U Narodnoj knjižnici “Petar Preradović” Bjelovar danas je održana još jedna Spikaonica, ovaj puta s temom “S tobom smo postali obitelj”. Riječ je o temi kojoj je u središtu posvojenje kao poseban oblik obiteljsko-pravnog zbrinjavanja i zaštite djeteta bez odgovarajuće roditeljske skrbi kojim se stvara trajni odnos roditelja i djeteta.
Spikaonica se odvila u povodu Međunarodnog dana obitelji koji se obilježava 15. svibnja, a na njoj su sudjelovali učenici osmog razreda I. osnovne škole Bjelovar te učenici Obrtničke škole Bjelovar.
Ljiljana Malčić, dipl. socijalna radnica i psihoterapeutkinja, stručna suradnica pri Obiteljskom centru područna služba Bjelovarsko-bilogorska rekla je više o temi posvojenja djeteta.
– Od 2014. godine, posvojitelji prije nego što se upišu u Registar posvojitelja su dužni završiti stručno osposobljavanje i edukaciju koja traje otprilike tri mjeseca, minimalno 40 sati edukacije moraju proći što mislimo da je izuzetno važno i korisno. Mi upravo sad u Obiteljskom centru provodimo jednu edukaciju potencijalnih posvojitelja, a osim što radimo edukacije, pružamo podrške posvojiteljima kroz stručne podrške, ali i programe u kojima radimo i s posvojiteljima i s posvojenom djecom – navela je.
Kako bi dijete steklo uvjete za posvojenje, prije toga prethode različite mjere obiteljske pravne zaštite koje traju i po nekoliko godina.
– Kada dijete stekne uvjete za posvojenje, već je starije predškolske ili školske dobi, a naša praksa i istraživanja u Hrvatskoj pokazala su da većina posvojitelja želi posvojiti izuzetno malo dijete, bebu i takve djece je jako malo. Istraživanje koje je 2016. godine provedeno u Hrvatskoj pokazuje da je samo 20 posto posvojitelja spremno posvojiti dijete starije od šest godina, a samo 10 posto dijete starije od sedam godina – istaknula je Malčić.
Interesa za posvojenje ima.
– Mislim da je interes jako velik i da više posvojenje nije rezervirano samo za roditelje koji biološki ne mogu ostvariti roditeljstvo, nego imamo sve više osoba koje imaju svoju biološku djecu, ali žele posvojiti dijete i pružiti još nekom djetetu dom. Mislim da se javnost u tom smislu senzibilizirala i mi uvijek kažemo da je posvojenje jednako dobar način zasnivanja obitelji kao kad imamo svoje biološko dijete, ali da tu postoje određene specifičnosti i zato je izuzetno važno da posvojitelji prolaze edukacije, da njihova očekivanja budu realna od samog posvojenja i onda na neki način preveniramo ono što se nažalost u praksi ponekad događa, da djeca budu vraćena u sustav – napominje. Dodaje kako je to najgore što se može dogoditi djetetu te da je cijelo društvo odgovorno da pruža što više podrške posvojiteljima prije, ali i nakon posvojenja upravo zato da bi se takve situacije izbjegle.
Malčić je otkrila i koji je prvi korak koji je potrebno učiniti ako netko odluči posvojiti dijete.
– Uvijek krećemo od Hrvatskog zavoda za socijalni rad, to je nekadašnji Centar za socijalnu skrb gdje posvojitelji pisanim putem iskazuju svoju namjeru za posvojenjem. Tada oni prema mjestu prebivališta potencijalnih posvojitelja rade obradu, nakon čega su budući posvojitelji dužni proći edukaciju koje se provode diljem Hrvatske, većinom u Obiteljskim centrima – pojasnila je Malčić.
Prije 21 godine, gospođa Tatjana Kovač sa suprugom je posvojila svog sina Mislava. Ispričala nam je što ih je ponukalo na posvojenje.
– Ja i suprug smo bili deset godina u braku, željeli smo dijete, liječili smo se, no najednom se na televiziji pojavio Dom za nezbrinutu djecu i rekli su da imaju djecu po domovima. U tom trenutku je donesena odluka da ja više ne budem išla na liječenje nego da ćemo ja i suprug posvojiti dijete. Čekala sam da on dođe doma s posla i kad sam mu predložila da posvojimo dijete, automatski je rekao da, što je meni bilo vrlo važno jer da je rekao da razmislimo i pokušamo još ići na umjetnu oplodnju, vjerojatno ne bi bili zajedno – prisjetila se.
Svog su sina posvajali u poratnom periodu pa je proces obrade roditelja za posvajanje bio nešto drugačiji.
– Prijavili smo se u Centar za socijalnu skrb, morali smo proći psiho testove i biti u braku barem sedam godina i onda smo ušli u proces obrade, nije postojao Registar posvojitelja – kazala je. U Centar za socijalnu skrb ona i suprug poslali su 54 zamolbe kao potencijalni posvojitelji djeteta. Nakon nekoliko mjeseci dobili su odgovor da su ušli u uži izbor za posvajanje. Gospođa Kovač bila je uporna, zvala svaki dan i naposljetku je obitelj izabrana za posvojenje.
Mali plavi dečko kojeg su nazvali Mislav u njihov je život unio radost, a od malena je znao kako je posvojen jer su preporuke da djeci ne treba lagati. Mislavovi su roditelji zato informacije prilagođavali njegovoj dobi, a nikad nije bilo problema s vršnjacima. Mislav danas ima 22 godine i u misiji je u Litvi, a roditelji su mu bili u posjeti. Gospođa Kovač na kraju je naglasila kako je u njihovom odnosu uvijek bila ključna otvorena komunikacija i veliko povjerenje.
