Ovogodišnja smotra manjinskog stvaralaštva okupila je oko 180 sudionika, a podršku je dala Bjelovarsko-bilogorska županija i Grad Bjelovar. Smotru je otvorio bjelovarsko-bilogorski župan, Marko Marušić, a sve sudionike i goste pozdravio je saborski zastupnik 12 nacionalnih manjina, među kojima i romske, Veljko Kajtazi te Suzana Krčmar, predsjednica Saveza Roma u Republici Hrvatskoj “Kali Sara”.
Danas je centar Bjelovara bio najljepše mjesto u kojem se slavila multikulturalnost. Održana je 8. smotra manjinskog stvaralaštva na kojoj je prikazana sva raskoš gastronomije, a onda i folklora manjinaca koji žive na području Bjelovarsko-bilogorske županije. Domaćin ovogodišnje smotre, koja je ujedno po prvi put održana u Bjelovaru, bili su Romi. Manifestacija je to koja se svake godine događa u drugom gradu ili općini diljem Bjelovarsko-bilogorske županije i okuplja najbrojnija manjinska društva.
U ovoj ih županiji sigurno ne manjka jer poznato je da u njoj žive pripadnici čak 21 od ukupno 22 manjine koliko ih je u cijeloj Hrvatskoj. Stoga i raskoš njihove kulture, gastronomije i običaja najbolje dolazi do izražaja upravo u bjelovarsko-bilogorskom kraju. U kasnu jesen u Bjelovaru se održava Večer nacionalnih manjina, idejna tvorevina danas u županiji najbrojnije nacionalne manjine Čeha i to njihovog bjelovarskog društva, Češke obeci. No, ova ljetna posebnija je jer okuplja manjince samo unutar županijskih granica.
– Na ovoj smotri sudjeluje svih šest organiziranih manjina u našoj županiji i gost nam je KUD „Bjelovar“ iz Bjelovara. Predstavit će se Češka obec Bjelovar kao predstavnici češke manjine. Srpsku manjinu će zastupati KUD Moslavina iz Garešnice, mađarsku manjinu će predstavljati folklorno društvo „Pisanica“, Udruga Nijemaca i Austrijanaca iz Sirača je predstavnik njemačke nacionalne manjine. Svoga predstavnika u glazbenom dijelu imat će i Romi te Albanci. Ovo je jedinstvena manifestacija u Hrvatskoj koju radi Koordinacija vijeća i predstavnika nacionalnih manjina Bjelovarsko-bilogorske županije i započeli smo ju prije desetak godina. Na ovaj način prezentiramo kulturno bogatstvo svima i to je prikaz našeg cjelogodišnjeg rada. Naša županija se diči s ovolikim brojem nacionalnih manjina – kazao je na početku manifestacije predsjednik Koordinacije Damir Malina.
Koliko su manjine utkane u sve pore suživota s većinskim narodima i to već stoljećima najbolje govori činjenica da smo za današnje manifestacije pronašli puno Hrvata koji su obukli nošnju neke manjine i rado se u njoj pojavljuju. Jedna od njih je Svjetlana Lovrenčić. Iako porijeklom nije Nijemica u svom Siraču rado se priključila Udruzi koja njeguje njemačku tradiciju.
– Nemam ni malo njemačke krvi i baš sam provjeravala, ali nažalost nemam. No, u Udruzi sam od njezinog osnutka. Nisam nikoga poznala i sama sam dobrovoljno došla. Najviše me privuklo to da naučim njemački jezik jer to je jezik koji sam prije 30-tak godina učila, za dvogodišnjeg rada u Njemačkoj i nisam ga htjela zaboraviti. Imali smo tečajeve i ta mi se želja ostvarila, a sada smo već na naprednom tečaju. Meni je taj jezik prekrasan i nije težak za naučiti, kako ljudi obično misle – kaže nam Svjetlana.
I nije samo znanje jezika ono čime je svoju osobnost obogatila ova pripadnica manjinske Udruge, a da sama nema korijene manjine kojoj se pridružila. Svjetlana ja na bjelovarskoj manifestaciji pokazala i prilično znanja i kada je njemačko kulinarstvo u pitanju.
– Ovdje imamo puno vrsta kolača i ono što je svojstveno njemačkim sastojcima je cimet koji se često koristi u slasticama te suho voće. Nijemci najviše pripremaju kuglofe. Prava rapsodija kuglofa najbolje se može doživjeti na svibanjskoj, manjinskoj priredbi u našem Siraču – doznajemo od Svjetlane.
Svjetlana se, znači, Nijemcima iz Sirača pridružila zbog ljepote njihovog jezika, a onda je pomalo usvojila i sva ostala vrijedna obilježja ovog naroda.
Jedna druga sudionica 8. Smotre manjinskog stvaralaštva u Bjelovaru, Snježana Pali, među Mađare se „uvukla“ zbog ljubavi. Iako dakle, nema ni kapi mađarske krvi, i ova vrijedna članica Zajednice Mađara „Pisanica“ više nego dobro pozna puno toga vezanog uz tu nacionalnu manjinu.
– Moj muž je Mađar i puno sam toga naučila od svekrve. Ne znam mađarski govoriti, ali se dosta dobro služim osnovnim riječima jer svekrva je govorila mađarski jezik. Meni ga je teško bilo potpuno usvojiti, ali kada idemo u goste primjerice kod Mađara iz Baranje ili u Mađarsku, uspijem čak i dosta dobro se sporazumjeti. Priključila sam se aktivno u udrugu, bez obzira što nisam Mađarica jer volim se družiti, upoznavati druge i drugačije ljude – otkriva Snježana.
No, i sami manjinci, pripadnici nekog manjinskog naroda, ističu kako su se stopili s većinom i ljudima s kojima su okruženi. U takvim uvjetima teško je održati posebnosti svojih predaka. Ipak, manifestacije poput ove koju je organizirala Županija i njezina Koordinacija vijeća i predstavnika nacionalnih manjina, iz godine u godinu je sve bogatija. Priznaju to i manjinci i ističu kako ih upravo takva okupljanja potiču da dublje istražuju o posebnostima naroda kojemu pripadaju.
– Srbi u Velikoj Pisanici žive već 300 godina. Znamo to jer u našem mjestu imaju tri crkve. Pravoslavna, kalvinska i katolička. Pravoslavna je najstarija. Datira još iz 18. stoljeća, a od katoličke je starija i kalvinska. Srbi su ovdje došli bježeći pred Turcima, a Marija Terezija ih je zaustavila i napravila pogranični dio. Dobili su zemlju, a zauzvrat su morali braniti austro-ugarsku granicu od Turaka. Danas je tu ostalo staračko stanovništvo, a djece skoro da uopće niti nema, a nekada je na velikopisaničkom području živjelo puno Srba. Znamo to po nadgrobnim spomenicima. Tako su poznata srpska prezimena koja su kod nas živjela Sekulići, Paravine, Kantari, čak se u selu i danas govori od Lončara do Kantara koji su bili zadnja kući. Tu su još živjeli Birači, Maričići i mnogi drugi – kaže Gordana Četković, članica Vijeće srpske nacionalne manjine Općine Velika Pisanica.
Do posljednjeg popisa stanovništva, ova najbrojnija manjina, Srbi, baš kao i drugi donijeli su i mnoge posebne okuse svoje kuhinje, a na upravo održanoj smotri posjetitelji su se najviše zanimali za koljivo, posebnu slasticu koju Srbi nude u svečanim prigodama, projice, slavski kolač i urnebes salatu u kombinaciji s domaćim kobasicama.
Uglavnom, kako na ovome, tako je pravi praznik za nepca bila ponuda i na ostalim manjinskim štandovima u središtu Bjelovara, tako da su mnogi danas umjesto ručka kod kuće uživali u slanim, slatkim i ljutim delicijama pripadnika manjinskih zajednica i onih koji im se rado priključuju.
Tekst: Sanja Klinac, novinarka
Foto: Branka Sobodić
