Školske su klupe napustili prije pola stoljeća, ali uspomene na njih ostale su za cijeli život. Upravo su se tih uspomena u subotu, 5. rujna 2026. godine, u Bjelovaru prisjetili bivši učenici Ekonomske škole, generacija 1975./1976., koji su proslavili nevjerojatnih 50 godina od završetka srednje škole.
Od nekadašnjih 36 učenika u razredu, na današnjem se okupljanju okupilo njih 20. Iako ih je život tijekom pet desetljeća odveo na različite strane, od drugih hrvatskih gradova preko onih izvan granice Hrvatske pa sve do Amerike, prijateljstvo koje su gradili u školskim danima ostalo je čvrsta poveznica.
Posebno su se prisjetili vremena kada je Ekonomska škola bila čista ekonomska škola, prije reforme poznate kao Šuvarova, ali i svojih profesora, školskih dogodovština, bjelovarskog korza, zabava i izleta. Među njima su i Ankica Švec i Marija Šudrle, koje su nam ispričale kako je izgledalo odrastanje, školovanje i pronalaženje prvog posla u Bjelovaru prije pola stoljeća.
Od 36 učenika danas se okupilo njih 20
– Bili smo generacija koja je dolazila iz različitih okolnih mjesta, iz Velikog Trojstva, Nove Rače, Velike Pisanice, Đurđevca, Zrinskog Topolovca, ali naravno i iz samog Bjelovara. U razredu nas je bilo 36, a danas nas se okupilo 20. Nažalost, neke se kolegice zbog zdravstvenih i obiteljskih obveza nisu mogle pridružiti, a sa sjetom se prisjećamo i naših pet predivnih kolegica koje više nisu s nama. Bez obzira na to gdje nas je život odveo, ostali smo povezani i ponosni smo na ono što smo tijekom ovih 50 godina postigli. Svatko je pronašao svoj put, netko kroz daljnje školovanje, netko kroz posao, ali ono najvažnije je da smo ostali dobri ljudi i pravi prijatelji – pričaju Ankica i Marija.
„Bili su to drukčiji dani“
Prisjećajući se školskih dana, ističu kako je njihova generacija odrastala u vremenu u kojem se znalo što znači odgovornost, rad i poštovanje.
Bili su to drukčiji dani.
– Bili smo djeca sa sela i uz školu smo pomagali roditeljima, radili kod kuće i učili da se ništa u životu ne dobiva bez truda. Profesori su bili puno stroži nego danas, a naš razrednik profesor Gabrijel Veljačić bio je pravi strah i trepet. Znalo se da se na satu mora slušati i poštovati profesora. Nama nije padalo na pamet dobacivati ili ometati nastavu. Kada je bila nastava, muha se mogla čuti. Iz svega toga nosimo lijepe uspomene. Bilo je puno druženja, zabava, izleta i odlazaka na korzo. To su stvari koje se pamte cijeli život – pričaju naše sugovornice.
Nakon srednje škole odmah se išlo u svijet rada
Za mnoge iz ove generacije završetak srednje škole značio je i vrlo brz ulazak u svijet rada. Fakultet je tada bio izbor manjeg broja učenika, dok je većina nakon mature odmah tražila i dobila zaposlenje.
– Mi smo praktički iz školske klupe otišli u život. Posao se tada puno lakše pronalazio jer je bilo mnogo tvornica i tražili su mlade radnike. Ja sam se zaposlila odmah nakon škole, u Fenoru, a neke kolegice vrlo brzo nakon završetka škole pronašle su posao u drugim poduzećima. Nije bilo puno razmišljanja, završiš školu, zaposliš se i počneš samostalno živjeti. Na fakultet su išli rijetki, dok je većina odmah krenula raditi. Danas su okolnosti potpuno drukčije – prisjeća se Ankica.
Poštovanje i odgovornost bili su dio odrastanja
Svi posebno ističu ono što smatraju najvećom vrijednošću svoje generacije, međusobno poštovanje i odgovornost.
– Mislim da smo imali drukčiji odnos prema ljudima, prema roditeljima, profesorima i jedni prema drugima. Poštovanje i odgovornost bili su nešto što se podrazumijevalo. Morali smo se dokazivati i u školi ako smo željeli nešto postići. Kada smo htjeli negdje ići, znalo se da moramo dobro učiti i ispunjavati svoje obaveze. Danas je puno toga drugačije, ali ne bih rekla da je naše vrijeme bilo bolje u svemu. Bilo je teško, ali nas je naučilo radu, odgovornosti i tome da cijenimo ono što imamo. I možda je upravo zato naše prijateljstvo toliko dugo opstalo – sigurni su maturanti.
Od sada bi se mogli sastajati svake godine
A njihovo prijateljstvo, očito, nema namjeru stati na ovoj obljetnici. Generacija se do sada sastajala svakih pet godina. No, ovogodišnje okupljanje donijelo je i novi prijedlog, da se ubuduće sastaju svake godine, kako se s vremenom ne bi izgubila povezanost koja ih veže još od školskih dana.
Nakon zajedničkog druženja i prisjećanja na dane provedene u Ekonomskoj školi, slavlje su nastavili uz večeru u restoranu. Bit će, kažu, smijeha, veselja i priča koje će potrajati dugo u noć, jer nakon 50 godina, školske uspomene očito nisu izblijedjele – samo su postale još dragocjenije.
📲 Najbrže informacije – pratite nas na Facebooku, Instagramu i TikToku!
Tekst: Sanja Klinac, novinarka i vanjska suradnica portala Bjelovar.info
