Na skupu u bjelovarskoj bolnici okupili se psiholozi, policija, stručnjaci iz socijalne skrbi i Sigurne kuće – izneseni i podaci o nasilju nad ženama i upozorenje na „tamnu brojku“ neprijavljenih slučajeva
Povodom Nacionalnog dana borbe protiv nasilja nad ženama, koji se obilježava 22. rujna, u Općoj bolnici „Dr. Anđelko Višić“ Bjelovar održan je poseban stručni skup posvećen jednoj od najtežih društvenih tema – nasilju nad ženama i nasilju u obitelji.
No, skup nije ostao samo na obilježavanju važnog datuma. Na jednom su se mjestu okupili stručnjaci različitih područja – psiholozi, zdravstveni djelatnici, predstavnici policije, Sigurne kuće i sustava socijalne skrbi – kako bi govorili o tome kako prepoznati nasilje, zašto žrtve često ne prijavljuju nasilje, što se događa kada se obrate institucijama i gdje još postoji prostor za bolju suradnju i zaštitu žrtava.
Skup je otvorila ravnateljica bjelovarske bolnice dr. Sanela Grbaš Bratković, istaknuvši kako Nacionalni dan borbe protiv nasilja nad ženama ne treba samo obilježiti, već o toj temi treba govoriti stalno.
– Nacionalni dan borbe protiv nasilja nad ženama jako je važan dan i treba stalno govoriti o tome. Žene se moraju izboriti za sebe. Muški su dosta vladali svijetom pa mislim da su vladali malo i ženama. Žena se mora boriti za sebe, jer ako je netko jači, ne moraju žene biti u drugom planu – kazala je ravnateljica.
Naglasila je kako je upravo prevencija jedan od ključnih razloga zbog kojih je skup organiziran, ali i da nasilje treba prepoznati puno prije nego što dođe do fizičkog napada.
– Nije samo nasilje kad vas netko udari. Važno je prepoznati ga od samih početaka – od ružnih riječi, kada nam se uništava samopouzdanje, kada nas se omalovažava i gubimo svoju snagu. Jako je bitno tada reći ne tome. Ako se ne možemo izboriti, možda je važno maknuti se od takvih ljudi – poručila je Grbaš Bratković.
Dodala je kako se obrasci ponašanja stvaraju od najranije dobi, kroz vrtić, školu, fakultet, pa sve do radnog mjesta, zbog čega je važno da žene imaju hrabrosti, volje i podrške izboriti se za sebe i svoju djecu.
Psiholog: Nasilje se može prenositi iz generacije u generaciju
O socijalno-psihološkim aspektima nasilja u partnerskim odnosima govorio je profesor psihologije u bjelovarskoj bolnici Darko Novalić.
Istaknuo je kako nasilje postoji u različitim oblicima te da, iako su žene prema dostupnim statističkim podacima češće žrtve, i muškarci mogu biti žrtve nasilja, ali o tome puno rjeđe govore i prijavljuju ga.
Objasnio je i razliku između agresivnosti i nasilja.
– Agresivnost postoji u svima nama i služi nam za održavanje vrste. Međutim, ponekad se dogodi da postanemo agresivni i kada nismo ugroženi i ulazimo u agresiju prema onima koji se ne mogu braniti, prema slabijima od sebe. Tada ta agresija nema svrhu zaštite života, već postizanje nekog zadovoljstva – objasnio je Novalić.
Govoreći o nasilju nad ženama, istaknuo je njegovu rodno uvjetovanu dimenziju, odnosno nasilje usmjereno prema ženi upravo zbog toga što je žena, pri čemu je jedan od ciljeva uspostavljanje kontrole i moći.
Posebno se zadržao na tome kako se obrasci nasilničkog ponašanja i uloge žrtve mogu prenositi kroz generacije.
– Od rođenja učimo biti žrtve, kao što od rođenja učimo biti zlostavljači u nekim obiteljima. To je transgeneracijski prijenos obrazaca ponašanja, psiholoških mehanizama i emocionalnih reakcija koji se odvijaju unutar odnosa roditelj – dijete, a kasnije između dva partnera – kazao je.
Prema njegovim riječima, upravo se zato posljedice nasilja mogu vidjeti i u kasnijim odnosima unutar obitelji.
Okrivljavanje žrtve dodatno otežava prijavljivanje nasilja
Novalić je govorio i o društvenim obrascima koji nasilje mogu tolerirati ili opravdavati.
Istaknuo je kako Hrvatska i dalje ima snažne društvene stereotipe o tome kako bi se trebao ponašati „pravi muškarac“, a kako žena, a takvi se obrasci mogu prenositi s generacije na generaciju.
Poseban problem vidi u okrivljavanju žrtve.
– Često ćete za nasilnika muškarca čuti da je pravi muškarac, da je učinio pravu stvar, a za žrtvu ćete čuti: sama si je kriva – rekao je Novalić.
Kao primjere naveo je opravdavanja seksualnog nasilja tvrdnjama da žena ne bi bila napadnuta da nije nosila kratku suknju ili da nije hodala po mraku, kao i prebacivanje odgovornosti na dijete riječima da se roditelj ne bi naljutio da dijete nije plakalo.
Govorio je i o drugim čimbenicima koji mogu pratiti nasilje, među kojima su sredstva ovisnosti, ljubomora, ekonomsko ucjenjivanje i određeni poremećaji ličnosti.
Posebno je upozorio i na razdoblje nakon prekida partnerskog odnosa.
– To je statistički najopasnije razdoblje za ženu kao žrtvu. Najčešće bude ubijena kada se odseli – rekao je Novalić.
Kao poseban problem izdvojio je i institucionalno nasilje, kada reakcija institucija izostane ili kasni.
– Imate i institucionalno nasilje nad žrtvama, kada institucije zakasne – od policije, Centra za socijalnu skrb, odvjetništva, sudstva, naravno i zdravstva, kada trebaju reagirati na znakove da je neka osoba žrtva – kazao je.
Dodao je kako žrtve nerijetko odustaju od prijave i zbog reakcija ljudi od kojih očekuju pomoć – ne nužno izgovorenim riječima, već načinom na koji ih se dočeka, pitanjima koja im se postavljaju, izrazom lica ili bojom glasa.
„Ne okrećite glavu od nasilja“ – važna je i prva reakcija zdravstvenih djelatnika
O pravnom okviru i ulozi zdravstva govorila je Marija Jurišić, psihologinja pri Odjelu psihijatrije bjelovarske bolnice.
Predstavila je zakonski okvir vezan uz nasilje nad ženama, Istanbulsku konvenciju i obveze zdravstvenih djelatnika kada dođu u kontakt sa žrtvom ili posumnjaju da postoji nasilje.
Istaknula je važnost Istanbulske konvencije, koju je Hrvatska ratificirala 2018. godine, a koja obuhvaća različite oblike nasilja nad ženama, uključujući fizičko, psihičko i ekonomsko nasilje te naglašava važnost ravnopravnosti žena i muškaraca.
Govoreći o zakonskim promjenama, Jurišić je istaknula i uvođenje rodno utemeljenog ubojstva ženske osobe kao posebnog kaznenog djela.
Posebno je govorila o odgovornosti zdravstvenih djelatnika.
– Ne okrećite glavu od nasilja. Dosta često mi kao zdravstveni djelatnici, ali i sve institucije zajedno, prvi smo zid u kontaktu. Jedna riječ, topao pogled, može puno značiti da se osoba otvori i da spasimo nečiji život – poručila je Jurišić.
U Sigurnoj kući žene često počinju život od nule
Koliko je sustavu potrebna međusobna suradnja, govorila je Iskrica Strčić iz Udruge IRIS – skloništa za žrtve obiteljskog nasilja.
Istaknula je kako sklonište djeluje dugi niz godina – inicijativa je pokrenuta 2003., a od 2007. godine rad se dodatno razvijao. Naglasila je da pomoć žrtvama nije nešto što se događa samo u vrijeme obilježavanja važnih datuma, već tijekom cijele godine.
Trenutačno u skloništu boravi 16 osoba, većinom majki i djece, a korisnice često dolaze usred noći.
– Kada dođu na smještaj, s njima krećemo sve ispočetka – od traženja liječnika obiteljske medicine, smještaja djeteta u školi i puno toga. Naše korisnice dolaze iz drugih županija da bi im se barem neko vrijeme zametao trag, da bi bile na sigurnom, pokušale uspostaviti kontrolu nad svojim životom i pronašle mir izvan nasilja. Život često kreće od potpune nule – kazala je Strčić.
Zato je, dodala je, iznimno važna suradnja sa zdravstvom, policijom, vrtićima, školama i drugim institucijama.
– Jako nam je važno kada naiđemo na ljude koji imaju empatiju i koji nam pruže pomoć. Ne ostavljajmo ženu samu, već kao sustav napravimo jedan korak. Puno će značiti – poručila je.
Na području BBŽ ove godine evidentirana 91 žena kao žrtva obiteljskog nasilja
Podatke o nasilju na području Bjelovarsko-bilogorske županije iznijela je Monika Zorić, voditeljica Grupe za obradu općeg kriminaliteta PU bjelovarsko-bilogorske, koja u policiji radi već 30 godina.
Prisjetila se kako na početku njezine karijere prekršaji nasilja u obitelji i kaznena djela na štetu žena nisu postojali na način na koji ih danas poznajemo.
– Tek 1999. godine prvi je put uveden prekršaj nasilničkog ponašanja u obitelji, a 2001. godine donesen je zakon kojim smo u policiji počeli graditi sustav, od senzibilizacije policijskih službenika do intenzivnije suradnje sa svim institucijama. Mislim da smo otišli jako daleko, no još uvijek ima prostora za napredovanje i to jako puno – rekla je Zorić.
Prema podacima koje je iznijela, na području PU bjelovarsko-bilogorske od 1. siječnja do 31. kolovoza 2026. godine evidentirana je ukupno 91 žena kao žrtva obiteljskog nasilja.
Od toga je u 37 slučajeva nasilje prijavljeno te su provedeni izvidi zbog kaznenog djela nasilja u obitelji, dok su u 54 slučaja protiv počinitelja podneseni optužni prijedlozi zbog prekršaja iz Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji.
U istom razdoblju 2025. godine evidentirano je 127 žena žrtava obiteljskog nasilja – 27 slučajeva odnosilo se na kaznena djela, dok je u 100 slučajeva riječ bila o prekršajima.
Iako ovogodišnji podaci pokazuju 36 evidentiranih žrtava manje nego u istom razdoblju prošle godine, Zorić upozorava da se taj podatak ne može automatski tumačiti kao smanjenje nasilja.
– Netko će reći da ima manje nasilja u obitelji, ja ću reći da nema, vjerojatno nema. Ili neki slučajevi nisu prepoznati ili neki nisu prijavljeni – kazala je Zorić.
Posebno je upozorila na „tamnu brojku“ neprijavljenog nasilja, osobito kada je riječ o seksualnom nasilju, jer se žrtve često boje prijaviti nasilje ili ne znaju kome i na koji način se obratiti.
U prvih osam mjeseci ove godine na području PU bjelovarsko-bilogorske, prema podacima iznesenima na skupu, nije evidentirano kazneno djelo ubojstva žene. Prošle godine evidentirana je jedna žena žrtva ubojstva koje je počinio njezin suprug, nakon čega je počinio i samoubojstvo.
Zorić je podsjetila i da nasilje u obitelji nije jedino kazneno djelo s kojim se policija susreće. Tu su i kaznena djela tjelesnih i teških tjelesnih ozljeda, silovanja, povrede djetetovih prava, kao i nametljivo ponašanje, za koje kaže da ga je u posljednje vrijeme sve više.
Policija i bolnica moraju biti u stalnoj komunikaciji
Zorić je objasnila i kako izgleda postupanje policije kada zaprimi dojavu o nasilju.
Policija na mjesto događaja može biti pozvana na različite načine – od anonimne dojave do prijave zdravstvene ustanove ili drugih institucija. Policijski službenik dužan je žurno izaći na mjesto događaja, utvrditi zatečeno stanje, poduzeti mjere zaštite i pomoći žrtvi te spriječiti počinitelja u daljnjem nasilju.
U većini slučajeva počinitelj se uhićuje, dok se žrtva, ako ima ozljede, upućuje u bolnicu na liječnički pregled.
Upravo je zato, istaknula je Zorić, suradnja policije i zdravstvenog sustava iznimno važna, posebno kada je potrebno utvrditi vrstu i težinu ozljeda.
Poseban problem o kojem se manje govori – nasilje nad starijima
Na kraju skupa Barbara Vukalović, policijska službenica za prevenciju u PU bjelovarsko-bilogorskoj, otvorila je temu koja se često nalazi u sjeni partnerskog nasilja – nasilje nad osobama starije životne dobi.
Istaknula je kako je javnost posljednjih godina sve više senzibilizirana za partnerske sukobe i nasilje nad ženama, a sve se više uključuju i vrtići, škole i druge odgojne ustanove. Međutim, smatra da postoji velik nesrazmjer između stvarnog broja žrtava starije životne dobi i broja prijavljenih slučajeva.
Prema procjenama koje je navela, na jednu prijavljenu žrtvu stariju od 65 godina dolazi 14 neprijavljenih žrtava prema hrvatskim procjenama, dok Svjetska zdravstvena organizacija taj omjer procjenjuje na jednu prijavljenu prema 24 neprijavljene žrtve.
Vukalović je upravo zato naglasila važnost zdravstvenog sustava.
Starije osobe koje trpe nasilje često su bolesne, dementne ili nepokretne i imaju vrlo malo kontakta s ljudima izvan obitelji. Liječnik i zdravstveni djelatnici zato mogu biti među rijetkima koji imaju priliku prepoznati što se događa.
– Njima je najčešći dodir zdravstveni sustav. Jedina šansa da se tako nešto prepozna može biti odlazak liječniku jer s drugim osobama nemaju kontakt – kazala je Vukalović.
Dodala je kako se nasilje nad starijim osobama često pogrešno promatra prvenstveno kroz fizičko nasilje. Prema njezinim riječima, fizičko nasilje starije osobe nerijetko prijavljuju tek kada se boje za vlastiti život, dok su psihičko i ekonomsko nasilje još manje vidljivi i još se rjeđe prijavljuju.
– Ekonomsko nasilje se gotovo uopće ne prijavljuje niti se detektira kao problem. Stoga nam je zdravstveni sustav jedan vrijedan partner i može prepoznati nasilje prije nego netko drugi – poručila je Vukalović.
Prevencija, suradnja i povjerenje – poruka skupa u bjelovarskoj bolnici
Skup u bjelovarskoj bolnici tako je otvorio niz pitanja koja nadilaze samo jedan dan u kalendaru. Od prvog prepoznavanja nasilja i psiholoških obrazaca, preko pravnih obveza i policijskog postupanja, do konkretne pomoći ženama i djeci koji moraju napustiti nasilno okruženje.
Zajednička poruka svih sudionika bila je važnost prevencije, međusobne suradnje institucija i stvaranja povjerenja kako bi žrtva imala kome reći što joj se događa.
Na kraju je ravnateljica bjelovarske bolnice zahvalila svim sudionicima te poručila kako je bolnica uvijek spremna pomoći osobama kojima je pomoć potrebna.
Jer, kako se moglo čuti tijekom skupa, nasilje se ne prepoznaje uvijek po vidljivoj ozljedi. Ponekad počinje riječima, kontrolom, ponižavanjem, oduzimanjem novca ili izolacijom – a prvi korak prema pomoći može biti upravo trenutak kada netko nasilje prepozna i odluči ne okrenuti glavu.
📲 Najbrže informacije – pratite nas na Facebooku, Instagramu i TikToku!
Foto: Bjelovar.info
