U srcu Bjelovara, među mirnim ulicama i zelenim površinama živi Delimir Hrestak, čovjek čiji se životni put kretao neobičnim smjerovima – od obrtnika do strastvenog fotografa i hortikulturista. Njegova priča svjedoči o tome kako se hobiji mogu pretvoriti u strast, a strast u uspješan posao, čak i ako se prvotne karijerne ambicije nisu ispunile.
Delimir je odrastao u Bjelovaru gdje je završio srednju obrtničku školu. Međutim, zanimanje za koje se školovao nije ga zadržalo.
– Završio sam srednju obrtničku školu, ali nikad se nisam bavio tim poslom. Moja majka je još dok sam bio u osnovnoj školi pokrenula obiteljsko poljoprivredno gospodarstvo (OPG) za proizvodnju cvijeća, i tako sam se, kroz taj posao, našao u hortikulturi. No, to nije bilo nešto čemu sam se tada potpuno posvetio, već sam eksperimentirao s raznim poslovima – prisjeća se Hrestak.
No, fotografija, koja će kasnije postati njegov drugi poziv, bila je hobi koji je Delimir otkrio tek kasnije u životu.
– Fotografija me počela zanimati u srednjoj školi, ali nikad nisam ozbiljno razmišljao da bih se mogao time baviti. Sve je počelo s kupnjom prvog pravog fotoaparata, Sony A300, prije petnaestak godina. Tada sam shvatio da imam pravu strast za bilježenje trenutaka – priča Delimir s osmijehom.
Isprva je fotografiranje bilo samo hobi, no s vremenom su se stvari promijenile.
– Počeo sam fotografirati prirodu, cvijeće – klasične motive. No, kad su počeli stizati upiti za fotografiranje rođendana i krstitki, shvatio sam da bih mogao pretvoriti ovu strast u posao. Prvi koraci bili su skromni, ali ubrzo sam shvatio koliko mogu napredovati ako uložim u opremu i edukaciju – kaže Hrestak.
U svijetu fotografije, Delimir se pronašao u portretnim fotografijama i fotografiranju ljudi.
– Fotografiranje ljudi je posebno izazovno. Potrebno je mnogo više pripreme i vremena, ali upravo ta interakcija s ljudima čini posao zanimljivim. Svaka osoba je jedinstvena, a to se trudim prenijeti kroz objektiv – objašnjava Hrestak.
Međutim, priznao je da mu fotografija nikada nije bila primarni izvor prihoda.
– Prije pandemije, fotografija mi je bila na rubu da postane glavni posao, ali stvari su se promijenile – rekao je Delimir.
Tijekom pandemije koronavirusa, kada su mnoga okupljanja bila otkazana, Delimir se ponovno okrenuo svojoj prvoj ljubavi – hortikulturi.
– Tijekom pandemije, kada su ljudi bili kod kuće, fokusirao sam se na održavanje zelenih površina. Održavanje travnjaka, živica, i briga o stablima postali su moj svakodnevni posao. Pokušavam educirati ljude o važnosti očuvanja stabala, posebno zrelih stabala, jer su ona često nepravedno označena kao opasna – naglašava Hrestak.
Delimirova firma, DH studio, uspješno kombinira njegovu strast prema hortikulturi i fotografiji.
– Fotografija mi je sada više komercijalna nego hobistička. Većinu vremena fotografiram vjenčanja, krstitke, i druge privatne događaje. Više ne fotografiram za dušu, već za posao, iako mi ponekad nedostaje taj hobi – priznaje Hrestak.
Uz sve to, Delimir se ponosi svojim radom na društvenim mrežama gdje promovira svoje hortikulturne usluge.
– Iako mi kao fotografu nije drago, većinu fotografija i videa za promociju snimam mobitelom. To je jednostavnije i brže, ali ponekad mi nedostaje onaj osjećaj koji pruža rad s pravim fotoaparatom – kaže Hrestak.
Jedna od aktivnosti na koje je posebno ponosan je Biloklik, projekt koji je pokrenuo s prijateljima u Trojstvu.
– Biloklik je predivna priča. Nažalost, zadnjih godina smo to malo zapostavili zbog nedostatka vremena, ali planiramo nastaviti s tim u sklopu manifestacije Jesen na Bilogori. To je projekt koji definitivno ima potencijala za nastavak – ističe Delimir.
Kroz godine, Delimir je sudjelovao u nekoliko zajedničkih izložbi i natjecanja, ali nikada nije gurao tu stranu svoje karijere.
– Izložbe su lijepe, ali nikada nisam posebno forsirao taj dio. Fotografiranje mi je uvijek bilo više osobno zadovoljstvo nego sredstvo za pokazivanje – kaže Hrestak.
Delimir se također osvrnuo na svoje sportske aktivnosti i obiteljski život.
– Bavio sam se rukometom, a sada povremeno idem u teretanu, no većina mog slobodnog vremena posvećena je poslu. S obitelji volimo planinariti, a djeca su već dobila brončano priznanje Hrvatskog planinarskog saveza. Trudimo se biti aktivni i uživati u prirodi – dodaje Hrestak.
Kada je riječ o čitanju, Hrestak priznaje da nema mnogo vremena za knjige, osim stručnih tekstova o fotografiji i hortikulturi.
– Imam nekoliko knjiga koje bih volio pročitati, ali trenutno jednostavno nemam vremena za to – priznaje.
Kao zaključak, Delimir Hrestak ističe važnost hobija i strasti u životu.
– Mladi bi trebali pronaći nešto što ih zanima i posvetiti se tome. Ja sam primjer kako se iz hobija može razviti uspješan posao. Volim ono što radim i ne mogu se zamisliti da radim nešto samo zbog plaće. Strast je ono što vodi do uspjeha – poručuje Hrestak.
Njegova priča je inspiracija svima koji traže svoj put, podsjećajući nas da nikada nije kasno za promjenu smjera i da hobiji mogu postati više od obične zabave – mogu postati životna misija.
