U Obiteljskom centru Bjelovarsko-bilogorske županije ovih se dana nije govorilo o ocjenama ni administraciji, nego o onima koji stoje iza katedre. Sedamdesetak učitelja okupilo se na stručnom skupu u organizaciji III. osnovne škole Bjelovar, posvećenom temi koja postaje ključna za budućnost obrazovanja – psihološkoj otpornosti učitelja.
Gostujuća predavačica, ugledna profesorica s Odsjeka za psihologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu, dr. sc. Nataša Jokić Begić, održala je predavanje pod naslovom „Psihološka otpornost učitelja“, temi koja, kako se moglo čuti, nikada nije bila aktualnija.
Temelj škole su zdravi učitelji
Skup su otvorile školska psihologinja Mirjana Skukan i ravnateljica Suzana Turković, naglasivši jasnu poruku: mentalno zdravlje učitelja nije luksuz, nego preduvjet kvalitetnog odgoja i obrazovanja.
– Učiteljski poziv jedan je od najljepših, ali i emocionalno najzahtjevnijih poziva. Ovakvi se skupovi ne organiziraju slučajno, nego su rezultat profesionalne predanosti i iskrene brige za dobrobit naših učitelja – istaknula je ravnateljica Turković.
Škola koja broji 530 učenika, kako kaže, nastoji barem jednom godišnje organizirati edukaciju posvećenu upravo učiteljima. „Važno je da se okupimo uživo, da razmijenimo iskustva i osjetimo zajedništvo“, dodaje.
Što je zapravo psihološka otpornost?
Profesorica Jokić Begić pojasnila je kako psihološka otpornost nije samo „izdržavanje“ stresa, nego sposobnost prilagodbe nepovoljnim okolnostima, oporavka od dugotrajnog pritiska i izlaska iz krize osnaženiji nego prije.
– Neki smatraju da se čovjek otporan rađa, kao da je to crta ličnosti. No načini suočavanja sa stresom mogu se učiti i unaprijediti – naglasila je.
Učitelji 20. stoljeća, dodala je, nisu bili pripremljeni na današnje okolnosti: sve češće psihičke tegobe djece već u nižim razredima, snažniji utjecaj roditelja na rad škole te život u globalno nesigurnom i nepredvidivom svijetu.
– Nekada je život bio psihološki predvidiviji. Danas živimo u kompleksnom društvu, a nepredvidivost je psihički mnogo zahtjevnija – upozorila je.
Kao ključne sastavnice otpornosti izdvojila je emocionalnu regulaciju, samoefikasnost – vjeru u vlastite profesionalne sposobnosti – te socijalnu podršku unutar kolektiva. Upravo je zajedništvo u zbornici, poručila je, jedan od najsnažnijih zaštitnih čimbenika.
Kako prepoznati sagorijevanje?
Poseban dio predavanja bio je posvećen prepoznavanju simptoma profesionalnog sagorijevanja. Ako učitelj primijeti da ga „sve iritira“, da izbjegava zbornicu i komunikaciju s djecom, da jedva čeka petak ili osjeća „maglu u glavi“ i gubitak fokusa, riječ je o ozbiljnim signalima.
– Učiteljski posao nije samo posao, nego poziv. Kada ga počnete izbjegavati i više vas ne veseli ono što vas je nekada ispunjavalo, tada počinje sagorijevanje – objasnila je profesorica.
Nesanica, promjene u prehrambenim navikama ili posezanje za nezdravim obrascima suočavanja također su znakovi upozorenja.
Ponos kao štit
Na pitanje kako spriječiti nestabilnost i ojačati otpornost, Jokić Begić ističe tri smjera: razvijanje osobnog ponosa, njegovanje zdravog životnog stila i pronalazak „navijača“ – osobe koja pruža podršku.
– Svaki učitelj može sebi reći: Ovo što radim posebno je, jer ulažem u budućnost. Taj osjećaj smisla snažan je zaštitni faktor – poručila je.
Učiteljima koji teško sami traže podršku savjetuje obraćanje školskom psihologu, ali i otvoreniji odnos prema učenicima.
– Nakon trećeg sata ugasite PowerPoint, stavite ruke u džepove i razgovarajte s djecom. Mentalno zdravlje ne rješava se na kraju grada, u klinikama, nego u zajednici – naglasila je.
Djeca su prestrašena
Govoreći o širem kontekstu, podsjetila je da su još prije pandemije bile vidljive krize mentalnog zdravlja djece, a pandemija ih je dodatno produbila.
– Djeca su prestrašena. Nekada su strahovi bili drukčiji, danas ih plaše ratovi i globalne nesigurnosti. Odrasli to često podcjenjuju – rekla je.
Posebno su pogođeni nastavnici hrvatskog jezika, koji u školskim zadaćama i sastavcima čitaju o dječjim strahovima i patnjama, a nerijetko se osjećaju nemoćnima pomoći.
Učitelji se, upozorila je, danas suočavaju i s dodatnim pritiscima – od straha od roditeljskih tužbi do opreza u iskazivanju bliskosti prema djeci. – Djecu treba grliti i pružiti im toplinu. Opasnosti za njih danas su češće na internetu nego u školi – poručila je.
Generacijske razlike i manjak kadra
Ravnateljica Turković primjećuje i generacijske razlike u nošenju sa stresom.
– Čini mi se da se kolege s više radnog staža lakše nose s problemima. Mlađe kolege žive drukčijim stilom života, sklonije su digitalnom umrežavanju i nemaju uvijek razvijenu mrežu podrške uživo – kaže.
Školu dodatno opterećuje i nedostatak stručnih zamjena na duža bolovanja ili porodiljne dopuste, no zadovoljni su radom stručne službe – psihologinje, pedagoga i socijalne pedagoginje – koji, ističe ravnateljica, imaju vremena i za djecu i za kolege.
Ulaganje u učitelje – ulaganje u budućnost
Sudionici skupa nisu bili samo pasivni slušatelji. Kroz alate za samoprocjenu analizirali su vlastite razine stresa, što je potaknulo otvorenu raspravu i razmjenu iskustava.
Poruka koja je odjeknula prostorijom bila je jednostavna, ali snažna: bez mentalno zdravih i osnaženih učitelja nema ni zdravih i uspješnih učenika.
Stručni skup u Bjelovaru tako je potvrdio da je briga o psihološkoj otpornosti učitelja mnogo više od stručne teme – ona je temelj kvalitete obrazovanja i ulaganje u budućnost cijele zajednice.
📲 Najbrže informacije – pratite nas na Facebooku, Instagramu i TikToku!
Foto: Bjelovar.info
