za lijepog vremena sunčalo vani, protreslo, isprašilo i na suncu se prosušilo da ne bi bilo vlage, da ne bi strunulo i tako se održavalo jastuke od perja. I naravno puno dvorište pataka i gusaka i opet novo perje – prisjeća se.
Na ovu tradicionalnu manifestaciju stigao je i zamjenik gradonačelnika Grada Bjelovara, Igor Brajdić.
– Prvi put sam na čijani i mogu reći da mi se baš sviđa. Inače ja volim ove starinske običaje, nekad sam kao klinac trpao kukuruze, radili smo na polju, ali nikad nisam čijao tako da mi je ovo prvi put, ali neće biti zadnji sigurno – poručio je Brajdić.
Inicijativu da se ova manifestacija održi smatra veoma pohvalnom.
– Ovo je pomoć ne samo za Grad, nego i za cijelu državu da se očuvaju ovi starinski običaji, da ne izumre ono što su radile naše bake i djedovi, prabake i pradjedovi, te običaje treba očuvati. Možda danas nemaju tu vrijednost koju su nekada imali, ali ipak mislim da se sada vraćaju stari običaji i da sve više danas u moderno doba ljudi sve više cijene ono što je bilo nekad, a nekad se puno mirnije živjelo, ja bih se usudio reći i puno kvalitetnije – zaključio je Brajdić.
