Zajednica saveza osoba s invaliditetom Hrvatske (SOIH) djeluje od 1970. godine, kada je kao Konferencija osoba s invaliditetom osnovana u trenutku svjetskih procesa pokrenutih u vezi neravnopravnog položaja osoba s invaliditetom. Članica je svjetske organizacije osoba s invaliditetom (DPI), Europskoga foruma osoba s invaliditetom (EDF) i Europske mreže neovisnoga življenja (ENIL). Umrežava 15 nacionalnih saveza ustrojenih prema vrsti invaliditeta koji zastupaju.
Zadatak Saveza je pružanje potpore lokanim udrugama, a na temelju njihovih prijedloga zajedno sa SOIH-om i unaprjeđivati politike invaliditeta. Naime, u okviru 15 nacionalnih saveza djeluje 230 udruga diljem RH, koje zajedno sa savezima i SOIH-om predstavljaju najveću ljudsko-pravašku mrežu. SOIH je centar znanja za razvojnu suradnju u području invaliditeta održivost kojega financira Nacionalna zaklada za razvoj civilnoga društva, a ostale aktivnosti financiraju se putem projekata. Republika Hrvatska ratificirala je 2007. godine Konvenciju UN-a o pravima osoba s invaliditetom kojom promiče dostojanstvo, smanjuje diskriminaciju i osigurava izjednačavanje mogućnosti osoba s invaliditetom u društvu.
Adresa na kojoj smo potražili i dobili relevantne odgovore o položaju osoba s invaliditetom danas u Hrvatskoj svakako je Savez društava osoba s invaliditetom Hrvatske (SOIH). U okviru projekta „Osobe s invaliditetom jesu ravnopravni članovi društva“, koji portal Bjelovar.info provodi uz potporu Agencije za elektroničke medije, razgovarali smo s predsjednicom SOIH-a Maricom Mirić.
Koliko je u Hrvatskoj osoba s invaliditetom, koji su invaliditeti najzastupljeniji te kako je taj dio populacije organiziran u ostvarivanju svojih prava?
– Više je od 653 tisuće osoba s invaliditetom, što čini oko 17 posto cjelokupne populacije. Od toga je 55 posto muškaraca i 45 posto žena. Rijetko koja europska zemlja ima toliki udio. Najzastupljeniji su invaliditeti vezani za višestruka oštećenja – njih je 21 posto. Slijede oštećenja lokomotornog sustava i drugih organa te mentalna oštećenja, koja do donošenja Konvencije nisu bila dovoljno zastupljena. Posebnu pažnju treba posvetiti osobama s autizmom, čija je prisutnost u posljednje vrijeme sve vidljivija.
Je li na ukupan broj osoba s invaliditetom utjecao i Domovinski rat?
– Naravno da jest, barem u jednom razdoblju. No, daleko veći utjecaj imaju bolesti poput karcinoma, šećerne bolesti, multiple skleroze, autoimunih bolesti i autizma. Velik broj osoba s invaliditetom nastaje i uslijed prometnih nesreća. Hrvatska je visoko na ljestvici po broju srčanih i moždanih udara, koji, ako se prežive, često rezultiraju invaliditetom. Također, velik je i broj djece s intelektualnim teškoćama.
Očekuje se da društvo s vremenom bilježi napredak. Je li ga u proteklom razdoblju bilo u smislu uvažavanja osoba s invaliditetom?
– Da, napravljen je veliki iskorak. Vlada je u suradnji s organizacijama osoba s invaliditetom ispoštovala niz zahtjeva koje smo imali. Primjerice, osobe s invaliditetom sada mogu završiti školovanje i ostvariti pravo na obiteljsku mirovinu, čak i ako su bile zaposlene. Zakon o socijalnoj skrbi iz 2022. ukinuo je imovinski i dohodovni cenzus za najteže skupine, povećane su naknade za roditelje njegovatelje i uveden status njegovatelja. Učenici imaju pomoćnike u nastavi, a osobna asistencija – kao usluga dostupna i u urbanim i u ruralnim sredinama – postala je standard. Ponosni smo i na Zakon o osobnoj asistenciji, kao i na širenje projekta „Zaželi“. Tu je i inkluzivni dodatak, deinstitucionalizacija, projekt „Odmor od skrbi“, centri za život u zajednici, dostupni lijekovi i pametni lijekovi, preventivni pregledi te pomaci u zapošljavanju.
Gdje s druge strane napredak izostaje?
– Najviše u ranoj razvojnoj podršci djeci s teškoćama u razvoju. Kada obitelj dobije dijete s teškoćama, nema sustavne podrške koja bi ih usmjerila. Nedostaje logopeda, psihologa, fizijatara, edukacijskih rehabilitatora, socijalnih radnika, a u novije vrijeme i medicinskih sestara. Problem je i stanovanje – stan nije roba, već životna potreba, a zakonodavstvo to još nije riješilo. Prijevoz u mnogim gradovima nije pristupačan, a u ruralnim sredinama pomoć često ne može doći do korisnika. Deinstitucionalizacija je prespora, inkluzivno obrazovanje nedovoljno provedivo, a pristupačnost – od arhitektonske do digitalne – i dalje nedovoljna. Bez potpune pristupačnosti nema ni neovisnog življenja.
Kako Hrvatska stoji u odnosu na druge europske i svjetske zemlje?
– Jako visoko. Imamo dobre primjere prakse i zakone, primjerice o registru osoba s invaliditetom, što se pokazalo iznimno učinkovitim. Osma smo zemlja u Europi koja je uvela nacionalnu i europsku iskaznicu za osobe s invaliditetom, a omogućeni su i besplatan pomorski prijevoz te oslobađanje od plaćanja cestarine.
Kakva je suradnja SOIH-a s Pravobraniteljem za osobe s invaliditetom?
– SOIH je i inicirao uspostavu tog ureda, na što smo ponosni. Pravobraniteljstvo je ključno tijelo s kojim svakodnevno surađujemo. Za vrijeme mandata Anke Slonjšak uveden je Savjet pravobranitelja, a izvješća koja ured podnosi Hrvatskom saboru iznimno su važna jer daju pregled stanja i smjer djelovanja. Suradnja s bivšom pravobraniteljicom Ankom Slonjšak bila je izvrsna, a jednako je i s aktualnim pravobraniteljem Dariom Jurišićem.
Koja bi bila Vaša završna poruka društvu?
– Osobe s invaliditetom nisu samo korisnici prava, već ravnopravni i aktivni građani koji pridonose zajednici. Naša je zajednička odgovornost graditi društvo u kojem će se načelo „Ništa o nama bez nas“ živjeti u praksi – na lokalnoj, nacionalnoj i europskoj razini. Samo uključivanjem i poštivanjem različitosti možemo stvoriti istinski inkluzivno društvo u kojem svi imaju jednaku priliku sudjelovati i doprinositi.
Tekst: Michael Palijan; foto: SOIH
Članak je napisan uz financijsku potporu Agencije za elektroničke medije temeljem Programa ugovaranja novinarskih radova u elektroničkim publikacijama.
