Udruga tjelesnih invalida Bjelovar sklopila je Sporazum o suradnji s Pravnom klinikom Pravnog fakulteta u Zagrebu koja pruža besplatnu pravnu pomoć ranjivim skupinama i socijalno ugroženim osobama.
Članovi u sklopu ove suradnje mogu dobiti odgovore na svoja pitanja.
Tri predstavnice Pravne klinike kratko su predstavile svoj rad na medijskoj konferenciji.
– Mi pružamo besplatnu pravnu pomoć onima kojima je potrebno i najranjivijim skupinama u obliku pravnih savjeta i mišljenja. Sve što mi radimo kao studenti prolazi provjeru studentskih i akademskih mentora. Volontiramo i pružamo besplatnu pravnu pomoć ljudima koji ne znaju kome da se obrate, a tako se i mi upoznajemo s institutima i stječemo praksu – pojasnile su.
Predsjednik Udruge tjelesnih invalida Bjelovar, Tomislav Novosel podsjetio je kako svakog mjeseca studenti dolaze u Bjelovar ne bi li svojim savjetima pomogli građanima.
A građanima pomaže i vanjska suradnica Udruge, predsjednica Udruge DOSTI Međimurske županije, Miljenka Radović.
Riječ je o diplomiranoj pravnici s velikim iskustvom u proučavanju problema ugovora o doživotnom i dosmrtnom uzdržavanju. Često se za pomoć javljaju osobe iz Udruge, obično starije životne dobi, kojima sustav pomaže pružanjem usluge pomoći u kući, međutim tu postoji veliki problem.
– Ta pomoć nije stalna, ovisi o projektima, najgore je kad se priviknu pa ostanu bez pomoći – kaže. Zbog svojih potreba ljudi se okreću ugovorima o doživotnom i dosmrtnom uzdržavanju. Definicija tih dvaju ugovora je slična, počiva na vlastitoj izraženoj volji kojom se primatelj uzdržavanja obvezuje da će dati svoju imovinu davatelju uzdržavanja.
– Javljaju se problemi i nesuglasice kad se ugovori ne poštuju, odnosno nema ljudskog momenta, nego se samo gleda interes, ne pruža se pomoć koja je potrebna starijoj osobi ili osobi s invaliditetom – pojašnjava Radović.
Kad se radi o ugovoru o dosmrtnom uzdržavanju, prijenos vlasništva nekretnine ide odmah nakon sklapanja ugovora i zato raskid ugovora nema svrhe.

– Jedno vrijeme to jako dobro funkcionira da obje strane zadovolje međusobne potrebe, no kad dođe do problema postavlja se pitanje raskida ugovora. Spor se rješava putem sudske odluke, tada se raskida, ali tek tada se treba provesti prijenos vlasništva s davatelja na primatelja usluge ponovno pa nerijetko starije osobe ostaju na cesti, bez nekretnine i pomoći koju su očekivali da će dobiti – navodi.
S ugovorom o doživotnom uzdržavanju situacija je nešto lakša jer se prijenos vlasništva radi nakon smrti.
– Imamo različite, jako loše primjere vezane uz raskid tih ugovora i tu bismo trebali napraviti veliki pritisak na naše Ministarstvo da te ugovore izbaci iz propisa – smatra Radović te nastavlja.
– Zlonamjerni pojedinci iskorištavaju tu mogućnost i postaju vlasnici nekretnina koje su danas vrlo vrijedne bez obzira nalaze li se u urbanom ili ruralnom području – ističe. Navodi i da, kada se starija osoba obraća Centru za socijalnu skrb, oni odbijaju bilo kakvu pomoć i nema nikakve mogućnosti zaštite.
Nastoje Općine i Gradovi pomoći tim ljudima, no sve ostaje na dobroj volji djelatnika uprave, otkriva Radović.
Predsjednik UTIB-a Tomislav Novosel upitao ju je postoji li inicijativa za ukidanjem takvih ugovora.
– Ministarstvo pravosuđa i uprave je upoznato s tim, no konkretno se ništa ne radi po tom pitanju. Mislim da i strahovito puno znači ako osvijestimo ljude o problemima koji se mogu javiti – rekla je Radović.
Kako ima bogato iskustvo u slučajevima vezanim za sporne ugovore, pokušala je stati tome na kraj.
– Imam natuknice vezane uz to i mogu se složiti u brošuru. Probala sam sastaviti kvalitetan ugovor koji će zaštititi primatelja, no ne može se regulirati sve situacije, uvijek postoje specifični slučajevi, dodatno time što se to sklapa na neodređeno vrijeme, a stanje se mijenja – pojasnila je. U tim se ugovorima inače mora upisati svaka pojedina čestica nekretnine, radni strojevi, osobna vozila, a dodatno i grobno mjesto, sve to mora biti naznačeno.
Zanimalo nas je ima li takvih ugovora više u urbanim ili ruralnim sredinama.
– Potreba za tim ugovorima je sve veća, djeca odlaze trbuhom za kruhom u neke druge zemlje i starije osobe ostaju same. Brojka ne postoji jer nema obveze vođenja tih podataka. Možda se čak manje potpisuje u ruralnim sredinama jer tamo susjedi uskoče, no u gradskim sredinama se zna događati da se ugovori realiziraju tako da se osigura smještaj u Domu za starije za primatelja uzdržavanja – navodi, no prisjetila se jednog od slučaja koji nije dobro završio.
– Osoba je bila prezadovoljna smještajem, no prestali su plaćati smještaj u Domu nakon prodaje dobivene nekretnine, pa je osoba ostala na cesti – govori Radović koja je za savjete o ovim specifičnim ugovorima dostupna na e-mail miljenka.radovic@gmail.com te na telefon 099 334 4600 od 11:00 do 12:00 sati.