Umjesto da Svjetski dan mentalnog zdravlja obilježe samo jednim datumom, u Komercijalnoj i trgovačkoj školi Bjelovar posvetili su mu cijeli mjesec. Kroz „Mentalni kutak”, Zid poruka i Kutiju plišanaca učenici su dobili prostor za razgovor o osjećajima, dijeljenje iskustava i međusobno ohrabrivanje.
Svjetski dan mentalnog zdravlja obilježava se svake godine 10. listopada, a u Komercijalnoj i trgovačkoj školi Bjelovar ove su ga godine odlučili pretvoriti u mnogo više od jednog datuma u kalendaru. Aktivnosti su započele u petak, 9. listopada, a nastavile su se tijekom cijelog mjeseca, stavljajući u središte pozornosti ono što se u užurbanom školskom ritmu često zaboravlja – brigu o sebi, međusobnu podršku i osjećaj pripadnosti.
U sklopu obilježavanja pedagoginja škole osmislila je i uredila „Mentalni kutak”, poseban prostor koji je ubrzo postao mjesto susreta, komunikacije i razmjene iskustava. Učenici su zastajali, čitali poruke, razgovarali i aktivno se uključivali u aktivnosti.
Školski odmori tako su postali prilika za razgovore o važnim pitanjima: kako se osjećamo kada nam je teško, s kim dijelimo radost kada smo sretni i na koji način možemo pružiti podršku jedni drugima.
Male stvari s velikom porukom
Posebno pozitivne reakcije učenika izazvali su sadržaji pripremljeni u „Mentalnom kutku”. Među njima se istaknulo ogledalo s porukom: „Osoba u ogledalu čini našu školu boljim mjestom”, koje je privuklo brojne poglede i osmijehe.
Veliku ulogu imao je i Zid poruka, na kojem su učenici otvoreno pisali o svom mentalnom zdravlju, dijelili osobna iskustva i ostavljali ohrabrujuće riječi svojim kolegama. Njihovi zapisi pokazali su koliko im u teškim trenucima znače podrška roditelja, prijatelja iz razreda i nastavnika.
Pisali su i o vlastitim kvalitetama, pozitivnim osobinama i snazi koju nose u sebi, podsjećajući tako i sebe i druge da u izazovnim trenucima nisu sami. Zid poruka postao je prostor u kojem se o osjećajima moglo govoriti iskreno i bez stida.
Pažnju je privukla i Kutija plišanaca, koja je pozivala na „pauzu za zagrljaj”. Tom su se jednostavnom, ali toplom porukom učenici i djelatnici podsjetili da svima, bez obzira na godine, ponekad trebaju trenutak sigurnosti, topline i mira.
Uspjeh inicijative ne bi bio moguć bez podrške školske psihologinje Rafele Kalfić, koja je nedavno počela raditi u školi, kao i brojnih nastavnika i drugih djelatnika koji su se rado uključili i podržali učenike.
Zašto je važno govoriti o mentalnom zdravlju u školi?
Mentalno zdravlje nije tema o kojoj treba govoriti tek kada se pojave poteškoće. Ono zahtijeva svakodnevnu brigu, baš kao i tjelesno zdravlje.
Podaci Svjetske zdravstvene organizacije upozoravaju da polovica svih mentalnih poteškoća započinje do 14. godine života, dok velik dio njih ostaje neprepoznat. Upravo zato škola ima važnu ulogu u stvaranju okruženja u kojem se o mentalnom zdravlju može otvoreno razgovarati, a poteškoće prepoznati na vrijeme.
Mladi u školi provode velik dio dana, zbog čega je ona prirodno mjesto za razgovor, podršku i učenje o vlastitim osjećajima. Važno je da učenici razumiju kako traženje pomoći nije znak slabosti, nego hrabrosti.
Naizgled male geste mogu imati veliku vrijednost. Poruka na zidu, pitanje postavljeno tijekom odmora ili plišanac koji poziva na zagrljaj učenicima šalju jasnu poruku – njihovi osjećaji su važni i u svojim borbama nisu sami.
Otvoren razgovor o stresu, tjeskobi, pritisku ocjena ili osjećaju samoće može pomoći u smanjenju srama i potaknuti učenike da se obrate pedagoginji, psihologinji ili nastavniku kojem vjeruju.
Povezanost, usamljenost i empatija – ono što nas drži zajedno
Usamljenost među mladima češća je nego što se ponekad čini, a često ostaje potpuno nevidljiva. Učenik može sjediti u punom razredu, družiti se s drugima tijekom odmora, a ipak imati osjećaj da ga nitko uistinu ne vidi i ne razumije.
Usamljenost ne znači nužno biti fizički sam. Ona je prije svega osjećaj da nemamo osobu kojoj možemo reći kako se zaista osjećamo. Mnogi mladi takve osjećaje skrivaju zbog srama ili uvjerenja da se samo njima događa nešto slično.
Upravo zato je cilj „Mentalnog kutka” bio pokazati da škola nije samo mjesto nastave, ocjenjivanja i natjecanja, nego i zajednica koja brine o svojim učenicima.
Aktivnosti su pokazale kako se jednostavnim, ali iskrenim koracima može graditi sigurno okruženje ispunjeno podrškom i empatijom. Jer u školi bi trebalo biti sasvim u redu reći: „Danas nisam dobro i trebam razgovor.”
Tekst i foto: Ornela Malogorski, prof., pedagoginja Komercijalna i trgovačka škola Bjelovar
📲 Najbrže informacije – pratite nas na Facebooku, Instagramu i TikToku!
