Mnogi su se nadali kako će prijenos vlasništva nekretnine bjelovarskog Doma za starije i nemoćne s Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje na Bjelovarsko-bilogorsku županiju značiti i kvalitetniju brigu za korisnike. Kako se prošlog ljeta govorilo, na taj način bi se otvorile brojne dodatne mogućnosti za daljnje podizanje kvalitete objekta za smještaj starijih i nemoćnih osoba, ali i razvoj mreže domova takve vrste.
Ubrzo nakon prijenosa vlasništva, uslijedila je i smjena tadašnje ravnateljice Jasmine Radojčić na čije je mjesto postavljena Marija Šola, inače prvostupnica sestrinstva. Njezino imenovanje izazvalo je pravu buru u javnosti, prvenstveno jer nema visoku stručnu spremu što je sukladno službenom Statutu Domova za starije osobe obavezno, ali i zato jer se dovodi u blisku vezu sa županom.
Nekoliko sati nakon jučerašnje objave našeg članka “Hoće li natječaj za ravnatelja Doma za starije osobe Bjelovar biti po zakonu, a ne po babi, stricu i kumovima?”, redakciju portala kontaktirala su djeca jednog starijeg bračnog para koji živi u bjelovarskom Domu. Ističu kako je veliki broj korisnika prilično nezadovoljan životnim uvjetima, prehranom, odnosom određenih djelatnika prema korisnicima, ali i energetskom obnovom ustanove.
– Sami korisnici, kao i njihove obitelji znaju puno toga, no većina u strahu zbog mogućih posljedica ne želi izaći u javnost s detaljima. Ono što nam majka i otac govore, iz dana u dan nas sve više brine. Obnova je odrađena prilično aljkavo, kiša curi po zidovima, krov na jednom dijelu redovito prokišnjava, a u nekim sobama je stolarija podbuhla i prozori se ne daju zatvoriti. Nedavno smo sjedili u kafiću, toliko je curilo da je čistačica morala doći pokupiti vodu i staviti plahte. Čak smo čuli da se predstavnici izvođača radova oglušuju na primjedbe. Kada to sve gledamo i slušamo, imamo osjećaj da se zgrada raspada. Hrana je navodno u posljednjih nekoliko mjeseci jako loša. Obroci su mali, puno je tjestenine, juha je bez okusa, doručak i večera su siromašni, neprilagođeni starijim osobama. Mi djelatnike kuhinje ne krivimo, jer rade s namirnicama koje su im na raspolaganju. S obzirom da cijene smještaja po korisniku iznose 2.780, 3.000 i 3.200 kuna, smatramo da su uvjeti jako loši, kažu djeca bračnog para, koja su iz razumljivih razloga željela ostati anonimna.
Iako po tom pitanju još ništa nije najavljeno, zbog velikog poskupljenja hrane, energenata i goriva, mnogi se boje scenarija poskupljenja smještaja. Dodajmo kako se korisnicima dodatno naplaćuju usluge vađenja krvi, pisanja recepata i donošenja obroka u sobu. Za svaku primljenu uslugu, korisnik dobiva dodatni račun.
– Prema našim informacijama, u Domu je smješteno oko 260 osoba. Najviše nas smeta što se stalno govori o nekom poboljšanju, unapređenju, stručnom vodstvu, a u praksi ništa od toga “ne drži vodu”. Znamo da se korisnici direktno žale i novoj ravnateljici koja ih po kratkom postupku “otpili”. S druge strane, u Domu rade i divni, marljivi djelatnici koji pokazuju veliko razumijevanje i želju za pomaganjem. Nažalost, zbog više negativnih strana, oni ostaju u sjeni. Imamo dojam da ravnateljica probleme korisnika ne doživljava na pravi način, ne prima k srcu njihovu potrebu za dostojnom svakodnevicom, već smatra da bi “starčeki” trebali biti sretni i zadovoljni s time što imaju, a imaju malo toga!, dodaju djeca nezadovoljnih korisnika.