U Srpskom kulturnom centru „Moslavina“ u Rogoži, pokraj Garešnice, protekle subote održani su sedmi sportski susreti Vijeća srpske nacinalne manjine Bjelovarsko-bilogorske, Koprivničko-križevačke, Zagrebačke, Međimurske i Varaždinske županije. Tradicija je to koju njeguju ne samo vijećnici nego i mnogi dragi prijatelji koji im se pridružuju u cjelodnevnom druženju potaknutom sportskim aktivnostima koje se organiziraju uvijek u drugoj sredini. Iako je rezultat manje važan, nadmetanje se provelo u nekoliko disciplina, pikadu, nogometu, stolnom tenisu, kartanju bele i potezanju užeta, a okupilo se stotinjak sudionika. Tako je tek prije oko dva mjeseca otvoren, dograđen i adaptiran, dom u Rogoži bio mjesto društvenog događanja koje su potaknuli pripadnici srpske nacionalne manjine.
– Ovo je jedan od mnogih srpskih kulturnih centara koji su otvoreni u zadnjih nekoliko godina iz sustava „Kapitalnih investicija“ i jako smo sretni što smo uspjeli dobiti zaista impresivne centre koji su nukleus srpske zajednice širom Republike Hrvatske – kazao je na otvorenju susreta predsjednik VSNM-a Bjelovarsko-bilogorske županije Darko Karanović.
Novi Srpski kulturni centar „Moslavina“ u Rogoži dugo su čekali i članovi Srpskog kulturnog društva „Prosvjeta“ Pododbor Garešnica. Ovo aktivno manjinsko društvo poznato je po svojim gostovanjima diljem Hrvatske, ali i daleko izvan nje. Kulturu svoga naroda pronose već godinama i uvijek su rado viđeni gosti. Poznati su i po organizaciji smotre dječjeg kulturnog stvaralaštva pod nazivom „Djeca su ukras svijeta“, a svoje najmlađe članove uče i međusobnoj toleranciji kroz natjecanja u starim dječjim igrama koje redovno organiziraju u svom kraju. Uz razna gostovanja plan im je u skoro vrijeme u Centru u Rogoži urediti i etno sobu u kojoj bi od zaborava sačuvali starine te upoznali mlađe generacije s kulturnom baštinom kraja. Imaju u SKD „Prosvjeti“ članova svih uzrasta, a jedan od najstarijih je Nikola Radošević, zamjenik predsjednika.
– Sretni smo što imamo ovakav prostor. Sada ima mjesta za sve, a posebno nas veseli što u domu ima i prostorija u kojoj možemo čuvati nošnje, a nadamo se da ćemo uskoro urediti i etno-sobu – govori nam Nikola.
Ovaj pripadnik srpske nacionalne manjine, kaže, ponosan je na svoje porijeklo, a još više na prijatelje koji ga nikada zbog toga nisu odbacivali. Od rođenja živi u Stupovači, mjestu na samoj granici s Bjelovarsko-bilogorskom županijom, ali teritorijalno pripada susjednoj Sisačko-moslavačkoj županiji.
– Sada, sa svojih 69 godina uživam u mirovini. Nema dana kada u jutro ne odem na kavu i na druženje s dragim ljudima. Radio sam u Petrokemiji i nikada nisam osjećao netrpeljivost zbog toga što sam Srbin. Dugo sam u „Prosvjeti“, oko 20 godina i ponosan sam što smo aktivni i što nam stalno dolaze mladi. Imamo jako poznatu folklornu sekciju. Trenutačno imamo oko stotinu članova, a 30 ih pleše i pjeva. Nastupili smo od Italije i Slovenije preko mnogih mjesta u Hrvatskoj do Bosne i Hercegovine, Srbije, Bugarske, Grčke, Crne Gore. Imamo 13 djece od pet do 12 godina i oni su nam nada će društvo živjeti i dalje. Ono što nam je jako bitno je to što smo dobili dom u Rogoži. Ples je bitan, a nastojimo očuvati i dječje igre i organiziramo ih i ove godine. To nam je kao srpskoj nacionalnoj manjini jedna od glavnih aktivnosti, a družimo se i kroz razne susrete diljem zemlje. Nismo osjetili neku pomoć iz Srbije, a voljeli bismo. Pokušali smo preko jednog projekta, ali nismo uspjeli. No, puno nam pomažu naši saborski zastupnici i SNV i zahvaljujući njihovoj pomoći dobili smo ovu prelijepu zgradu gdje sada imamo priliku ugostiti mnoga društva, ne samo manjinska, nego i hrvatska – ponosan je Radošević.
Priznaje kako su sada vremena puno drugačija. Pomalo ga rastužuje što se puno pažnje posvećuje politici, a ne mladim i druženju.
– Selo gdje živim je bilo većinom srpsko i nismo imali problema. Radio sam u Petrokemiji i nisam osjetio nikada nikakav animozitet zbog toga što pripadam srpskoj manjini. No, danas se sve promijenilo i to u samo petnaestak godina. Dok smo mi bili mladi bilo je drugačije. Rekao bih da su mobiteli učinili svoje. Puno se manje družimo i sve se događa prebrzo i nema one zdrave ljudske komunikacije – žali Radošević.
Tekst: Sanja Klinac, novinarka
