U tišini doma u Narti nastaje umjetnost koja govori više od riječi – o baštini, ljubavi i snazi ženskih ruku
Na izložbi Boje Bilogore, nedavno otvorenoj u Centru za tradicijsku kulturnu baštinu u Zagrebu, među brojnim radovima koji slave bogatstvo narodne umjetnosti posebno su se istaknule – pisanice od zukve, nježno izrađene rukama 87-godišnje Marice Bilek. Ove unikatne pisanice nisu samo ukras – one su živo svjedočanstvo prošlih vremena, ljubavi prema tradiciji i neprocjenjivog znanja koje se prenosi generacijama.
Autorica izložbe, Antonija Putić, poznata po svom dugogodišnjem radu na očuvanju bilogorske baštine, s posebnim je ponosom uključila rad svoje bake Marice, čiji su radovi izazvali divljenje ne samo publike, već i stručnjaka iz područja etnologije i ručnog rada.
Vitrena u kojoj su bile izložene pisanice privlačila je posjetitelje gotovo magnetnom snagom – a razlog nije bio samo estetski. Te minijaturne umjetnine, nastale tehnikom zukve, s vunenim nitima, brašnom i ljubavlju, pričale su priču o strpljenju, tišini doma i proljeću koje se čeka s dušom punom mira.
– Ručni rad bake Marice pravo je blago – izjavila je Ivana Mihajlic, viša stručna suradnica Centra.
– U vremenu u kojem zaboravljamo korijene, njezin rad nas podsjeća na ono najvažnije – pripadnost, povezanost i ljubav. Te pisanice nisu samo stari običaj, one su lekcija – kazala je Mihajlic.
Oduševljenje izložbom potaknulo je stvaranje radionice, koju je baka Marica održala u svom domu za djelatnike Centra, Ivanu Mihajlic i Ivana Vinkovića, zaljubljenika u tradicijsku baštinu. Ivan baku poznaje već godinama, a njihovo prijateljstvo rođeno je upravo uz vunu, zukvu i pričanje o starim vremenima.
– Naučila me da se radi s ljubavlju i strpljenjem. Te pisanice nisu tehnika, to je emocija. U svakoj toj stvari je miris djetinjstva, toplina doma i tišina proljetne večeri – rekao je Ivan.
Baka Marica, iako u poznim godinama, i dalje neumorno izrađuje, štrika, hekla i stvara. S osmijehom kaže.
– Kad radim, ja se odmaram. Ruke rade, a duša se smiri. To nije samo tradicija – to je način života.
Njena tehnika izrade pisanica gotovo je zaboravljena – ljuska jajeta premazuje se smjesom od brašna i vode, zatim se lijepe dijelovi biljke zukve, a sve se ukrašava vunom. Jedinstveno, nježno i moćno.
Stručnjaci već govore o etnološkom i kulturnom značaju njezina rada, a posjetitelji izložbe još dugo će pamtiti trenutak kad su vidjeli nešto autentično, nešto što je dirnulo njihova srca.
Jer dok god postoje ruke koje znaju – tradicija nije izgubljena.
📲 Najbrže informacije – pratite nas na Facebooku, Instagramu i TikToku!
Tekst i foto: Antonija Putić
