U Hrvatskoj nedostaje hospicija i palijativnih kreveta te se umirući bolesnici često nalaze na odjelima za akutno zbrinjavanje gdje ne mogu dobiti primjerenu skrb. Po sadašnjem Nacionalnom planu razvoja palijativne skrbi i javnozdravstvenoj mreži predviđeno je da u svim županijama, na primarnoj zdravstvenoj razini, postoji 50 koordinatora palijativne skrbi i 50 mobilnih palijativnih timova koji dolaze u domove bolesnika i služe kao podrška. Najčešće intervencije palijativnih timova se odnose na zbrinjavanje neugodnih simptoma, kao što su bol, mučnina, gubitak apetita, opći umor, povraćanje, te naravno psihološke i duhovne poteškoće. Glavnina palijativne skrbi na primarnoj razini se odvija u kućama bolesnika.
U Hrvatskoj najviše palijativnih postelja ima Opća bolnica Varaždin, s uključenim lokacijama Novi Marof i Klenovnik, Specijalna bolnica za plućne bolesti, Opća bolnica “Hrvatski ponos” Knin i Opća županijska bolnica Pakrac i bolnica hrvatskih veterana. Najmanje postelja imaju Opća bolnica Gospić, Županijska bolnica Čakovec, Opća bolnica Šibensko-kninske županije, Opća bolnica Zabok, po svega dvije postelje.
Za procjenu potreba i kapaciteta palijativne skrbi u Hrvatskoj koriste se smjernice Europskog udruženja za palijativnu skrb, prema kojima je potrebno osigurati 80 do 100 palijativnih postelja na milijun stanovnika, što za Hrvatsku iznosi ukupno 343 do 429 postelja.
U sklopu zdravstvene reforme se finalizira i Nacionalni plan razvoja palijativne skrbi za razdoblje 2023. do 2026. te provođenje Programa palijativne skrbi. Kroz taj Program planirano je umrežavanje dionika koji skrbe o palijativnim pacijentima unutar sustava zdravstva, osnaživanje dionika u sustavu zdravstva u kontekstu ljudskih kapaciteta u svrhu osiguravanja što kvalitetnije usluge, ali i u kontekstu kvalitetnijeg upravljanja ukupnim dostupnim ljudskim potencijalima. No, dok se sustav kvalitetnije ne postavi na svoje noge, mnoge bolnice same pokušavaju iznaći načine kako pomoći najpotrebitijima. Popisu onih koji su se u iščekivanju Nacionalnog plana uspjele izboriti za svoje osiguranike je i bjelovarska Opća bolnica „Dr. Anđelko Višić“. U njoj je, podsjetimo, sredinom ove godine proradio Odjel palijativne skrbi. Na samom odjelu se nalazi 15 postelja, uz još šest po ostalim odjelima, a s ukupnim brojem od 21 kreveta, bjelovarska bolnica izdvaja se čak i od onih bolnica svoga ranga koje imaju takve odjele. To je zasigurno važan korak u pružanju humanije i sveobuhvatnije zdravstvene skrbi pacijentima koji boluju od neizlječivih bolesti. Kako se moglo čuti na svečanom otvorenju, svega nekoliko općih bolnica u Hrvatskoj omogućuje svojim pacijentima takvu razinu skrbi. A kako bi ona bila svakim danom sve bolja bjelovarskom palijativnom odjelu mnogi priskaču u pomoć.
Hvalevrijedna je i nedavna donacija Lige protiv raka Bjelovarsko-bilogorske županije. U skladu sa svojom misijom unaprjeđenja kvalitete života onkoloških bolesnika i podrške zdravstvenim ustanovama, donirala je vrijednu opremu i novac palijativnom odjelu Opće bolnice Bjelovar. Još jedna u nizu donacija dio je kontinuiranih napora Lige da doprinese boljoj skrbi i dostojanstvenom liječenju najugroženijih pacijenata, posebice onih u terminalnim fazama bolesti. Cilj donacije bio je unaprijediti uvjete liječenja i boravka pacijenata na palijativnom odjelu, kao i olakšati svakodnevni rad medicinskog osoblja koje se skrbi o najtežim bolesnicima. Liga je ove godine donirala reagense za tumorske markere Medicinsko-biokemijskom laboratoriju, te osigurala i posebno važno pomagalo – medicinski roler za premještanje onkoloških pacijenata.
– Zahvaljujući javno zdravstvenim akcijama Dan mimoza i narcisa uspjeli smo skupiti dovoljan iznos da doniramo našoj bolnici, u sklopu donacije tumorskih markera i palijativom odjelu medicinski roler za onkološke pacijente. Kao Liga smo izuzetno sretni što se otvorio palijativni odjel, drago nam je da imamo stručno vodstvo. Vidi se da se ozbiljno radi i da imaju širok spektar zdravstvenih djelatnika i ovo je tek početak naše suradnje kroz donacije. I u buduće ćemo se truditi pomagati im – kazao je Ivan Jurišić, predsjednik Lige protiv raka BBŽ.
Voditelj najmlađeg bjelovarskog bolničkog odjela je dr. Ivica Jendrašic.
– Uvijek u dogovoru i s obitelji procijenimo stanje. Ovo je zapravo bolnička njega. Ljudi krivo shvaćaju da je ovo boravak, odnosno besplatan dom. Morat ćemo poraditi više na edukaciji i toga smo se najviše bojali i imamo nažalost male poteškoće u tom smislu. Također često moramo objašnjavati da pacijent ovdje može biti duže od 14 dana, ako postoji opravdana medicinska potreba. Dakle, u tom slučaju može se zatražiti od HZZO-a produžetak boravka na Odjelu. Također pacijent nakon što ga otpustimo može biti ponovno primljen. S radom smo počeli ove godine u lipnju. Uhodavamo se. Najmlađi smo odjel u bolnici. I molimo za strpljenje jer treba nam još vremena kako bismo mogli raditi punim kapacitetom – govori Jendrašic.
Kroz bjelovarski Odjel palijativne skrbi prošlo je 20-tak pacijenata i sada su na 50 posto popunjenosti kapaciteta. Na Odjelu radi devet medicinskih sestara, troje njegovatelja, radni terapeut, fizioterapeut, socijalni radnika i pomoćno osoblje. Bolnička palijativa u Hrvatskoj provodi se u općim i specijalističkim bolnicama na ukupno 349 ugovorenih palijativnih postelja. Plan je povećati taj broj na 768. Koliko je to malo govori podatak da palijativnu skrb treba između 50 i čak 89 posto svih umirućih, a u Hrvatskoj je to u kontinuitetu između 26.000 do 46.000 bolesnika.
Ministarstvo zdravstva je najavilo da će među glavnim smjernicama u daljnjem razvoju palijative biti mapiranje trenutnih potreba i izrada projekcije budućeg stanja i potreba po županijama. Hrvatska još uvijek nema informatički sustav koji bi povezao zdravstveni sa sustavom socijalne skrbi u jedinstvenu nacionalnu informatičku platformu. Nevjerojatno je da u 2025. godini još nemamo nacionalni registar palijativnih pacijenata, niti nacionalnu mrežu za terapiju boli, nemamo ni standardizirane protokole i smjernica u palijativi, ni za edukaciju te specifične i vrlo zahtjevne skrbi, niti za profesionalce niti za volontere i neformalne njegovatelje, odnosno obitelji. Zbog toga svi napori bolnica, poput bjelovarske, donose utjehu za one čije zdravstveno stanje palijativnu skrb treba odmah i ne može čekati nacionalne programe i njihovu sporu provedbu.
Podsjetimo, na novi Nacionalni program razvoja palijativne skrbi čeka se već godinama (o čemu smo ranije pisali OVDJE). Bez tog dokumenta teško je očekivati značajnija poboljšanja u kvaliteti života pacijenata i njihovih obitelji koje se suočavaju s izazovima neizlječivih i uznapredovalih bolesti. Dok se ne postave temelji neće zaživjeti ni rano prepoznavanje, ni sprječavanje i ublažavanje patnje, boli i drugih poteškoća, fizičkih, psihosocijalnih i duhovnih. U odgovoru Ministarstva zdravstva na novinarski upit stoji da je novi Nacionalni program u fazi pripreme i da će biti sukladan Bijeloj knjizi o standardima i normativima za hospiciju i palijativnu skrb u Europi, Europskog udruženja za palijativnu skrb (EAPC). Da će posebna pažnja biti posvećena razvoju palijative za djecu, hrvatske branitelje, osobe s uznapredovalom Alzheimerovom bolešću i drugim demencijama, kao i za bolesnike na respiratoru, palijativno-gerijatrijske bolesnike i za osobe s invaliditetom.
Hrvatska palijativna skrb, moglo bi se zaključiti polako ide prema standardima, ali još je daleko od prihvatljive razine zaštite bolesnika na kraju života. Najveći izazov leži u nedostatku ljudskih i materijalnih resursa, posebno u manjim županijama te u sporoj implementaciji planiranih sustavnih reformi.
Dozvoljeno prenošenje sadržaja uz objavu izvora i autorice. Tekst je objavljen u sklopu programa 06/25 sufinanciranog sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija – Promocija zdravlja i poticanje zdravstvene kulture -Multidisciplinarni pristup skrbi za palijativne bolesnike: Ublažavanje patnji u svakodnevnom životu.
Tekst: Sanja Klinac, novinarka i vanjska suradnica portala Bjelovar.info i Branka Sobodić, novinarka i urednica portala Bjelovar.info
Foto: Bjelovar.info – Freepik
