Kad zatvorimo oči i prisjetimo se djetinjstva, mnogima od nas ljeto ima poseban miris – miris pokošene trave, pečenih pečenjaka i zrelih šljiva. Bila su to vremena bez mobitela i interneta, ali prepuna igre, smijeha i jednostavnih, neprocjenjivih trenutaka. Ljetni dani su trajali beskrajno dugo, a mi smo ih znali ispuniti do posljednje sekunde.
☀️ Kupanje u kacama i kantama – improvizirani bazeni 💦
U vrijeme kad nije svaka kuća imala bazen ili klima uređaj, spas od vrućina nalazili smo u starim kacama ili velikim plastičnim kantama. Ispunjene vodom iz bunara ili šlaufa te ‘bazenčine’ su bile centar ljetne zabave. Djeca bi skakala, prskala se i smijala do suza, bez ikakvih briga. Najveća drama bila je kad bi voda postala pretopla ili kad bi netko slučajno prolio svu vodu van.
⚽ Igre na otvorenom – bez ekrana, ali s bezgraničnom maštom 🤸♀️
Tko se još sjeća igre ‘gumi-gumi’? Elastična traka između dvije noge i beskrajne kombinacije skakanja – od gležnjeva do struka. Bila je to igra preciznosti, strpljenja i upornosti, u kojoj su djevojčice bile nenadmašne.
A ‘Krokodile, krokodile“? Igra uz puno trčanja, taktike i dovitljivosti, gdje su svi željeli biti „krokodil“, ali nitko nije htio biti ulovljen.
Naravno, nogomet je bio zakon. Bez obzira na spol, svi smo igrali – na prašnjavim livadama, improviziranim igralištima s kamenjem ili granama umjesto stativa ili ispred staje s kantama za golove. Lopta je bila zakrpana, ali volja i uzbuđenje nikad nisu nedostajali.
🌽 Pečenje pečenjaka – miris djetinjstva 🔥
Kukuruz pečen na žaru bio je obavezni ljetni specijalitet. Okupljanje oko vatre, šuškanje kukuruznih listova i taj posebni miris koji se širio dvorištem, ostao je urezan u pamćenje. Nije bilo grickalica iz dućana koje bi se mogle mjeriti s pečenjakom iz ruke, vrućim, slatkim i malko prepečenim. I, naravno, morao je biti ukraden sa susjedovog polja!
🌳 Berba šljiva i čupanje metlica 🌾
Ljetni rad nije bio muka – bio je dio igre. Penjali smo se po stablima da dohvatimo najviše šljive, smijući se jedni drugima kad bismo pali u travu. Pojedine šljive bi završile u ustima, neke u kanti za rakiju ili pekmez, a poneka – kao oružje u šljivarskom „ratu“.
A čupanje metlica – tko nije znao što je „metlica“, taj nije proveo ljeto na selu. To su one svilene dlačice s kukuruza koje su bile fascinantne u rukama djeteta. Čupali smo ih, pleli u narukvice ili ih stavljali pod nos glumeći brkove.
☀️ Ljeta kojih se sjećamo nisu bila skupa, ali su bila bogata ♥️
Danas, kad pogledamo djecu s mobitelima i tabletima u rukama, teško im je objasniti što smo mi imali. Nismo imali sve – ali imali smo sve što je bilo potrebno: društvo, prirodu, smijeh i slobodu. Ljeta našeg djetinjstva bila su jednostavna, ali puna srca. I dok vjetar nosi miris pokošene trave, a negdje u daljini pucketa kukuruz na žaru – znamo da uspomene žive i dalje.
Foto: Freepik/Dreamstime/Unsplash
