Možete li se zamisliti da uz kavu i kolač pričate o smrti? Da, upravo na taj način razgovor o neizbježnom već godinama potiče neprofitna Udruga za promociju mentalnog zdravlja „Srčika“ iz Koprivnice. Sastaju se nekoliko puta godišnje u jednoj koprivničkoj pivnici i u ugodnoj atmosferi razbijaju tabue. Znamo, da teme o vlastitoj smrti i umiranju nisu popularne i predstavljaju svojevrsni tabu, a možda nismo ni svjesni koliko nas ona okupira kroz cijeli život. Dok smo djeca najveći strah nam je smrt roditelja. Kada odrastemo i dobijemo svoju djecu strahujemo da ćemo umrijeti prije nego što ih postavimo na vlastite noge. Kada ostarimo, pravimo se da smrt ne postoji. Upravo do takvih spoznaja došli su sudionici „Kafića smrti“. On nije okruženje za podršku žalovanju, niti savjetovalište za tugujuće. Cilj mu je povećati svijest o smrti pri tome pomažući ljudima da što bolje iskoriste svoje živote. Kako to postižu, što ljudi najčešće pitaju i odgovore na još neka naša pitanja dobili smo od psihoterapeutkinje, osnivačice jedinog Kafića smrti u Hrvatskoj, Dijanom Mateša.
Kako ste došli da ideju osnutka Kafića smrti?
– Znali smo da postoji i da se već dugi niz godina održava u skoro 90 zemalja svijeta. Jon Underwood, bivši vijećnik i web programer koji je osnovao Kafić Smrti baziran na idejama Bernarda Crettaza, održao je prvi Kafić Smrti u svom domu u Londonu, tvrdeći kako smo izgubili kontrolu nad jednim od najvažnijih događaja s kojim se moramo susresti.
Što je Kafić smrti, kako on funkcionira?
– Kafić smrti je društven franšiza, odnosno grupa ljudi napravila je okvir po kojima se oni vode i stavila ih na Internet dozvolivši da se njome koristi. Ta socijalna franšiza broji 88 zemalja i mi smo članovi te franšize. Ideja od prije 20-tak godina Jona i njegove majke koja je bila psihoterapeutkinja, da se razgovor o smrti vrati u život, laicima, da se ne odvija samo među profesionalcima. Od tuda ideja. A o tim sjajnim razgovorima prvi smo put doznali u KBC-u Rijeka.
Kako uspijete pridobiti ljude da razgovaraju uopće o smrti, a kamoli u kafiću uz kavu i kolač?
– Objavili smo na Facebook stranici i na početku nam se javilo nekoliko ljudi. Došla je korona i sastanke smo održavali online. Potom, nakon prvotnih promjena mjesta okupljanja u Kafiću smrti sada već godinu i pol se sastajemo nekoliko puta godišnje u koprivničkoj pivnici. Dolaze ljudi koji su znatiželjni i imaju temu o kojoj žele razgovarati. Iznenađeni smo interesom, što znači da potreba postoji.
Kako izgleda Kafić smrti?
– To nije predavanje o smrti i umiranju nego je poticaj o temi koja se treba pojaviti. Počinje obično tako da ja sudionike pitam što ih dovodi u Kafić. Obično kažu da ih je jako strah smrti, a nisu sigurni čega ih je strah. Ili pak ljudi kažu da dolaze jer im je netko blizak preminuo i imaju teške osjećaje oko toga. Dolaze nam i zdravstveni radnici koji nam pričaju kako se oni nose s time da im puno ljudi umire. To i jest jako dobro, kada se nađu profesionalci i građani laici i da razgovarajući o smrti jedni drugima pomažu. Manje se tu dotičemo profesionalnih tema, već onih u kojima dolazi do izražaja osjećaj ljudi, kako se osjećam ja u tome u čemu ja svjedočim. Razgovaramo o bolnom umiranju. Najviše ljudi obično kaže da ih nije strah umrijeti, ali ih muči što ako umiranje bude bolno.
Jeste li zadovoljni postignutim?
– Složili smo se na zadnjem susretu da smo se baš opustili oko tih tema. One nisu lagane i često netko zaplače, ali jedni drugima smo podrška. Zanimljivo je i da ne prođe Kafić smrti da se ne nasmijemo. Pronađemo u njemu užitak i ti razgovori služe kao poticaj i katalizator življenju. To i jest smisao Kafića, da se podsjetimo da smo svi smrtni i da imamo jedan život i da ga možemo što ljepše, kvalitetnije i hrabrije živjeti. Moj rad je volonterski i u njemu vidim puno smisla. Jako mi je važno da otvaram tu temu jer mi se čini da ljudi malo razgovaraju, da su u velikom strahu. Iz svoje psihoterapijske prakse znam da puno naših ograničenja koje si sami postavljamo dolazi od straha od neuspjeha, a u podlozi straha od neuspjeha jest puno puta strah od smrti. Neke stvari koje sam naučila i dobila od zajednice želim vratiti natrag. Zbog toga smo osnovali Udrugu Srčika, za promociju mentalnog zdravlja. Vodimo Kafić smrti, ali i tribine koje se bave neuspjehom.
Možemo li uskoro očekivati da će Kafić smrti doći i u Bjelovar?
– U razmišljanjima smo da krenemo u turneju s Kafićem smrti i u planu nam je doći i u Bjelovar. Vjerojatno već ove jeseni. Nema ograničenja za nikoga tko nam se želi pridružiti. Jedino izvan Koprivnice sudionici si moraju platiti naručeni kolač i kavu.
Dozvoljeno prenošenje sadržaja uz objavu izvora i autorice. Tekst je objavljen u sklopu programa 02/24 sufinanciranog sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.
Tekst: Sanja Klinac, novinarka i vanjska suradnica portala bjelovar.info i Branka Sobodić, novinarka i urednica portala bjelovar.info
Foto naslovna: Freepik
Foto galerija-članak: srcika.hr
