Da su osobe s intelektualnim teškoćama kao osobe s invaliditetom ravnopravni članovi društva jamči Međunarodna konvencija o ljudskim pravima. Vodeći se Konvencijom jedan od osnovnih ciljeva RH je osigurati svim građanima jednaka prava, tako i osobama s intelektualnim teškoćama. Stoga se tako prema njima treba odnositi te im u što većoj mjeri osigurati život kakav vode svi ostali članovi društva.
To je nit vodilja i u radu Centra za inkluziju i socijalne usluge, koji više od dva desetljeća uspješno pruža socijalnu uslugu organiziranog stanovanja osobama s intelektualnim teškoćama. Centar je iznjedren iz rada Udruge za promicanje inkluzije Zagreb, koja se na temelju iskustava iz SAD-a u našoj zemlji zajedno sa svojim partnerima trudi da osobe s intelektualnim poteškoćama budu uključene u društvo te budu njegovi ravnopravni i aktivni članovi, ponajprije pružanjem spomenute usluge organiziranog stanovanja. U ovome tekstu, koji smo pripremili kao dio projekta ‘Osobe s invaliditetom jesu ravnopravni članovi društva‘ i uz potporu Agencije za elektroničke medije, predstavit ćemo CIS i njegove korisnike.
U 24 zajednice je 96 korisnika CIS-a, o kojima brine 56 osoba
U okviru Centra za inkluziju i socijalne usluge trenutno je 96 korisnika usluga o kojima brine 56 zaposlenih, educiranih osoba, doznajemo od predsjednice Centra Vande Kocur-Lovrović. Korisnici su smješteni u 15 stambenih zajednica na devet lokacija u Bjelovaru te u osam zajednica na šest lokacija u Grubišnom Polju. CIS je u mreži pružatelja socijalnih usluga, a korisnike, koji moraju biti stariji od 18 godina, određuje nadležna podružnica Hrvatskoga zavoda za socijalni rad. Stambenu zajednicu čini do pet osoba, s kojima rade zastupnici i asistenti.
–Dio ljudi živi u objektima u vlasništvu Centra, a dio u unajmljenim stanovima ili kućama. To su u stvari male, možemo slobodno reći, obiteljske zajednice u kojima osobe s intelektualnim poteškoćama žive na jednak način kao svi ostali ili jednako kao i njihovi sugrađani, te su time ravnopravni članovi društva – kaže Kocur-Lovrović.
Korisnicima se pruža podrška u svim životnim područjima u kojima im je potrebna. Od stanovanja na prvome mjestu, preko rada, do slobodnog vremena, kako bi najvećoj mjeri bili samostalni, odnosno prema potrebi usvojili različite životne vještine. Poput brige o sebi, vlastitom zdravlju i životnom prostoru, pripremi hrane, korištenju javnog prijevoza, druženja s ostalim članovima društva, što uključuje korištenje svih resursa i različitih kulturnih, rekreacijskih, sportskih i ostalih aktivnosti koje lokalna zajednica nudi.
Radeći u plastenicima i radnim centrima osjećaju se vrijednima
– Imamo ljude koji su i zaposleni, no kako im je ipak teže pronaći mjesto na otvorenom tržištu rada Centar je putem projekata uspješno podigao plastenike i staklenike, te registrirao poljoprivredno gospodarstvo upisano u Upisnik poljoprivrednih gospodarstava, gdje korisnici rade. Postoje i radni centri za proizvodnju obujmica – kaže predsjednica CIS-a. Dodaje da su s onima koji ipak uspiju pronaći posao poslodavci vrlo zadovoljni, jer su izuzetno vrijedni i lojalni radnici, što je slučaj i u radnim aktivnostima u okviru poljoprivrednoga gospodarstva i radnoga centra CIS-a.
Provedena su istraživanja koja su, kaže Kocur-Lovrović, pokazala više dobrobiti. Pokazalo se da je takav oblik skrbi jeftiniji za državu, ali svakako je veća njegova vrijednost činjenica da je kvaliteta života osoba koje žive na takav način daleko veća nego da su dijelom kakve institucije, osobito po pitanju njihova psihofizičkog zdravlja i blagostanja.
– Svatko od njih ima svoje kvalitete koje uključivanjem u sve pore društva i sredine u kojima žive dolaze do izražaja u svoj punini i cijelom društvu daju mjerljivu vrijednost, a istovremeno u njima stvara osjećaj korisnosti i vrijednosti – poručuje predsjednica CIS-a.
Kuhaju, peku kolače, druže se, odlaze na sladoled, kavu, u trgovinu…..
U to smo se uvjerili posjetivši jednu od šest zajednica u Grubišnom Polju, u kojemu je prva otvorena 2007. godine. U radnom centru smo zatekli petnaestak korisnika kako vješto sklapaju obujmice, dok se dio njih u plasteniku bavio rajčicama, paprikama, krastavcima, koje potom raspodjeljuju po svim stambenim zajednicama Centra.
U plasteniku radi 36-godišnji Damir Flanjak. Boravio je u udomiteljskim obiteljima u Velikom Korenovu 14 i u Velikim Sredicama šest godina, a nakon smrti posljednje skrbnice, došao je u bjelovarsku zajednicu 2009. godine. Otud je prije nešto više od godine dana preselio u Grubišno Polje.
– Rad u plasteniku mi je vrlo zanimljiv i jako sam zadovoljan. Imam nekakav svoj džeparac, nagradu za taj rad-kaže.
Dnevno je tri sata u plasteniku, a ostatak vremena provodi na različite načine. Od šetnje gradom, odlaskom na sladoled, na kavu, druži se s ukućanima u zajednici s kojima se lijepo slaže.
– Kuhamo, pečemo kolače. Sve kao i u pravoj obitelji. Ovakav život u usporedbi s prijašnjim je nebo i zemlja. Ovdje imam više slobode, imam svoj život, a imam i djevojku-pohvalio se.
Nakon što obitelj više nije mogla brinuti o njoj, Bjelovarčanka Ivančica Gudelj doselila se u stambenu zajednicu u Bjelovaru, gdje je živjela 17 godina, a posljednje tri godine živi u stambenoj zajednici u Grubišnom Polju.
– Najviše volim kuhati, nekada sam u plasteniku, a s kolegama sklapam i obujmice. U slobodno vrijeme šetamo, idemo u trgovinu i na različite načine provodimo slobodno vrijeme. Asistenti su nam odlični i prezadovoljni smo ovdje. Imam svoj mir i slobodu – iskrena je I. Gudelj. Kaže kako ih lokalni stanovnici i susjedi dobro prihvaćaju i uvažavaju zbog čega su jako sretni.
U Grubišnom Polju organizirali i vjenčanje za jedan par korisnika
D. Flanjak i I. Gudelj dvoje su od ukupno 36 korisnika organiziranog stanovanja koji žive u šest stambenih jedinica u Grubišnom Polju, u koje su stigli iz mnogih krajeva Hrvatske. O njima brine 17 zaposlenih. Radnici CIS-a su ljudi različitih zanimanja, stručne i educirane osobe koje rade u neposrednom radu s korisnicima, kao što su psihologinja, socijalna radnica, odgajateljice, te asistenti. Korisnici imaju TV-e, laptope, mobitele, aktivni su na društvenim mrežama… provode vrijeme na jednak način kao i brojni drugi njihovi sugrađani.-Slave rođendane, sudjeluju u brojnim gradskim manifestacijama, odlaze u crkvu, a u Grubišnom Polju imamo čak i bračni par, te smo organizirali i vjenčanje koje je održano kao i u svakoj drugoj obitelji uz slavlje, ples i veselje. Ove godine su uz potporu Grada bili i na ljetovanju na moru u Novom Vinodolskom-kaže voditeljica grubišnopoljske ispostave Centra Lidija Malbaša, navodeći tako samo dio njihovih brojnih aktivnosti u slobodno vrijeme.
Ističe i da su prije šesnaest godina, kada se zaposlila u CIS-u, jedine aktivnosti korisnika bile različite kreativne radionice. No, ubrzo je prvo putem projekta podignut plastenik, a potom je došla i aktivnost sklapanja obujmica, što su bili veliki iskoraci za Udrugu jer su korisnici za svoj rad i adekvatno plaćeni, tako da financijski ne ovise samo o državnoj naknadi. Osim toga vrijeme provode radeći, te se osjećaju vrijednim članovima, što je naposljetku bit i cilj postojanja i rada CIS-a.
Tekst Michael Palijan, Fotografije: Michael Palijan i arhiva CIS-a
Članak je napisan uz financijsku potporu Agencije za elektroničke medije temeljem Programa ugovaranja novinarskih radova u elektroničkim publikacijama.
📲 Najbrže informacije – pratite nas na Facebooku, Instagramu i TikToku!
