Među nedavno proglašenim najčitateljima Narodne knjižnice “Petar Preradović” Bjelovar našao se i Fran Kokan koji ima tek pet i pol godina. Oni koji ga znaju zasigurno nisu iznenađeni informacijom da je prošle godine pročitao čak 119 knjiga budući da Fran ima brojne interese i sve ga zanima.
Ponovno smo zato popričali s njim kako bismo doznali više o ovom malom najčitatelju i njegovim najdražim knjigama.
– Volim Medu Brunu i knjigu koja se zove Ne otvaraj ovu knjigu – započeo je Fran. Na pitanje je li ipak otvorio knjigu zanimljivog imena, nasmijao se i rekao da ju je morao prolistati. Te su mu dvije knjige zasad najdraže. U knjižnici je pored Franove knjige postavljena i naslovnica knjige Matovilko, operi svoju zlaćanu kosu koja mu je također zanimljiva, smiješna, ali i poučna. Matovilka u toj verziji priče u kosi ima slona, miševe i štakore, a kosa joj je takva jer je nije prala, prepričava nam.
Fran voli knjige bogate ilustracijama koje mu pomažu da se lakše uključi u priču, a otkrio nam je da jako voli i knjige koje imaju prozorčiće i nešto skriveno, odnosno interaktivne knjige.
Čitanje ga zanima, ali još nije potpuno samostalan u njemu.
– Mama i tata mi čitaju, ali nekad i ja čitam. Ne znam baš sva slova, ali pola znam – ispričao je Fran te dodao kako se veseli učenju slova i samostalnom čitanju.
Kao što smo već spomenuli, u godinu dana pročitao je 119 knjiga i svjestan je da je to velik broj. Ipak, vjeruje da će iduće godine pročitati još više knjiga i možda baš on biti novi najčitatelj. A kad počne čitati sam, sigurno je da će u učenju slova pomoći i svojoj mlađoj seki.
Fran je često u knjižnici, a pri svakom posjetu prvo odlazi do odjela s njegovim najdražim interaktivnim knjigama punim prozorčića iza kojih se nešto skriva. No, u knjižnici ne posuđuje samo knjige, već i cd-e s filmovima pa je ovih dana posudio Petra Zecimira.
Osim učenja slova, Fran uči i brojeve pa već zna brojati do 100, a uskoro bi trebao krenuti u malu školu.
Već se počeo pripremati i za čitanje lektire.
– Imam doma knjigu koju moram za školu čitati, Grga Čvarak. Fora zvuči, on je malo zločest i sve radi naopačke – govori nam.
Premda se školi veseli, brine ga jedna stvar.
– Možda me bude netko zezao – kaže nam Fran svjestan da nisu svi ljudi dobronamjerni. Ipak, siguran je da će u školi steći nove prijatelje.
Zanimalo nas je i kako gleda na svoje prijatelje te koliko oni čitaju i jesu li puno na mobitelima i pred ekranima. Rekao nam je da njegovi prijatelji manje čitaju i na mobitelima su, no on zna da to nije dobro i da treba biti vani puno.
Naime, osim čitanja, Fran ima i brojne druge hobije i aktivnosti kojima se bavi.
– Volim igrati nogomet s tatom, volim slagati legiće, puzzle… – nabraja Fran. Otkrili smo i kako ima i velike i male lego kocke od kojih izrađuje svašta, a koliko su dječja kreativnost i mašta nepresušna svjedoči i ideja njegovih roditelja zbog koje Fran u jednu čašu zagrabi neke od lego kocki i od onih koje zagrabi mora nešto izgraditi. Voli i društvene igre poput Potrage za sobovima, no neke su mu zasad preteške.
Voli i crtati te bojiti bojanke. Najčešće crta tatu i mamu, a posebno je istaknuo dva crteža.
– Napravio sam veliki crtež kad su se moja mama i tata tek upoznali i dok su se vjenčali. Spojio sam mamino i tatino srce – kaže Fran, dok se njegova mama smije jer je tati nacrtao kosu premda je inače nema.
Rado se Fran igra i vani na svježem zraku. Lopte, bazen, baloni s vodom, motori, bicikli i plastične igračke puške samo su neke od stvari s kojima se igra.
– Imam doma čak minobacač koji mi ne stane, nemam više ja toliko polica, moramo dalje slagati police – požalio nam se Fran te dodao kako u svojoj kolekciji igračaka ima i 40 plišanaca.
Uz sve navedeno, Fran je redovito i na sportskim treninzima.
– Idem na treninge u Mali olimpijac, tamo mi je zabavno i svašta radimo. Moramo raditi palačinku na strunjači, vrtimo se po podu – otkriva. Svaki puta rade nešto drugačije, imaju razne poligone i to mu je zanimljivo. Rade s troje trenera za koje kaže da su dobri, a iako ih je na treningu 30-ak, Fran se uglavnom druži s bratićem Ivorom i prijateljem Pablom.
No, nemaju se vremena družiti na treningu, samo kad idu popiti vode jer je ipak u pitanju trening.
Fran zbog brojnih interesa nema ni vremena za ekrane. Svjestan je da mnoga djeca provode puno vremena na mobitelima i zna da to nije baš dobro, no i sam bi htio imati mobitel. Ne treba mu za pozive, ali želio bi igrati neke igrice. Njegovi roditelji mu ne daju mobitel za igrice i internet, samo nekad pogleda fotografije. Voli i crtane filmove.
– Volim Štrumpfove gledati, a najdraži mi je Zig & Sharko – kaže.
Ipak, nije svaki dan pred ekranima.
– Nekad s tatom gledam nešto i nekad sam na Play stationu doma i kod bake Mire imam mobitel pa gledam nešto, ali to doma ne radim – ističe Fran bez imalo ljutnje. Svjestan je on da je njegovo djetinjstvo predivno i da ekrani neće pobjeći nikamo ni dok malo poraste.
Tekst i foto: Blaženka Božinović
