U hotelu Art’earia u Bjelovaru danas su održana tri predavanja o šećernoj bolesti, odnosno dijabetesa u povodu obilježavanja Svjetskog dana šećerne bolesti. Svoja predavanja održale su tri liječnice – Maja Marušić Marić, dr. med. spec. internist, subspec. endokrinologije i dijabetologije; dr. sc. Eva Pavić, dipl. ing. univ. spec. prehrambene tehnologije i specijalistica Službe za prehranu i dijetetiku u KBC-u Zagreb te Iva Lončarić Kelečić, univ. mag. physioth, univ. spec. HQ. PhD (kand) u Klinici za reumatske bolesti i rehabilitaciju u KBC-u Zagreb. Maja Marušić Marić, dr. med. spec. internist, subspec. endokrinologije i dijabetologije govorila je o učestalosti dijabetesa tipa 2.
– Nažalost, brojke su u porastu i u svijetu i kod nas i predviđa se da će biti sve više i više oboljelih od šećerne bolesti tipa 2. Kad govorimo o dobnim skupinama, nema ni tu više baš pravila. Nekad je to bilo više rezervirano za odrasle, starije osobe, a sad znamo da je i u dječjoj dobi sve više dijabetesa tipa 2 i to nam govori da u dječjoj dobi ima sve više pretilih – navela je. Što napraviti kad se dobije dijagnoza?
– To je individualno. Ono što vidim svaki dan u svojoj praksi je da ima ljudi koji saznaju da imaju dijabetes pa ne poduzmu ništa u vezi toga, to onda ostane godinama tako. Kad se gleda retrogradno, taj dijabetes traje već nekoliko godina prije nego se oni jave uopće na liječenje tako da nažalost mali su postoci onih koji se stvarno zabrinu za svoje zdravlje, koji nešto poduzmu na vrijeme. Postoje podaci da je tek trećina osoba dobro regulirana, dvije trećine nisu – tvrdi dr. Marušić Marić. Otkrila je koji bi simptomi mogli ukazati da netko ima šećernu bolest.
– Najčešće je to pojačana žeđ, učestalije mokrenje, izrazita glad, a kod tipa 1 su to i drastičniji simptomi, nagli gubitak na težini, zadah po acetonu i kiselini, ali to su već rjeđi slučajevi gdje dijabetes nastupa naglo. Ovdje je to najčešće glad, žeđ, učestalije mokrenje, učestalije infekcije mokraćnih putova, zamagljen vid, no često bolest bude i bez nekakvih specifičnih simptoma ili nekakvi nespecifični koji ne pobude sumnju da se nešto događa, zato ta bolest podmuklo traje i godinama prije nego što se otkrije – napominje. Bolest se lako može otkriti.
– Potvrđuje se vađenjem krvi, gdje dovoljna vrijednost glikemije natašte koja ako je veća od 7 to je već dovoljno, ne moramo raditi i onaj test opterećenja glukozom, to nam je dovoljno da potvrdimo da osoba ima šećernu bolest – naglašava dr. Marušić Marić. U svom predavanju osvrnula se uglavnom na dijabetes tip 2.
– Više ću se bazirati na tip 2 jer je to veliki javnozdravstveni problem i zapravo više od 90 posto dijabetičara u svijetu imaju tip 2, a to je bolest na koju možemo utjecati promjenom životnog stila, smanjenjem prekomjerne tjelesne težine, puno toga se može prevenirati i spriječiti tako da bih htjela prvenstveno staviti naglasak jer je to bolest koja sa sboom veže i puno drugih bolesti, naprimjer srčano-žilne bolesti koje su među vodećim uzrocima smrtnosti, maligne bolesti isto tako gdje 13 karcinoma možemo povezati s pretilošću, odnosno isto tako i s dijabetesom s obzirom da znamo da je 80 posto dijabetičara pretilo tako da je sve to jedna veza i želim staviti naglasak na to da se počnu mijenjati te životne navike, životni stil, da promijenimo ovu ružnu statistiku – ističe. Zanimalo nas je i kakvo je stanje u Bjelovarsko-bilogorskoj županiji u usporedbi sa stanjem dijabetesa u cijeloj zemlji.
– U Hrvatskoj je oko 12 posto prevalencija prema podacima od prošle godine, u našoj županiji je 13 posto. Ima županija koje imaju 14 posto zastupljenog dijabetesa, mi smo šesta županija po broju registriranih oboljelih, no moramo uzeti u obzir da je veliki broj njih neotkriveno – kaže te dodaje kako bismo, u slučaju da posumnjamo na šećernu bolest, trebali započeti s promjenom svojih navika te smanjiti tjelesnu težinu jer je to temelj u liječenju ove vrste bolesti. To potvrđuje i dr. sc. Eva Pavić, diplomirani inženjer prehrambene tehnologije i specijalist sigurnosti i kvalitete hrane koja radi kao rukovoditelj Službe za prehranu i dijetetiku i voditelj Savjetovališta za dijetoterapiju u KBC-u Zagreb.
– Prehrana je promjenjiv čimbenik rizika, uz ovisnost o alkoholu i duhanu i tjelesnoj neaktivnosti i kod osoba sa šećernom bolešću prehrana je prva crta obrane i zaista se 70 posto može s pravilnim prehrambenim navikama i promjenom životnog stila smanjiti dijabetes, odnosno ne razviti. Mi danas imamo veliki problem s mlađom populacijom koja ima inzulinsku rezistenciju pred dijabetes koji se razvije kasnije u dijabetes i sve komplikacije koje su jako problematične. Ono što je ključno kod prehrane, današnji problem je što sve više jedemo nezdravu, brzu hranu koja je nutritivno siromašna i energijski bogata, a s druge strane sve se manje jede povrća, voća, kvalitetnih žitarica, orašastih plodova, hrane koja je bogata vlaknima, mineralima i vitaminima, koja definitivno može prevenirati ne samo razvoj šećerne bolesti, nego većine kroničnih nezaraznih bolesti – napominje. Šećerna bolest tip 2 sve je veći problem i kod mladih.
– Nažalost, imamo sve više mlađe djece iz osnovne škole i adolescenata koji ne jedu voće i povrće, uglavnom se njihovi obroci sastoje od brze hrane tipa pizze, bureka, tortilja, pohanog, pomfrita i slično. Oni ne jedu dovoljno kvalitetnu hranu, ne jedu ribu, ne jedu maslinovo ulje, orašaste plodove, nešto što nam nudi nutritivno bogatstvo i što nam pomaže da preveniramo većinu bolesti, a pogotovo šećernu bolest – navodi dr. Pavić. Savjetuje i što učiniti kad se ustanovi šećerna bolest.
– Pokušajte promijeniti prehrambene navike na koje možemo utjecati ne samo za prevenciju šećerne bolesti, nego za većinu drugih bolesti poput kardiovaskularnih bolesti. Jedan američki kardiolog je davno rekao da umiranje u dobi prije 80 godina nije rezultat Božje volje, nego naših vlastitih pogrešaka. Ako mi promijenimo prehrambene navike, ako budemo tjelesni aktivni, nikad nije kasno da u bilo kojem životnom periodu se pokrenemo. Ja iz svog iskustva vidim da kada pacijenti skinu pet posto od početne tjelesne mase, osjećaju se puno bolje. Kad skinu deset posto od početne tjelesne mase, biokemijski parametri se uglavnom dovode u normalu, a kad skinu 15 posto od početne tjelesne mase, može se dovesti u remisiju određene bolesti. Danas je to znanstveno potvrđeno i možemo reći da osobe koje skinu određenu kilažu, promijene život, možemo reći da se dovedu u remisiju šećerne bolesti – naglašava. Zanimalo nas je kakva je uloga liječnika opće prakse u sprječavanju ili liječenju dijabetesa.
– Liječnici opće prakse mogu učiniti puno apeliranjem na svoje pacijente da promjene životne navike, ali i kad imaju pacijente kojima treba dodatna podrška, trebaju ih poslati nutricionistima i dijetetičarima koji rade u sklopu bolničkog sustava i koji zaista su stručnjaci koji znaju i daju savjete i jelovnike i upute i pokušaju promijeniti prehrambene navike cijele obitelji. Kad mi to napravimo, onda smo sretni i kad nam pacijenti dođu povratno – govori dr. Pavić koja je danas uzela pozitivan primjer svoje pacijentice koja je promjenom navika izgubila oko 50 kilograma i prevenirala sve moguće bolesti. Premda neki smatraju kako je skupo hraniti se zdravo, dr. Pavić to osporava.
– Zdravija hrana je nešto skuplja, ali kaže se da je Bog dao sirotinji srdelu koja je jednako kvalitetna riba kao što bi bio losos, bogata je omega-3 masnim kiselinama. Orašaste plodove imamo oko sebe, voće se isto tako uvijek može nabaviti jeftinije, a bilo bi važno nekakvu poruku poslati ljudima da više kuhaju, da više sade u vrtovima špinat, blitvu, kelj i kupus. Jedna od najzdravijih hrana za šećernu bolest su mahune i kiseli kupus, to nije skupa hrana i ne možemo uvijek govoriti da je skupo zdravo se hraniti – poučava. Osim prahrane, za šećernu bolest vrlo je važna i tjelesna aktivnost. O tome je govorila Iva Lončarić Kelečić, sveučilišni magistar fizioterapije, sveučilišni specijalist menadžmenta kvalitete u zdravstvu i doktorant fizioterapije koja trenutno radi kao voditelj tima u KBC-u Zagreb u Klinici za reumatske bolesti i rehabilitaciju.
– Tjelesna aktivnost je besplatna, ona se samo treba pratiti prema smjernicama, a za to možete vrlo jednostavno zatražiti savjet fizioterapeuta i jasno su iskazane smjernice koje se temelje na znanstvenim dokazima, na vrlo eksplicitnim činjenicama. 150 minuta tjedno je dovoljno umjerene tjelesne aktivnosti, bilo to vježbanje, bilo to usisavanje, to je dovoljno ako je planirano da ima određenu dobrobit na zdravstveno stanje. Planirana tjelesna aktivnost kod šećerne bolesti je zaista ciljana s obzirom da se zna da mišićna aktivnost i mišićne kontrakcije sudjeluju u metabolizmu glukoze, jednako tako tjelesna aktivnost kao lijek možete s njom i pretjerati kao i sa svakom drugom medikamentoznom terapijom ako je ne radite ako treba, možete pogoršati stanje. Ako se držite smjernica i preporuka zaista možete pospješiti svoje liječenje – naglasila je. U svom radu susreće se s brojnim ljudima koji imaju brojne komorbiditete i druge metaboličke sindrome kao što su kardiovaskularne te mišićno-koštane bolesti.
– Ako imate pacijenta koji ima neku mišićno-koštanu bolest tipa osteoartritis koljena, križobolju ili nešto slično, treba imati na umu da dijabetes ostavlja tragove na zglobovima, kostima i ostalim mišićno vezivnim tkivima. To je jako važno da se ne ide samoinicijativno bez preporuke i bez stručnog zdravstvenog vodstva u nekakve samoplanirane tjelesne aktivnosti tipa teretane ili nešto slično zato što se s visokim intenzitetom vježbi može dodatno oštetiti mišićno-koštana struktura i ostala vezivna tkiva – navodi dr. Lončarić Kelečić te dodaje kako bi svi trebali biti svjesni koliko dijabetes može utjecati na kvalitetu života ljudi te koliki je mortalitet.
– Dijabetes nikad ne dolazi sam, on sa sobom vuče druge komorbiditete. Jedan od glavnih ciljeva i jedan od ciljeva globalnog održivog razvoja je zdravlje i blagostanje za sve, a jedan target cilj je da se smanji mortalitet posljedica od kroničnih nezaraznih bolesti, u koje spada i dijabetes – zaključuje dr. Lončarić Kelečić.
