PRESPA – SRCE ZAJEDNIŠTVA
Đuro (80) i Marija (77) Ožegović, bračni par iz Prespe, proslavili su svoju 60. godišnjicu braka, obilježavajući Dijamantni pir. Njihova priča nije samo svjedočanstvo ljubavi, već i povijesni prikaz života u malom selu koje se mijenjalo kroz desetljeća. Rođeni u istom kraju, igrali su se zajedno kao djeca, a ljubav ih je spojila u mladosti.
Marija, koja je tada nosila prezime Linković, često je dolazila u posjetu obitelji blizu Đurine kuće. Njihova povezanost iz djetinjstva prerasla je u nešto više, a 1963. godine, nakon Đurinog povratka iz vojske, odlučili su započeti zajednički život. Dana 15. studenog 1964., izgovorili su sudbonosno „da”. Tada je Đuro imao 20 godina, a Marija 17.
Vjenčanje je bilo skromno, ali ispunjeno ljubavlju.
– Nije to bilo ništa posebno, niti neki veliki događaj. S konjima smo se vozili, bilo je jako lijepo i sunčano vrijeme, sve je bilo doma. Pedesetak ljudi bilo je u svatovima, a selske žene su pripremale hranu, kolače i sve ostalo – prisjeća se Marija s osmijehom.
TEŽAK RAD I ZAJEDNIŠTVO
Život u ruralnom području bio je izazovan. Đuro je isprva radio na selu, prevozeći drva konjima kroz šume, dok je Marija vodila brigu o kućanstvu.
– Bilo je teško, ali kad smo radili zajedno, sve je bilo lakše – prisjeća se Đuro. S vremenom je pronašao posao u pošti, gdje je radio sve do mirovine 2005. godine. Marija je ostala kućanica, posvećena obitelji, no zahvaljujući zajedničkom ulaganju osigurali su sigurnost i za starije dane.
– Trzavica je bilo, ali najviše zbog siromaštva – kaže Đuro iskreno te dodaje kada su počeli zarađivati bolje, sve se smirilo. Ljubav i strpljenje su nas uvijek održali.
ĐURO – POŠTAR, PREDSJEDNIK, SUDAC POROTNIK
Đurina karijera u pošti bila je dinamična i često izazovna.
– Poštar donosi sreću – novac, dobra rješenja. No, ponekad donosi i loše vijesti. Bilo je trenutaka kada su ljudi mislili da donosim najgore, ali na kraju je sve bilo dobro – priča Đuro, prisjećajući se mnogih dogodovština.
Osim posla, bio je aktivan i u lokalnoj zajednici – predsjednik mjesnog odbora, sudac porotnik te čovjek kojem su se mještani uvijek mogli obratiti za pomoć. O poštarima su, kako dodaje, uvijek kružile razne priče, ali na to se nisu obazirali.
LJUBAV KAO TEMELJ OBITELJI
Marija naglašava kako je ključ uspjeha dugog braka strpljenje i ljubav. „Bez toga nema života. Ako nema ljubavi, ništa ne traje.“
– Dok je Đuro radio, često odsutan od kuće, Marija je čuvala obiteljski mir, podizala njihovu djecu – Radu, Nadu i Zdravka – i brinula o svemu što je trebalo.
Djeca su odrasla u skromnim uvjetima, ali uz puno ljubavi. Danas su Đuro i Marija ponosni na njih i svoje potomke – petero unučadi i troje praunučadi. Posebno se prisjećaju važnih trenutaka.
– Za 26. godišnjicu braka smo dobili unuka Zorana, za 50. praunuku Miu, a sada, za 60. praunuka Jakova – ističe Marija s ponosom.
SJEĆANJE I BUDUĆNOST
Unatoč izazovima, Đuro i Marija danas su zahvalni za godine koje su proveli zajedno.
– Sve je prošlo kao u snu – kažu, zadovoljni životom koji su izgradili. Prisjećaju se i svojih mladalačkih dana, kada su zajedno odlazili na zabave, maskenbale i druženja s prijateljima. Nažalost, priznaju da su mnogi njihovi prijatelji danas pokojni, a od svatovskih uzvanika, uz njih, ostalo je još samo troje vršnjaka.
Ostavili su mladima vinograde koje su nekad sami obrađivali, a sada uživaju u miru i sreći obiteljskog okruženja. Na pitanje kako se osvrću na svoj brak, Đuro odgovara.
– Kad je zdravlje služilo, bilo je jako lijepo. Sad smo malo sporiji, ali ljubav nas i dalje drži.
Za kraj, Đuro i Marija poručuju mladima.
– Ljubav, strpljenje i razumijevanje su ključ. U životu je najvažnije oprostiti i držati obitelj na okupu.
Sretni i ponosni na svoju obitelj, Đuro i Marija nastavljaju svoju priču – inspiraciju za sve nas.
