Jučer su se članovi Sindikata hrvatskih učitelja Bjelovarsko-bilogorske županije okupili s ciljem promoviranja onoga što su napravili u proteklih godinu dana te problemima s kojima se susreću. Predsjednica Sindikata Sanja Šprem objasnila je koje su se sve promjene dogodile te koliko su s njima zadovoljni.
Za početak se osvrnula na proteklih godinu dana te činjenicu kako je zaposlenicima u sustavu obrazovanja rasla plaća.
– U godinu dana dogodilo se puno toga i situacija se mijenja iz dana u dan. Ono što je najbitnije je da kao najveći sindikat u Hrvatskoj permanentno djelujemo na položaju zaposlenika u sustavu obrazovanja. Naravno, svaka godina je u posljednje vrijeme obilježena pregovorima. Tako da, gledajući period godine na godinu moramo reći da je rasla plaća zaposlenicima u sustavu obrazovanja. U ovom momentu doista mnogo, ali za sustav obrazovanja nikad dovoljno. Gledajući same pregovore kroz osnovicu plaće moramo biti svjesni da je u listopadu prošle godine rast osnovice plaće bio 6 %, u travnju 2 %. U lipnju smo se sa svojih zahtjevom izborili za povećanje plaća svim zaposlenima u sustavu obrazovanja kroz dodatak koji je bio privremeni dodatak, a sada će biti dio finalnog i hibridnog koeficijenta. Tako da je to bio ekvivalent od nekih 7,6 %. U ovim zadnjim pregovorima je rast osnovice bio 5 % tako da gledajući na godišnjem nivou to je neki rast veći od 20 %. Ne možemo reći da je velik, da je zanemariv, teško ga je precizirati jer gledajući na poziciju zaposlenika unutar javnog sektora, naravno da efekt tog rasta na zaposlenika u sustavu obrazovanja i primjerice liječnika koji ima preko 4 tisuće euro bruto plaću, ne može biti podjednak. Tako da, od sada smo doista u situaciji gdje moramo sve napore uložiti u izradu koeficijenta jer upravo su koeficijenti ti koji pozicioniraju zaposlenike unutar javnog sektora – objašnjava.
Osvrnula se i na 2019. godinu te štrajk od 36 dana u kojemu su se uspjeli izboriti za veći koeficijent.
– Ja ću vas samo podsjetiti na 2019. godinu, kada smo mi štrajkali 36 radnih dana, to su bili višemjesečni štrajkovi, gdje smo inzistirali upravo na koeficijentu jer samim rastom kroz osnovicu plaće, odnosi u plaćama unutar javnog sektora ustvari dolazi do disbalansa. Učitelji i, na primjer, spremačice dobivaju puno manje, nego na primjer profesor na fakultetima ili liječnici ili socijalni radnici, da ne uspoređujem sve sektore u javnim službama. Tako da u stvari, mi smo se 2019. godine borili upravo za koeficijent da bi se što bolje pozicionirali unutar javnog sektora i da bi riješili zaostajanje u javnom sektoru. Tako da sada, kada se vratimo u 2019. godinu, mi smo tim štrajkom uspjeli jer smo izborili koeficijent 6.11 koji nam je bio cilj, i ajmo tako reći, simbol tog našeg kompletnog štrajka. Ali, od tada ustvari naši članovi nisu bili svjesni da mi ne samo da smo izborili svoj cilj 6.11 za sve zaposlenike u sustavu obrazovanja. Naglašavam sve jer nismo se borili samo za nositelje obrazovanja učitelje, nego od spremačice, domara, kuhara, ravnatelja, znači obuhvatili smo sve zaposlenike da ih sada ovom momentu ne nabrajam – kaže.
Smatra kako je taj veliki štrajk bio izuzetno važan i kako svaki sektor gleda svoje područje.
– Posljedica, našeg velikog štrajka, je u stvari sada prisutna, kada sam premijer Plenković govori da smo mi socijalne partneri u izradi koeficijenata. Zašto to naglašavam, da nije bilo štrajka u obrazovanju 2019. mi sada ne bi imali mogućnost uopće djelovanja i utjecaja na koeficijente, jer sukladno Zakonu, samostalnost u donošenju uredbe o koeficijentima ima samo Vlada Republike Hrvatske. Tada smo ustvari imali velike rizike upravo sa svojim zahtjevom ulaska u štrajk, to je bila borba za koeficijente jer koeficijenti nikad i nisu bili predmet pregovora, a upravo utjecajem obrazovnih sindikata u štrajku, sada svi zaposlenici u javnom i državnom sektoru i njihovi sindikati imaju mogućnost sudjelovanja kreiranju koeficijenata kroz buduće uredbe. Tako da, naravno, sada svaki sektor gleda svoje područje, svoje zaposlenike i ne možemo reći da u stvari svi mi imamo isti interes, a to je ugovoriti što bolje koeficijente upravo za svoj sektor. Smatram, kao najveći sindikat u Republici Hrvatskoj, da ovim putem moramo izboriti najkvalitetnije i najbolje pozicije upravo zaposlenicima u sustavu obrazovanja jer oni to zaslužuju. Zato, sva naša energija, sve naše znanje, sav naš profesionalni rad usmjeren je, u ovom momentu, da sada kad se kreiraju uredbe napravimo dovoljno velik pritisak da se uvaže zahtjevi većinskih sindikata i da se, ustvari, pozicioniraju, zaposlenici unutar javnog sektora, ali i učitelji i nastavnici kao nositelji obrazovanja s kvalitetnim koeficijentom koji u buduće, kroz same pregovore kroz osnovicu, neće dovesti do disbalansa unutar javnog sektora. Tako da je izuzetno bitno ovo vrijeme i zato dolazimo u svaku županiju. Obišla sam većinu županija u Republici Hrvatskoj jer je bitno da naši povjerenici imaju sve informacije, ono što znam ja moraju znati i oni kako bi naši članovi bili informirani što sindikat radi, ali to je u ovom momentu manje bitno. Važno je da članovi znaju i da možemo jasno komunicirati što oni žele. Znači, cilj sindikata je ostvariti interes za svakog zaposlenog u sustavu obrazovanja i kvalitetno ih pozicionirati unutar javnog sektora – napominje.
Dotaknula se i iznosa plaća.
– Vrlo teško je definirati sustav plaća, mi imamo same projekcije, možemo vam ih pokazati, konkretno, a i dati. Tu se, ustvari, moramo kretati nekakvim bruto iznosima, jer kad govorimo o neto plaćama, tu možemo i te kako pogriješiti s obzirom na to da su prirezi i porezi različiti, s obzirom na to da postoje zaposlenici unutar sustava obrazovanja s više godina staža, s niže godina staža, a sve to ima efekt na pojedinu plaću. Imate li porezne olakšice ili nemate i tako redom. Tako da uvijek gledamo generalno o plaći u sustavu obrazovanja, koje je negdje oko 1800 eura bruto iznosa, kako ne bi pogriješili u neto iznosima – govori.
Nastojali su uvesti razliku između članova i nečlanova sindikata.
Mi smo uspjeli u tom dijelu kroz temeljni kolektivni ugovor i ispregovarali razlikovanje člana i nečlana. Mi smo ustvari riješili to Zakonom o radu. I to je bio temelj da se kroz pregovore napravi razlika između člana i nečlana. U tom dijelu smo uspjeli i napravili razliku između člana i nečlana u iznosu i isplati regresa. Gledamo sad 2023. godinu, no nažalost Ustavni sud je donio odluku kojim je, ajmo tako reći, nepravnim rječnikom i da bude svima jasno, srušio mogućnost razlikovanja člana i nečlana, to jest srušio odredbu Zakona o rado koja je omogućavala razlikovanja člana i nečlana. Mi smo tu odluku Ustavnog suda smatrali i smatramo i dalje skandaloznom i definitivno nije se uzelo u obzir, što je najbitnije, a to je da isključivo članovi sindikata doprinose funkcioniranju sindikata, u konačnici financiraju pregovore, financiraju sve ono što mi u stvari prije pregovora moramo odraditi, a to je kvalitetno pripremiti argumentaciju, za koju vrlo često angažiramo i pojedine stručnjake. Tako da rezultate naših pregovaranja sindikata koriste svi, što je nekorektno prema članovima sindikata. To odgovorno tvrdim od prvog dana kako sam postala čelnica i neću stati kao čelnik najvećeg sindikata u Republici Hrvatskoj, ali i kao predsjednica središnjice matice u tom nastojanju da se to ponovno realizira. Znači, naši članovi moraju imati benefit od svog članstva jer oni financiraju pregovore, a benefite ne mogu imati svi iste – naglašava.
Suci su samo priprijetili i štrajkom i dobili povećanje materijalnih troškova i to znatno pa nas je zanimalo osjećaju li se u Sindikatu hrvatskih učitelja manje vrijednima.
– Uvijek je sustav obrazovanja nekako, što je žalosno, što se tiče izdataka i ulaganju u obrazovanje zadnja rupa na svirali bilo kojoj Vladi. Nema tu izuzetaka. Znači ne samo da su suci u takvoj poziciji, u toj poziciji su, moramo reći, i liječnici. Dovoljno je da priprijete štrajkom i njihovi zahtjevi se realiziraju. Zato su koeficijenti važni, a oni su sada na stolu, mi ih moramo ispregovarati, izdogovarati, kako bi oni stupili na snagu prvog ožujka i kako bi bili isplaćeni u travnju – najavljuje.
Predsjednica je napomenula kako bez obzira na rast plaća teško žive.
– Sada je plaća negdje oko 9000 kuna, tu pomaka i te kako postoji. Znači, mi ustvari uvijek nakon svih pregovora napravimo izračune za sva radna mjesta. Mi svi u Hrvatskoj teško živimo. Ja dosta obilazim Europske zemlje i sad sam došla baš iz Rumunjske. Moram reći da standard dok odemo u trgovinu u Rumunjskoj, u Briselu, u Njemačkoj, Hrvatskoj, možemo reći da su tu cijene drastične, uspoređujući s drugim Europskim zemljama. Mi, ustvari, teško živimo. I svi zaposlenici, ne samo moji u obrazovanju i kao predsjednica matica zastupam i javne službe, moram reći da standard hrvatskih građana mora biti veći, da ne možemo dozvoliti da ni učitelji, ni zaposlenici u sustavu obrazovanja, a i drugdje loše žive, a nažalost je da naši umirovljenici i naši roditelji u penziji teško žive – govori.
Mirjana Popić iz županijske podružnice rekla je više o podacima za članove sindikata u našoj županiji.
– Imamo 22 povjerenika koji djeluju na 22 škole, imamo oko 900 članova sindikata i to se stalno mijenja. Stariji kolege odlaze u mirovinu, mlađi dolaze i mlađi kolege se teže učlanjuju. Još nisu prepoznali rad sindikata. Nisu još svjesni da zapravo ono što im nose kolektivni ugovori djeluje na njihov život, na njihove plaće. Pa sve gledaju kroz članarinu koja je tako minimalna i 1 % na osobni dohodak. Čini im se da je to nekako previše. Voljela bih da se više bave tom problematikom i da malo realnije sagledaju život i svijet oko sebe – napominje. 
