Polaganjem vijenaca, misom zadušnicom i svečanom sjednicom obilježena je 35. obljetnica osnutka legendarne A satnije Zbora narodne garde. Suborci su se prisjetili ratnih dana, poginulih prijatelja i trenutaka kada se stvarala hrvatska država.
Polaganjem vijenca kod spomenika hrvatskim braniteljima u središnjem gradskom parku, misom zadušnicom u bjelovarskoj katedrali te svečanom sjednicom uz dodjelu zahvalnica i uspomenica, u subotu je obilježena 35. godišnjica ustroja legendarne „A satnije“ Bjelovar.
Bila je to prigoda za prisjećanje na dane kada je skupina hrabrih ljudi, vođena domoljubljem i željom za slobodom, među prvima stala u obranu Hrvatske. Emocije, ponos i sjećanja na poginule suborce obilježili su cijelo okupljanje.
Početak ratnog puta koji je ispisao povijest
Sredinom 1991. godine, po zapovijedi Glavnog stožera Oružanih snaga Republike Hrvatske o formiranju Hrvatske vojske, osamdesetak dragovoljaca stavilo se na raspolaganje tek rođenoj državi i svom gradu. Tako je započeo ratni put bjelovarske „A satnije“ Zbora narodne garde.
Biti pripadnikom „A satnije“ u tim danima značilo je preuzeti veliku odgovornost, ali i suočiti se s brojnim neizvjesnostima. Oružja gotovo nije bilo, opreme također, a nedostajala su i vozila. Ipak, ono što nisu imali u materijalnim sredstvima, nadoknađivali su hrabrošću, zajedništvom i vjerom da se bore za slobodu vlastite domovine.
– Bjelovarskim braniteljima pružena je povijesna prilika za ostvarenje stoljetnog sna o slobodnoj i neovisnoj Hrvatskoj. Bili smo svjesni da tu priliku ne smijemo propustiti – prisjetili su se pripadnici postrojbe.
„Imali smo samo srce i vjeru da moramo uspjeti“
Jedan od pripadnika „A satnije“, Damir Horvat, prisjetio se vremena kada su mladi ljudi bez mnogo razmišljanja odlučili stati u obranu domovine.
Ratni put postrojbe bio je težak i krvav, a cijena slobode iznimno visoka. Od svega 120 pripadnika koliko ih je brojila postrojba, tijekom Domovinskog rata poginula su 32 branitelja.
„Vrijedilo je zbog Hrvatske“
Predsjednik Udruge „A satnija“ Mladen Sabolović istaknuo je kako su upravo sloboda i neovisnost najveća nagrada za sve žrtve koje su podnesene.
– Pogledajte samo ove hrvatske zastave. Sama činjenica da imamo svoju državu puno znači. Hrvatska je mlada država, ali za nas koji smo stvarali njezine temelje prošlo je već 35 godina. Danas se susrećemo nakon 20 ili 30 godina, gledamo se i teško prepoznajemo. Sijeda kosa podsjeća nas koliko je vremena prošlo, ali osjećaj ponosa ostao je isti – rekao je Sabolović.
Prisjetio se i ratnih dana u kojima su slike prognanika i stradanja dodatno učvrstile odluku da se Hrvatska mora obraniti.
– Srce nam je govorilo da moramo nešto učiniti. Osjećali smo da ćemo, ako ne obranimo svoju zemlju, nestati kao narod. Imali smo snažnu volju, a ona je bila jača od svega oružja koje je stajalo nasuprot nama – kazao je.
U rat su odlazili zbog svoje djece
Sabolović je naglasio kako nitko nije znao koliko će rat trajati niti kakve će posljedice ostaviti.
– Krenuli smo sa srcem jer nismo imali ništa drugo. Oružje se izrađivalo u improviziranim uvjetima, snalazili smo se kako smo znali. Kada sam otišao u rat, imao sam dvoje male djece koje sam ostavio sa suprugom. U rat nismo išli zbog sebe, nego zbog njih i njihove budućnosti. Htjeli smo da odrastaju u slobodnoj Hrvatskoj – rekao je.
Dodao je kako su mnogi suborci, osim ratnih stradanja, kasnije vodili i druge životne bitke.
– Mnogi naši prijatelji više nisu među nama. Neki su poginuli u ratu, a mnogi su nas napustili i nakon njega. Zato je važno da se okupljamo, da se ne zaboravimo i da čuvamo uspomenu na one koji su dali najviše – istaknuo je.
„Bili smo spremni dati život za ljude koje do jučer nismo ni poznavali“
Pripadnik „A satnije“ Perica Drmić rekao je kako na ratne dane gleda s ponosom, ali i dubokim poštovanjem prema svim hrvatskim braniteljima.
– To su dani ponosa i slave koje nikada ne smijemo zaboraviti. U vrijeme kada gotovo ništa nismo imali, osim hrabrosti, entuzijazma i sna o neovisnoj Hrvatskoj, bili smo spremni staviti vlastite živote na raspolaganje domovini – rekao je.
Posebno je naglasio zajedništvo koje je obilježilo prve dane obrane Hrvatske.
– Branitelji su bili spremni dati život za druge, često za ljude koje do jučer nisu ni poznavali. To je nešto što se teško može opisati riječima. Na početku rata pretrpjeli smo gubitke zbog kojih bi mnogi odustali, ali mi smo znali što imamo iza sebe. Znali smo da, ako padnemo mi, pada i Hrvatska. Zato smo nastavili dalje i izvršili svoju zadaću – poručio je Drmić.
Sjećanje koje ne blijedi
Trideset i pet godina nakon osnutka, „A satnija“ ostaje simbol hrabrosti, zajedništva i nesebične žrtve bjelovarskih branitelja. Iako vrijeme prolazi, uspomene na dane stvaranja hrvatske države ne blijede.
Okupljeni suborci još su jednom odali počast poginulim prijateljima, prisjetili se zajedničkih trenutaka i potvrdili da će njihova žrtva ostati trajno upisana u povijest Bjelovara i Hrvatske.
Jer, kako su i sami poručili, sloboda koju danas živimo nije došla sama od sebe – izborena je srcem, hrabrošću i životima onih koji su bili spremni dati sve za svoju domovinu.
Foto: Bjelovar.info
📲 Najbrže informacije – pratite nas na Facebooku, Instagramu i TikToku!
