U subotu, 24. svibnja 2025., generacija 1986.–1990. 4.b razreda ponovno se okupila kako bi obilježila 35. godišnjicu mature. Bio je to susret ispunjen smijehom, emocijama i sjećanjima koja ne blijede.
Okupljanje je započelo ispred bjelovarskog paviljona, gdje su odmah zabilježeni prvi trenuci – fotografije, zagrljaji, prepoznatljivi osmijesi i šale koje kao da nikad nisu izblijedjele. No prije nego su nastavili druženje, uputili su se na posljednja počivališta svoje voljene razrednice Bože Tvrtković i kolegice Renate K. M., koja ih je prerano napustila. U tom tihom, dostojanstvenom trenutku, prisjetili su se onih koji su ih obilježili – s tugom, ali i neizmjernom zahvalnošću što su bile važan dio njihovih života.
Nakon toga uslijedila je prozivka – izazov koji se pretvorio u šalu. Predsjednica razreda Vesna više puta je brojala, ali broj 37 – koliko ih je maturiralo – nije bilo lako dostići. Na kraju, odazvalo se 14 njih – 13 žena i jedan muškarac koji je, kako su se našalili, “vrijedio za trojicu”.
Razgovori su tekli u svim smjerovima – o djeci, poslu, životnim usponima i padovima, ali i o onim neponovljivim danima u školskim klupama koji su sve nasmijali. Podsjetili su se i na svoj tadašnji moto iz 1990. godine.
– Svatko od nas ima stotinu života, ali samo je jedan vrijedan sjećanja. Možda je to upravo ovaj, i zato – treba ga živjeti.
Duh te generacije i dalje živi – veseo, srčan i pun života.
Večera i druženje nastavljeni su u restoranu “Feral”, gdje je atmosfera bila ispunjena radošću i iskrenim prijateljstvom. A oni koji su „malo mlađi duhom“ produžili su večer u jedan od bjelovarskih kafića – ne želeći da noć prerano završi.
Zaključak večeri bio je jednoglasan – moramo se viđati češće! Novi susret dogovoren je već za nekoliko mjeseci – možda na kavi ili roštilju u Šandrovcu – s nadom da će idući put biti još brojniji.
Jer, kako su još jednom dokazali maturanti 4.b.
– Prava prijateljstva nikad ne zastarijevaju – ona s godinama postaju neprocjenjiva.



